Tražilica


Jakovljeva 1. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Jakovljeva 1,1Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena, koja su rasijana.
Jakovljeva 1,2Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
Jakovljeva 1,3Znajući, da kušanje vaše vjere gradi strpljivost.
Jakovljeva 1,4A strpljivost neka ima savršeno djelo, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
Jakovljeva 1,5Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.
Jakovljeva 1,6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer tko sumnja, sličan je morskomu valu, koji vjetar podiže i goni,
Jakovljeva 1,7Takav čovjek neka ne misli, da će primiti što od Gospodina.
Jakovljeva 1,8Čovjek s dvije duše nestalan je na svima putovima svojim.
Jakovljeva 1,9A niski brat neka se hvali visinom svojom;
Jakovljeva 1,10A bogati svojom niskoćom; jer će proći kao cvijet trave.
Jakovljeva 1,11Jer sunce ogranu s vručinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina uginu; tako će i bogati na putovima svojim uvenuti.
Jakovljeva 1,12Blagoslovljen čovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokušan, primit će vijenac života, koji je Gospodin obećao onima, koji ga ljube
Jakovljeva 1,13Ni jedan, kad se kuša, neka ne kaže, da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga.
Jakovljeva 1,14Nego svakoga kuša vlastita požuda, koja ga vuče i mami.
Jakovljeva 1,15Tada začevši požuda rađa grijeh, a grijeh izvršen rađa smrt.
Jakovljeva 1,16Ne varajte se, ljubljena braćo moja!
Jakovljeva 1,17Svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo je, silazeći od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mijene.
Jakovljeva 1,18Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo kao prvenci njegovih stvorenja.
Jakovljeva 1,19Znate, ljubljena braćo moja: Neka bude svaki, čovjek brz čuti, a spor govoriti i spor srditi se.
Jakovljeva 1,20Jer srdžba čovječja ne čini pravde Božje.
Jakovljeva 1,21Zato odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ, koja može spasiti duše vaše!
Jakovljeva 1,22A budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe!
Jakovljeva 1,23Jer ako tko sluša riječ, a ne isvršuje, on je kao čovjek, koji gleda naravsko lice svoje u ogledalu;
Jakovljeva 1,24On se je ogledao, pa otišao, i odmah je zaboravio, kakav je bio.
Jakovljeva 1,25Ali tko pomno pogleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušatelj, nego izvršitelj djela, taj će biti blagoslovljen u djelu svojemu.
Jakovljeva 1,26Ako li tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.
Jakovljeva 1,27Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: "posjećivati sirote i udovice u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljana od svijeta.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje