Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 22. poglavlje

Jeremija 22. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 22,1Ovako veli Gospod: "Siđi u palaču kralja Judina, objavi ondje ovu riječ!
Jeremija 22,2Kaži: "Čuj riječ Gospodnju, kralju Judina, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti činovnici tvoji i narod tvoj što ulazi na ova vrata!
Jeremija 22,3Ovako veli Gospod: "Činite pravo i pravednost! Izbavljajte potlačenoga iz ruku tlačitelja! Stranca, sirotu i udovicu ne zapostavljajte! Ne činite nasilja! Ne prolijevajte nedužne krvi na ovom mjestu!
Jeremija 22,4Ako poslušate ovu zapovijed, ulazit će na vrata ove kuće kraljevi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i na konjima, on, činovnici njegovi i narod njegov.
Jeremija 22,5Ako li ne poslušate ovih zapovjedi, zakleo sam se sam sobom, veli Gospod: 'Ruševina će biti ova palača.'"
Jeremija 22,6Jest, ovako veli Gospod o palači kralja Judina: Kao Gilead bila si mi, kao vrhunac Libanon! Ali doista, učinit ću te pustinjom, gradom, u kojemu se ne stanuje.
Jeremija 22,7Spremam zatirače proti tebi: muževe i oružje. Posjeći će tvoje krasne cedre i pobacati ih u oganj.
Jeremija 22,8Kad onda mnogi kad ljudi prolaze pokraj toga grada i upitaju jedan drugoga: 'Zašto je Gospod ovo učinio od toga grada velikoga?'
Jeremija 22,9Odvratit će se: 'Postao je nevjeran zavjetu s Gospodom, Bogom svojim, klanjao se je drugim bogovima i služio je njima.'
Jeremija 22,10Ne plačite za mrtvacem! Ne žalite ga! Plačite za onim, koji odlazi, da se više nikada ne vrati kući, da više nikada ne vidi svoje domovine!
Jeremija 22,11Jer Ovako veli Gospod o Šalumu, sinu Josije, kralja Judina, koji je mjesto svojega oca Josije bio postao kralj: "Koji ode iz ovoga mjesta, ne vraća se više natrag,
Jeremija 22,12Nego će umrijeti u mjestu, kamo ga odvedoše u ropstvo; a ove zemlje neće više vidjeti."
Jeremija 22,13Teško onomu, koji gradi svoju palaču nepravedno i svoje spreme ne po pravici, koji pušta svojega bližnjega da radi ni za što, usteže mu plaću njegovu!
Jeremija 22,14Koji kaže: "Gradim sebi prostranu kuću i prostrane spreme." Probija sebi prozore, oblaže cedrom i maže crvenilom.
Jeremija 22,15Jesi li postao kralj, da sijaš zgradama od cedra? Zar nije i otac tvoj jeo i pio, pa ipak je činio pravo i pravednost? I bilo mu je dobro.
Jeremija 22,16Pribavljao je pravicu potlačenomu i siromahu, bilo je tada dobro. Nije li to mene poznavati?" govori Gospod.
Jeremija 22,17"Ali tvoje oko i srce ne ide za tim, nego samo za dobitkom svojim i da prolijevaš krv nedužnu i da tlačiš i ugnjetavaš."
Jeremija 22,18Zato veli Gospod o Jojakimu, sinu Josije, kralju Judinu: "Ne pjeva mu se tužaljka mrtvačka: 'Ah, brate moj! Ah, sestro moja!' Ne pjeva ml se tužaljka mrtvačka: 'Ah, gospodaru! Ah, svijetli!'
Jeremija 22,19Bit će mu pokop magareći: izvuku ga i bace ga van pred vrata jerusalemska"
Jeremija 22,20Popni se na Libanon, tuguj glasno, i jauči glasno u Bašanu! Od gora Abarim neka prodre ovamo jauk tvoj, jer su satrveni svi prijatelji tvoji!
Jeremija 22,21Nagovarao sam te, kad ti je još bilo dobro. Ti si govorila: "Neću da slušam!" To je bilo tvoje ponašanje od mladosti: Nikada nijesi htjela slušati glasa mojega.
Jeremija 22,22Odnosi vihor sve pastire tvoje. Prijatelji tvoji idu u progonstvo. Jest, sada si u sramoti i stidu zbog sve zloće svoje.
Jeremija 22,23Koja sada stoluješ na Libanonu, koja viješ gnijezdo na cedrima, kako ćeš jecati, kad ti dođu muke i boli kao porodilji!
Jeremija 22,24"Tako da sam živ", veli Gospod, "kad bi Jehonija, sin Jojakimov, kralj Judin, bio i prsten pečatni na desnoj ruci mojoj, otrgnuo bih ga odatle.
Jeremija 22,25Dajem te u ruke onima, koji ti rade o glavi, u ruke onima, od kojih se zgroziš, u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i u ruke Kaldejcima.
Jeremija 22,26Istjerat ću tebe i mater tvoju, koja te je rodila, u zemlju tuđu, gdje se nijeste rodili, i tamo ćete pomrijeti.
Jeremija 22,27U zemlju, u koju živo žele da se vrate, le vraćaju se nikada."
Jeremija 22,28Je li taj čovjek Jehonija kao posuda, što se zamete i baci, kao sprava, koje neće nitko? Zašto je bio istjeran, on sa svojim rodom, i bačen u zemlju, koje nijesu poznavali?
Jeremija 22,29Zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ Gospodnju!
Jeremija 22,30Ovako veli Gospod: "Zapišite toga čovjeka kao bez djece, kao čovjeka, kojemu za života njegova ništa ne polazi za rukom, jer ni jednome od roda njegova ne uspijeva da sjedne na prijestolje Davidovo i onda da vlada u Judi."
Jeremija 22,1 Ovako govori Jahve: "Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ.
Jeremija 22,2Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.
Jeremija 22,3Ovako govori Jahve: `Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.
Jeremija 22,4Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.
Jeremija 22,5Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom - riječ je Jahvina - da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!`
Jeremija 22,6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen.
Jeremija 22,7Spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, nek` posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju.
Jeremija 22,8Mnoštvo će naroda prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?
Jeremija 22,9Odgovorit će im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im.
Jeremija 22,10Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plačite za onim koji odlazi, jer se nikad više neće vratiti ni rodne grude vidjeti.
Jeremija 22,11Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otići iz ovoga mjesta: "Nikad se više neće vratiti,
Jeremija 22,12nego će umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neće vidjeti.
Jeremija 22,13Jao onom koji kuću gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaću mu ne isplaćuje;
Jeremija 22,14koji kaže: "Sagradit ću sebi kuću prostranu i prozračne gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom.
Jeremija 22,15Jesi li zato kralj što se cedrom razmećeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je činio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro.
Jeremija 22,16Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati? - riječ je Jahvina.
Jeremija 22,17Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu.
Jeremija 22,18Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim neće naricati: `Jao, brate moj! Jao, sestro moja!` Za njim neće naricati: `Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo!`
Jeremija 22,19Pokopat će ga k`o magarca, izvući ga i baciti izvan vrata Jeruzalema.
Jeremija 22,20"Popni se na Libanon i viči, po Bašanu nek` se ori glas, s Abarima buči, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!
Jeremija 22,21Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al` ti mi reče: `Neću slušati!` Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega.
Jeremija 22,22Sve će tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo. Tada ćeš se stidjet` i sramiti zbog sve pakosti svoje.
Jeremija 22,23Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.
Jeremija 22,24Života mi moga - riječ je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.
Jeremija 22,25Dat ću te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršćeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.
Jeremija 22,26I bacit ću tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ćete umrijeti.
Jeremija 22,27Ali u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti!
Jeremija 22,28Ta zar je taj čovjek Konija sud prezren, razbijen? Il` posuda što nikom se ne sviđa? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana?
Jeremija 22,29Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj riječ Jahvinu.
Jeremija 22,30Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga čovjeka: `Bez djece. Život mu se nije posrećio. Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.`
Jeremija 22,1Ovako govori GOSPOD: Siđi u kuću kralja Jude, i ondje ćeš izreći ovu riječ,
Jeremija 22,2ti ćeš reći: Slušaj riječ GOSPODOVU, kralju Jude koji zauzimaš prijestolje Davidovo ti, tvoje sluge i tvoj narod koji prolazi ova kroz vrata!
Jeremija 22,3Ovako govori GOSPOD: Branite pravo i pravdu, rasteretite izrabljene od vlasti izrabljivača, ne mučite useljenika, siroče ni udovicu, ne prolijevajte *krvi nedužnog u ovom mjestu!
Jeremija 22,4Ako zaista postupite tako, tad će na vrata ove kuće prolaziti onaj koji zauzima prijestolje Davidovo, na svojim kolima i konjima on, njegove sluge i njegov narod.
Jeremija 22,5Ali, ako ne budete slušali ovih riječi, ja se sobom samim kunem proročanstvo GOSPODOVO, ova će kuća postati hrpa ruševina.
Jeremija 22,6Da, ovako govori GOSPOD glede kuće kralja Jude: čak i ako si ti za mene jedan Galaad, vrh libanski, ja se neću ustezati pretvoriti te u pustinju, u grad nenastanjeni.
Jeremija 22,7 Ja posvećujem ljude za uništiti te, svakog opskrbljenog oruđem, oni će posjeći tvoje cedrove plemenite i pustiti ih pasti u vatri.
Jeremija 22,8Kad ljudi svih pogana budu prolazili pokraj ovog grada, govorit će jedan drugom: ” Zašto dakle GOSPOD je postupio ovako s ovim gradom?“
Jeremija 22,9A odgovorit će im se. : ” To je zato što napustiše *savez GOSPODA svojeg Boga za klanjati se pred drugim bogovima i obavljati im čin : štovanja.“
Jeremija 22,10Ne oplakujte onog koji je mrtav, za njega, nema iskazivanja žalosti! Već oplakujte, oplakujte onog koji odlazi, jer on više neće vidjeti svoje rodne zemlje .
Jeremija 22,11Da, ovako govori GOSPOD glede Šaluma, sina Joziasova, kralja Jude, koji bijaše naslijedio svojeg oca Josiasa i koji je upravo napustio ovo mjesto: On se u njega više nikad neće vratiti,
Jeremija 22,12jer umrijet će on ondje gdje ga izgone, a ovu zemlju, on više vidjeti neće.“ :
Jeremija 22,13Nesretan onaj tko izgradi svoju palaču prezirući pravdu, i njene katove prijezirući pravo; koji daje drugima raditi za ništa, da im ne daje plaće;
Jeremija 22,14koji kaže: ” Ja si gradim jednu jednu prostranu kuću, prostranih spratova “; koji probija prozore na njoj, oblaže ju cedrovinom i prekriva rumenicom.
Jeremija 22,15Misliš li ti osigurati svoju vladavinu hoteći se razlikovati cedrovima? Tvoj otac nije li jeo, pio, branio pravo i pravdu, i on upozna sreću!
Jeremija 22,16On je uzeo u ruku predmet poniženog i sirotog, i to bijaše sreća! Spoznati mene, nije li to to proročanstvo GOSPODOVO? 17 Ti nemaš pogleda ni misli za drugo do za korist, za proliti *krv nedužnog i postupati okrutno i divljački.
Jeremija 22,18Eh dobro! ovako govori GOSPOD, svemogući Jojakimu, : sinu Jozasa, kralja Jude: Ne pjeva li se za njega žalobnica: ”Koje li nesreće, brate moj! koje li nesreće, sestro moja!“ Ne pjeva li se za njega žalobna pjesma: Koje li nesreće, gospodaru moj! ” Koja li nesreća, Preuzvišenosti Njegova! “
Jeremija 22,19Sahranjuje ga se kao što se ukopava jedno magare: vuku ga, bacaju ga ispod vrata Jeruzalema.
Jeremija 22,20Uspni se na Liban, krikni, razglasi po Bašanu. Posvuda krikni krikovima: svi su tvoji ljubavnici skršeni .
Jeremija 22,21Ja sam ti govorio u vrijeme tvoje bezbrižnosti; ti si odgovorio: ” Neću ništa čuti.“ To je ono što si ti činio od svoje mladosti, nikad ti nisi slušao moj glas!
Jeremija 22,22Svi tvoji pastiri, vjetar ih je poslao napasati, tvoji ljubavnici idu u izbjeglištvo. da, sram i beščašće tad će tebe prekriti zbog tvoje zloće.
Jeremija 22,23Ti koji nastanjuješ Liban, koji imaš svoje gnijezdo u cedrovima, kako ti jecaš kad nadođu bolovi, grčevi žene u rađanju.
Jeremija 22,24Tako mi moga života proročanstvo GOSPODOVO, kad bi čak Konjahu, sin Jojakimov, kralja Jude, bio jedan pečat pričvršćen na moju desnu ruku, ja bih ga otkačio.
Jeremija 22,25Da, ja ću te izručiti onima koji ti rade i glavi i od kojih strijepiš, Nabukodonozoru, kralju Babilonije, i Kaldejcima .
Jeremija 22,26Ja te izbacujem, tebe i tvoju majku koja te rodila, na jednu drugu zemlju gdje vi niste rođeni, i ondje ćete umrijeti.
Jeremija 22,27Na zemlju gdje oni imaju želju vratiti
Jeremija 22,28Je li on dakle jedna posuda sva polupana i bezvrijedna, taj čovjek, Konjahu, jedna vaza koju više nitko neće? Zašto ih se dakle izbacilo, njega i djecu njegovu, bacilo na jednu zemlju njima nepoznatu?
Jeremija 22,29O moja zemljo, moja zemljo, slušaj riječ GOSPODOVU!
Jeremija 22,30Ovako govori GOSPOD: Pišite o ovom čovjeku: ” Jedan propalica, jedan momak koji nije uspio u životu svom! “ Među njegovom djecom, ni jedan neće uspjeti smjestiti se na tronu Davodovu, sačuvati vlast u Judi.
Jeremija 22,1Ovako govori Gospod: siđi u dom cara Judina, i reci ondje ovu riječ,
Jeremija 22,2I kaži: slušaj riječ Gospodnju, care Judin, koji sjediš na prijestolu Davidovu, ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulazite na ova vrata.
