Tražilica


Jeremija 12. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Jeremija 12,1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?
Jeremija 12,2Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al` si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.
Jeremija 12,3No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja.
Jeremija 12,4Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova.
Jeremija 12,5Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske?
Jeremija 12,6Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

Jeremija 12,7Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih.
Jeremija 12,8Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih.
Jeremija 12,9Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dođite žderati.
Jeremija 12,10Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju,
Jeremija 12,11pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.
Jeremija 12,12Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu.
Jeremija 12,13Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.
Jeremija 12,14Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću isred njih.
Jeremija 12,15A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu.
Jeremija 12,16Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - `Živoga mi Jahve` - kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga.
Jeremija 12,17Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti" - riječ je Jahvina.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje