Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 12. poglavlje

Jeremija 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 12,1Ti ćeš imati pravo, Gospode, ako bih se ja htio pravdati s tobom, ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom, što preduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi, koji čine nevjeru.
Jeremija 12,2Ti ih zasadiš, i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca.
Jeremija 12,3Ali, Gospode, ti mene poznaješ i prozireš; istražio si, kako stoji srce moje prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan, kad će se zaklati!
Jeremija 12,4Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice, jer kažu: "On neće vidjeti našega svršetka."
Jeremija 12,5Ako se već umoriš, kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećas sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana?
Jeremija 12,6Jer i braća tvoja, kuća oca tvojega, i oni su ti nevjerni, i oni viču za tobom iza glasa, ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom!"
Jeremija 12,7"Ostavio sam kuću svoju, napustio vlasništvo svoje, dao sam ljubimca srca svojega u ruke neprijatelju.
Jeremija 12,8Vlasništvo moje stoji proti meni kao lav u šumi, podižu riku proti meni, zato mi je mrsko.
Jeremija 12,9Ptica je šarena vlasništvo moje, ptice grabljive sletjele se na nju: ustanite, skupite se, sve životinje poljske, dođite da žderete!
Jeremija 12,10Pastiri mnogi pustoše moj vinograd, gaze vlasništvo moje, obraćaju milu baštinu moju u pustinju golu.
Jeremija 12,11U pustoš je obraćaju. Preda mnom tuguje pustinja. Opustošena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu.
Jeremija 12,12Preko svih humova pustare provaljuju zatirači, jer ima Gospod mač, što bjesni od jednoga kraja zemlje do drugoga, nijedno stvorenje nema mira.
Jeremija 12,13Siju pšenicu i žanju trnje, muče se, a ne postižu ništa, osramotiše se ljetinom svojom sa žestokoga gnjeva Gospodnjega."
Jeremija 12,14Ovako veli Gospod za sve zle narode susjedne, koji diraju vlasništvo, što sam ga dao svojemu narodu Izraelu: "Hajde, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i kuću Judinu iščupat ću is njihove sredine.
Jeremija 12,15Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i povest ću ih natrag, svakoga na posjed njegov i u postojbinu njegovu.
Jeremija 12,16Ako onda nauče putove roda mojega i budu se zaklinjali mojim imenom: 'Tako da je živ Gospod!' kao što su oni učili moj narod da se kune baalom, tada će se sazidati usred naroda mojega.
Jeremija 12,17Ako li ne htjednu poslušati, tada ću iščupati takav narod i sasvim ga uništiti," veli Gospod.
Jeremija 12,1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?
Jeremija 12,2Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al` si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.
Jeremija 12,3No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja.
Jeremija 12,4Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova.
Jeremija 12,5Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske?
Jeremija 12,6Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

Jeremija 12,7Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih.
Jeremija 12,8Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih.
Jeremija 12,9Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dođite žderati.
Jeremija 12,10Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju,
Jeremija 12,11pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.
Jeremija 12,12Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu.
Jeremija 12,13Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.
Jeremija 12,14Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću isred njih.
Jeremija 12,15A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu.
Jeremija 12,16Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - `Živoga mi Jahve` - kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga.
Jeremija 12,17Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti" - riječ je Jahvina.
Jeremija 12,1Ti, GOSPODE, ti si prave dan! Ali ja ipak hoću žaliti se protiv tebe. Da, ja hoću raspraviti s tobom o nekim slučajevima. Zašto poduzeća krivaca uspijevaju? Zašto podle izdajice žive ugodno?
Jeremija 12,2Ti ih posadiš, oni se ukorijene i idu sve do dospijevanja ploda. Ti si blizu njihovim ustima i daleko od njihovog srca.
Jeremija 12,3Ti, GOSPODE, ti me poznaješ, ti me vidiš i istražuješ moje misli: one su s tobom. Odvoji zle kao ovce za klaonicu! Sačuvaj ih za klanje!
Jeremija 12,4Do kada će zemlja biti u žalosti i suha trava po svim poljima? Sve živo propada zbog zloće njenih stanovnika, onih koji govore: ” On ne vidi putova naših ! “
Jeremija 12,5Ako se ti utrkuješ s pješacima i oni te zamaraju, kako možeš ući u trku s konjima. Ako ti treba jedna zemlja u miru za biti razuvjeren, što ćeš učiniti u džungli Jordana?
Jeremija 12,6čak i tvoja braća, članovi tvoje obitelji, da, oni iza tvojih leđa sazivaju gomilu ljudi . Ne pouzdavaj se u njih kad ti govore ljubazno.
Jeremija 12,7Ja napuštam svoju kuću, ja odbacujem svoju baštinu; onu koju sam milovao, izručio sam je hrpi svojih neprijatelja.
Jeremija 12,8Moja je baština postala za mene kao jedan lav u šumi; on se oglašava protiv mene, tako ga ja ne volim više.
Jeremija 12,9Je li to moja baština postala za mene jedna šarena ptica na koju nasrću grabežljivci odasvud? Hajde sakupite sve divlje zvijeri! Dovedite ih na gozbu!
Jeremija 12,10Gomila pastira opustošila je moj vinograd, zgazila moje polje, od ovog čudesnog polja načinila jedno opustošenu pustinju.
Jeremija 12,11Oni su ga pretvorili u pustoš; evo ga preda mnom, žalobnog, napuštenog. Cijela je zemlja ožalošćena, a nitko nije zabrinut.
Jeremija 12,12Na svim stazama pustinjskim kreću se pustošnici. Jedan najamnički mač u najmu kod GOSPODA ždere s jednog na drugi kraj zemlje: nema više mira za nikoga.
Jeremija 12,13Sije se pšenica, žanje se trnje; iscrpljuje se, a ne postiže ništa. Crvenite od onog što vam prispijeva, zbog žestoke srdžbe GOSPODOVE.
Jeremija 12,14Ovako govori GOSPOD: Svi moji zločesti susjedi koji oštećuju baštinu koju sam ja dao svom narodu, Izraelu, ja ću ih iskorijeniti iz njihova tla; ja ću također iskorijeniti ljude Judine iz sred njih.
Jeremija 12,15Ali, pošto ih ja budem iskorijenio, ja ću im se ponovo smilovati i dovest ću ih svakog njegovoj baštini, svakog u njegovu zemlju.
Jeremija 12,16I ako oni zaista nauče ponašati se kao moj narod, prisežući prisegu preda mnom: ”živ je GOSPOD! “ kao što su načili moj narod prisezati prisegu po *Baalu, tad će oni imati svoju kuću u sred mog pogana.
Jeremija 12,17Ali, ne poslušaju li, ja ću konačno iskorijeniti taj narod do nestanka proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 12,1Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali ću progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnički srećan? zašto žive u miru svi koji čine nevjeru?
Jeremija 12,2Ti ih posadi, i oni se ukorijeniše, rastu i rod rađaju; ti si im blizu usta ali daleko od bubrega.
Jeremija 12,3Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad će se ubiti.
Jeremija 12,4Dokle će tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti sa zloće onijeh koji žive u njoj? nesta sve stoke i ptica, jer govore: ne vidi kraja našega.
Jeremija 12,5Kad si trčao s pješacima pa te umoriše, kako ćeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta ćeš činiti kad ustane Jordan?
Jeremija 12,6Jer i braća tvoja i dom oca tvojega, i oni te iznevjeriše, i oni viču za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako bi ti i prijateljski govorili.
Jeremija 12,7Ostavih dom svoj, napustih našljedstvo svoje; što bijaše milo duši mojoj, dadoh ga u ruke neprijateljima njegovijem.
Jeremija 12,8Našljedstvo moje posta mi kao lav u šumi, pušta glas svoj na mene, zato mi omrznu.
Jeremija 12,9Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva; ptice, sletite se na nju, skupite se svi zvjerovi poljski, hodite da jedete.
Jeremija 12,10Pastiri mnogi pokvariće moj vinograd, potlačiće dio moj, mili dio moj obratiće u golu pustoš.
Jeremija 12,11Obratiće ga u pustoš, opustošen plakaće preda mnom; sva će ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um.
Jeremija 12,12Na sva visoka mjesta po pustinji doći će zatirači; jer će mač Gospodnji proždirati od jednoga kraja zemlje do drugoga, neće biti mira nijednom tijelu.
Jeremija 12,13Sijaće pšenicu, a trnje će žeti; mučiće se, a koristi neće imati, i stidjeće se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Gospodnjega.
Jeremija 12,14Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i dom Judin iščupaću isred njih.
Jeremija 12,15A kad ih iščupam, opet ću se smilovati na njih, i dovešću opet svakoga njih na našljedstvo njegovo i svakoga u zemlju njegovu.
Jeremija 12,16I ako dobro nauče putove naroda mojega, da se zaklinju mojim imenom: tako da je živ Gospod! kao što su oni učili moj narod da se kune Valom, tada će se sazidati usred naroda mojega.
Jeremija 12,17Ako li ne poslušaju, tada ću iščupati sa svijem taki narod i zatrti, govori Gospod.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje