Jeremija 14,1 | Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši: |
Jeremija 14,2 | Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. |
Jeremija 14,3 | Odličnici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraćaju se praznih vrčeva, postiđeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. |
Jeremija 14,4 | Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. |
Jeremija 14,5 | Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. |
Jeremija 14,6 | Divlji magarci, stojeć` na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila. |
Jeremija 14,7 | Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad` imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo, |
Jeremija 14,8 | o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoći? |
Jeremija 14,9 | Zašto si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ta ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! |
Jeremija 14,10 | Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. |
Jeremija 14,11 | I reče mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod. |
Jeremija 14,12 | Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti. |
Jeremija 14,13 | Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: `Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.` |
Jeremija 14,14 | A Jahve mi reče: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga. |
Jeremija 14,15 | Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. |
Jeremija 14,16 | A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu. |
Jeremija 14,17 | A ti im reci ovako: Nek` oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom. |
Jeremija 14,18 | Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. |
Jeremija 14,19 | Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al` evo užasa! |
Jeremija 14,20 | O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! |
Jeremija 14,21 | Ne odbaci nas, rad` imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama! |
Jeremija 14,22 | Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš. |