Jeremija 22,3Ovako veli Gospod: činite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh, i ne činite krivo inostrancu ni siroti ni udovici, i ne činite im sile, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu.
Jeremija 22,4Jer ako doista uzradite ovo, ulaziće na vrata ovoga doma carevi, koji sjede mjesto Davida na prijestolu njegovu, na kolima i na konjma, oni i sluge njihove i narod njihov.
Jeremija 22,5Ako li ne poslušate ovijeh riječi, zaklinjem se sobom, veli Gospod, da ću opustjeti taj dom.
Jeremija 22,6Jer ovako veli Gospod za dom cara Judina: ti si mi Galad i vrh Livanski, ali ću te obratiti u pustinju, u gradove u kojima se ne živi.
Jeremija 22,7I spremiću na tebe zatirače, svakoga s oružjem, i posjeći će tvoje krasne kedre i pobacati ih u oganj.
Jeremija 22,8I mnogi će narodi prolaziti mimo taj grad, i govoriće jedan drugome: zašto učini ovo Gospod od toga grada velikoga?
Jeremija 22,9I reći će: jer ostaviše zavjet Gospoda Boga svojega i klanjaše se drugim bogovima i služiše im.
Jeremija 22,10Ne plačite za mrtvijem niti ga žalite; nego plačite za onijem koji odlazi, jer se neće više vratiti niti će vidjeti svoje postojbine.
Jeremija 22,11Jer ovako govori Gospod o Salumu sinu Josije cara Judina, koji carovaše mjesto Josije oca svojega, koji otide iz ovoga mjesta: neće se više vratiti.
Jeremija 22,12Nego će umrijeti u mjestu kuda ga odvedoše u ropstvo, i neće više vidjeti ove zemlje.
Jeremija 22,13Teško onomu koji gradi svoju kuću ne po pravdi, i klijeti svoje ne po pravici, koji se služi bližnjim svojim ni za što i plate za trud njegov ne daje mu;
Jeremija 22,14Koji govori: sagradiću sebi veliku kuću i prostrane klijeti; i razvaljuje sebi prozore, i oblaže kedrom i maže crvenilom.
Jeremija 22,15Hoćeš li carovati kad se miješaš s kedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? kad činjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro.
Jeremija 22,16Davaše pravicu siromahu i ubogome, i bijaše mu dobro; nije li to poznavati me? govori Gospod.
Jeremija 22,17Ali oči tvoje i srce tvoje idu samo za tvojim dobitkom i da proljevaš krv pravu i da činiš nasilje i krivdu.
Jeremija 22,18Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije cara Judina: neće naricati za njim: jaoh brate moj! ili: jaoh sestro! neće naricati za njim: jaoh gospodaru! ili: jaoh slavo njegova!
Jeremija 22,19Pogrebom magarećim pogrepšće se, izvući će se i baciće se iza vrata Jerusalimskih.
Jeremija 22,20Izidi na Livan i viči, i na Vasanu pusti glas svoj, i viči preko brodova, jer se satrše svi koji te ljube.
Jeremija 22,21Govorih ti u sreći tvojoj, a ti reče: neću da slušam; to je put tvoj od djetinjstva tvojega da ne slušaš glasa mojega.
Jeremija 22,22Sve će pastire tvoje odnijeti vjetar, i koji te ljubi otići će u ropstvo; tada ćeš se posramiti i postidjeti za svu zloću svoju.
Jeremija 22,23Ti sjediš na Livanu, gnijezdo viješ na kedrima, kako ćeš biti ljupka, kad ti dođu muke i bolovi kao porodilji!
Jeremija 22,24Kako sam ja živ, veli Gospod, da bi Honija sin Joakima cara Judina bio prsten pečatni na desnoj ruci mojoj, i odande ću te otrgnuti.
Jeremija 22,25I daću te u ruke onima koji traže dušu tvoju, i u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke Haldejcima.
Jeremija 22,26I baciću tebe i mater tvoju koja te je rodila u zemlju tuđu, gdje se nijeste rodili, i ondje ćete pomrijeti.
Jeremija 22,27A u zemlju u koju ćete željeti da se vratite, nećete se vratiti u nju.
Jeremija 22,28Je li taj čovjek Honija ništav idol izlomljen? je li sud u kom nema miline? zašto biše istjerani, on i sjeme njegovo, i bačeni u zemlju, koje ne poznaju?
Jeremija 22,29O zemljo, zemljo, zemljo! čuj riječ Gospodnju.
Jeremija 22,30Ovako veli Gospod: zapišite da će taj čovjek biti bez djece i da neće biti srećan do svoga vijeka; i niko neće biti srećan od sjemena njegova, koji bi sjedio na prijestolu Davidovu i još vladao Judom.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje