Jakovljeva 3,1 | Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući, da ćemo biti strože suđeni! |
Jakovljeva 3,2 | Jer svi griješimo u mnogome. Ako tko u govoru ne griješi, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo. |
Jakovljeva 3,3 | Ako li konjima mećemo uzde u usta, da nam se pokoravaju, s time sve tijelo njihovo ravnamo. |
Jakovljeva 3,4 | Gle, i lađe, iako su velike, i silni ih vjetrovi gone, okreću se malim kormilom, kamogod hoće volja kormilarova. |
Jakovljeva 3,5 | A tako je i jezik malen ud, a ipak čini silno s velikim stvarima. Gle, mala vatra, i koliku šumu zapali! |
Jakovljeva 3,6 | I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik je među našim udovima, koji kalja sve tijelo i pali kolo života našega, sam zapaljen od pakla. |
Jakovljeva 3,7 | Jer narav svih divljih životinja i ptica i gmazova i ostalih živina kroti se i ukroćena je bila od čovječje naravi, |
Jakovljeva 3,8 | A jezika nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga. |
Jakovljeva 3,9 | Njim blagoslivljamo Boga i Oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni na sliku Božju. |
Jakovljeva 3,10 | Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja da ovo tako biva. |
Jakovljeva 3,11 | Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko? |
Jakovljeva 3,12 | Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili trs smokve? Tako ne može slani izvor učiniti slatke vode. |
Jakovljeva 3,13 | Tko je među vama mudar i pametan, neka pokaže dobrim življenjem djela svoja u krotkosti mudrosti! |
Jakovljeva 3,14 | Ako li imate gorku zavist i svađu u srcu svojemu, ne hvalite se i ne lažite na istinu! |
Jakovljeva 3,15 | Ovo nije mudrost, što silazi odozgo, nego zemaljska, tjelesna, đavolska. |
Jakovljeva 3,16 | Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo, |
Jakovljeva 3,17 | A mudrost odozgo jest najprije čista, onda mirotvorna, čedna, popustljiva, poslušna, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna. |
Jakovljeva 3,18 | A plod pravde sije se u miru onima, koji mir čine. |