Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 4. poglavlje

Jeremija 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 4,1"Ako se vraćaš, Izraele", veli Gospod, "vrati se k meni! Ako mi ukloniš s očiju te gadove idolske, nećeš ostati bez domovine
Jeremija 4,2I kuneš li se: 'Tako da je živ Gospod!' pošteno, istinito i pravo, onda će se neznabošci blagoslivljati u njemu i njim će se dičiti."
Jeremija 4,3Jer ovako veli Gospod ljudima u Judi i u Jerusalemu: "Izorite sebi krčevinu i ne sijte u trnje!
Jeremija 4,4Obrežite se Gospodu i skinite okrajak sa srca svojega, ljudi Judini, stanovnici Jerusalema! Inače bukne kao oganj jarost moja i razgori se - i nitko ne može ugasiti - zbog zloće djela vaših."
Jeremija 4,5Objavite u Judi! Oglasite u Jerusalemu! Trubite u trubu po zemlji! Vičite iz puna glasa: "Skupite se! U tvrde gradove moramo poći!
Jeremija 4,6Razmahnite zastavama prema Sionu! Bježite! Ne stajajte, jer šaljem zlo sa sjevera i silno razorenje."
Jeremija 4,7Iz guštare svoje diže se lav, davitelj se naroda otresa, ostavlja ležaj svoj, da zemlju tvoju učini pustinjom. Gradovi će tvoji biti opustošeni i bez ljudi.
Jeremija 4,8Zato se zamotajte u haljine žalobne! Plačite i ridajte: "Gnjev Gospodnji žestoki ne odvraća se od nas."
Jeremija 4,9"U onaj dan", veli Gospod, "ne znaju se snaći kralj i knezovi. Svećenike obuzima užas, i proroke hvata groza.
Jeremija 4,10Govore: 'Ah, moćni Gospode! Doista, ti si ovaj narod i Jerusalem gorko prevario viješću imat i ćete spasenje! A sada nam ide mač, na život!'"
Jeremija 4,11U ono vrijeme govori se o tom narodu i o Jerusalemu: "Vjetar vruć s visina pustinjskih udari na kćer, narod moj, ne da hladi ni da pročisti.
Jeremija 4,12Vihor silan dolazi mi na službu. I ja sam onaj, koji im izriče sud."
Jeremija 4,13"Gle, kao oblak podiže se! Kao vihor šume kola neprijateljska! Brže od orlova lete konji! Teško nama, propadosmo!"
Jeremija 4,14Operi srce svoje od zloće, Jerusaleme, tako ćeš se spasiti! Dokle će još u grudima tvojim stajati griješne osnove?
Jeremija 4,15Čuj samo, glas iz Dana, glasnik nesreće od gora Efraimovih:
Jeremija 4,16"Javite plemenima, oglasite Jerusalemu: 'Opsadnici dolaze iz daleke zemlje i podižu poziv na boj proti gradovima Judinim.'
Jeremija 4,17Kao čuvari poljski postavlja ju se oko njega, jer ustade na me", veli Gospod.
Jeremija 4,18Život tvoj i djela tvoja to ti donesoše. Kriva je zloća tvoja, da ti je gorko, da te prihvaća za srce.
Jeremija 4,19"Grudi moje, grudi moje, previjam se u boli, puca mi srce! Buči mi nutrina moja - ne mogu zamuknuti: Glas trube čuješ, srce moje, viku bojnu!
Jeremija 4,20'Razor na razor!' glasi vijest, opustošena je sva zemlja! U čas su razoreni šatori moji, u tren stan moj!
Jeremija 4,21Dokle moram gledati zastave, moram slušati glas trube?"
Jeremija 4,22"Ah, zaluđen je narod moj! Ne htjedoše ništa znati o meni. Luda su djeca, bez razboritosti, mudri su samo, da zlo čine; a dobro činiti ne umiju."
Jeremija 4,23Gledam zemlju i gle: samo pustinja i pometnja, k nebu: svjetlost je njegova iščeznula!
Jeremija 4,24Gledam gore i gle: tresu se one! Svi su humovi zadrhtali!
Jeremija 4,25Gledam i gle: nema više čovjeka! Sve su ptice nebeske odletjele!
Jeremija 4,26Gledam i gle: zemlja plodna leži pusta, razoreni su svi gradovi njezini od Gospoda, od žestine gnjeva njegova.
Jeremija 4,27Jer ovako veli Gospod: "Sva zemlja ima da postane pustinja, ali neću je sasvim uništiti.
Jeremija 4,28Nad tim se zemlja zamotava u žalost, i nebo gore u tamu. Zato sam očitovao osnove svoje; ne kajem se, i neću to pustiti!"
Jeremija 4,29Pred vikom "Konjanici i strijelci!" bježe svi gradovi. Kriju se ljudi u guštare, i penju se na hridine. Svaki je grad ostavljeni nitko više ne stanuje u njima.
Jeremija 4,30A ti, opustošena, što činiš tada? Ako se i oblačiš u odijelo grimizno, ako se i kitiš nakitom zlatnim, ako i bojadišeš oči sebi: zaludu se praviš lijepom. Siti su te milosnici, rade ti o glavi.
Jeremija 4,31Ah, viku čujem kao od žena u bolima, vapaje tjeskobne kao žene, koja prvi put rađa: glas kćeri sionske, koja jeca, i lama ruke: "Teško meni, ubojicama pripada život moj!"
Jeremija 4,1 "Ako se, Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene.
Jeremija 4,2Ako se zakuneš: `Živoga mi Jahve!` istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.
Jeremija 4,3Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima.
Jeremija 4,4Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.
Jeremija 4,5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: `Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!`
Jeremija 4,6Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast.
Jeremija 4,7Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja.
Jeremija 4,8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla.
Jeremija 4,9U dan onaj - riječ je Jahvina - klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti.
Jeremija 4,10I reći će: `Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reče: `Uživat ćete mir` a sad nam je mač pod grlom.`
Jeremija 4,11U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti!
Jeremija 4,12Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!
Jeremija 4,13Gle: diže se k`o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo!
Jeremija 4,14Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?
Jeremija 4,15Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću.
Jeremija 4,16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;
Jeremija 4,17poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - riječ je Jahvina.
Jeremija 4,18Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!
Jeremija 4,19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.
Jeremija 4,20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena.
Jeremija 4,21Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga?
Jeremija 4,22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al` činiti dobro ne umiju.
Jeremija 4,23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla.
Jeremija 4,24Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
Jeremija 4,25Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.
Jeremija 4,26Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.
Jeremija 4,27Da, ovako govori Jahve: "Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac.
Jeremija 4,28Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati.
Jeremija 4,29Pred vikom `Konjanici i strijelci!` sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše.
Jeremija 4,30A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.
Jeremija 4,31Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: `Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!`
Jeremija 4,1Ako se ti vratiš, Izraele proročanstvo GOSPODOVO, to sam ja kome se ti trebaš vratiti. Ako ti ukloniš svoje gadosti ispred mojeg lica, tad ti nećeš više skitati.
Jeremija 4,2Ako ti prisegneš: ” života mi GOSPODOVOG! u istini, u pravu i pravednosti, tad će se pogani blagosloviti u njegovo ime; on je taj kojeg će hvaliti.
Jeremija 4,3Ovako govori GOSPOD Judinim ljudima i žiteljima Jeruzalema: Iskrčite svoje polje, ne sijte među šibljem!
Jeremija 4,4Budite *obrezani za GOSPODA, uklonite prepucije s vašeg *srca, ljudi Jude i žitelji Jeruzalema! Inače će moja srdžba šiknuti kao vatra jedna, ona će pržiti, a da ju nitko ne može ugasiti, zbog vaših nastranih postupanja.
Jeremija 4,5Načinite jedan proglas u Judi, dajte da se čuje u Jeruzalemu, recite: Zvonite rogom po zemlji! Vičite na glas, recite: Skupite se za ući u tvrda mjesta.
Jeremija 4,6Podignite barjak prema *Sionu! Idite u zaklon! Ne zaustavljajte se na putu! Nesreća je to koju ja dovodim sa sjevera, jedan vezliki užas!
Jeremija 4,7Lav se uspinje iz svoje guštare; uništavatelj pogana se stavlja na put, on izlazi iz svojeg kraja da bi pretvorio tvoju zemlju u pustoš: tvoji će gradovi biti spaljeni, ispražnjeni od svojih žitelja.
Jeremija 4,8Zbog toga, odjenite *kostrijet! Plačite! Urličite! Ne, ona se ne okreće od nas, srdžba GOSPODOVA.
Jeremija 4,9Tog dana čak proročanstvo GOSPODOVO, ona će nestati, smjelost kraljeva i ministara; svećenici su preneraženi, *proroci, poraženi.
Jeremija 4,10Ja rekoh: ” Ah! Gospodine Bože, ti si dobro prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: Imat ćete vi mir®A mač nam oduze život.“
Jeremija 4,11U onaj čas, reći će se puku i Jeruzalemu: Jedan užareni vjetar na stazama, u pustinji, na cesti je prema mom puku, ne za vijati, ne za počistiti:
Jeremija 4,12jedan vjetar pun snage dolazi mi odozdo. Sada, kad je moj red, ja ću izgovoriti svoje odluke protiv njih.
Jeremija 4,13Kao oblaci, on se uspinje u napad, njegova su kola jednaka uraganu, njegovi konji, okretniji od lešinara. Jadni mi! Mi smo opustošeni.
Jeremija 4,14Operi svoje *srce od sve zlobe, Jeruzaleme, da bi bio oslobođen. Kad će otići od tebe, tvoje zlokobne misli?
Jeremija 4,15Od Dana, čini se jedna objava; s planine Efraimove, objavljuje se jedna pokora.
Jeremija 4,16Upozorite narode, pokrenite protiv Jeruzalema! Opsjedatelji dolaze iz jedne daleke zemlje, oni daju glas protiv gradova Jude.
Jeremija 4,17Kao kakvi čuvari polja, oni naviru protiv nje odasvuda. Ja sam taj protiv koga je ona pobunjena proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 4,18Tvoje ponašanje, tvoji postupci zavrijeđuju ti to. To je plod tvoje zlotvornosti, sigurno, to je gorčina! To te udara po sred srca.
Jeremija 4,19Moj trbuh! Moj trbuh! Ja se uvijam od bolova! Stijenke mojeg srca! To je metež u meni, ja ne mogu ušutjeti, jer ja primijećujem bojnu trubu, bojni poklič: hura!
Jeremija 4,20Kriči se:” Opustošenje na užas! “ Da, sva je zemlja opustošena. Iznenada moje taborište opustošeno je, u jedan tren, moji šatori.
Jeremija 4,21Sve do kad ću ja gledati barjak, slušati bojnu trubu?
Jeremija 4,22Da, moj narod je glup; oni me ne poznaju. to su ograničena djeca; oni ništa ne mogu razumjeti. Oni su vješti činiti zlo; činiti dobro, oni to ne znaju.
Jeremija 4,23Ja pogledah zemlju: on je pusta i prazna; nebo: svjetlost je otud nestala.
Jeremija 4,24Ja pogledah planine: one se tresu; sva brda su zaljuljana.
Jeremija 4,25Ja pogle- dah: nema više čovjeka i sve su ptice pobjegle.
Jeremija 4,26Ja pogledah: zemlja vrtova jedna je pustinja, svi su gradovi popaljeni od GOSPODA, njegovim žestokim gnjevom.
Jeremija 4,27Ovako govori GOSPOD: Sva zemlja postaje pustoš, ipak ja neću načiniti potpunu pustoš.
Jeremija 4,28Zato je zemlja u žalosti, a, gore, nebo se smračuje, jer sam ja zapovjedio, što sam skovao jedan naum; ja neću zanijekati i ja neću uzmaknuti.
Jeremija 4,29U buci konjice i strijelaca, sav je grad pobjegao. Prodire se u šipražje: uspinje na stijene. Svi su gradovi napušteni, više ih nitko ne nastanjuje.
Jeremija 4,30Ali ti, što ti činiš? Ti se odijevaš skerletom, ti se kitiš zlatnim uresima, ti izdužuješ svoje oči crnilom. Uzalud se ti praviš zavodnicom, tvoji su te ljubavnici prezreli, oni se na smrt ljute protiv tebe.
Jeremija 4,31Ja čujem kao žalbe jedne žene u poslu, kao krikove strijepnje jedne mlade majke: krikove ljepotice *Sionske koja se guši, koja pruža ruke: Siroti moji ! Ja sam na izdisaju nasuprot ubojicama.
Jeremija 4,1Ako ćeš se vratiti, Izrailju, veli Gospod, k meni se vrati, i ako ukloniš gadove svoje ispred mene, nećeš se skitati.
Jeremija 4,2I klećeš se istinito, vjerno i pravo: tako da je živ Gospod. I narodi će se blagosiljati njim, i njim će se hvaliti.
Jeremija 4,3Jer ovako veli Gospod Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krčevinu, i ne sijte u trnje.
Jeremija 4,4Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svojega, Judejci i Jerusalimljani, da ne izide jarost moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla djela vaša.
Jeremija 4,5Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite: trubite u trubu po zemlji; vičite, sazovite narod i recite: skupite se, i uđimo u tvrde gradove.
Jeremija 4,6Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer ću dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku.
Jeremija 4,7Izlazi lav iz česte svoje i koji zatire narode krenuvši se ide s mjesta svojega da obrati zemlju tvoju u pustoš, gradovi tvoji da se raskopaju da ne bude nikoga u njima.
Jeremija 4,8Zato pripašite kostrijet, plačite i ridajte, jer se žestoki gnjev Gospodnji nije odvratio od nas.
Jeremija 4,9I tada će, veli Gospod, nestati srca caru i srca knezovima, i sveštenici će se udiviti i proroci će se začuditi.
Jeremija 4,10I rekoh: ah Gospode Gospode! baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreći: imaćete mir, a mač dođe do duše.
Jeremija 4,11U to će se vrijeme kazati ovome narodu i Jerusalimu: vjetar vruć s visokih mjesta u pustinji duva ka kćeri naroda mojega, ne da provije ni pročisti.
Jeremija 4,12Vjetar jači od tijeh doći će mi; i ja ću im sada izreći sud.
Jeremija 4,13Gle, kao oblak podiže se, i kola su mu kao vihor, konji su mu brži od orlova. Teško nama! propadosmo.
Jeremija 4,14Umij srce svoje oda zla, Jerusalime, da bi se izbavio; dokle će stajati u tebi misli tvoje ništave?
Jeremija 4,15Jer glas javlja od Dana, i oglašuje zlo od gore Jefremove.
Jeremija 4,16Kazujte narodima; evo oglašujte za Jerusalim da idu stražari iz daljne zemlje, i puštaju glas svoj na gradove Judine.
Jeremija 4,17Kao čuvari poljski staće oko njega, jer se odmetnu od mene, veli Gospod.
Jeremija 4,18Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše; to je od zla tvojega da je gorko i da ti dopire do srca.
Jeremija 4,19Jaoh utroba, jaoh utroba! boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu mučati; jer glas trubni čuješ, dušo moja, viku ubojnu.
Jeremija 4,20Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, na jedanput će se opustošiti moji šatori, zavjesi moji za čas.
Jeremija 4,21Dokle ću gledati zastavu? slušati glas trubni?
Jeremija 4,22Jer je narod moj bezuman, ne poznaje me, ludi su sinovi i bez razuma, mudri su da zlo čine, a dobro činiti ne umiju.
Jeremija 4,23Pogledah na zemlju, a gle, bez obličja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti njegove nema.
Jeremija 4,24Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se.
Jeremija 4,25Pogledah, a gle, nema čovjeka, i sve ptice nebeske odletjele.
Jeremija 4,26Pogledah, a gle, Karmil je pustinja i svi gradovi njegovi oboreni od Gospoda, od žestokoga gnjeva njegova.
Jeremija 4,27Jer ovako govori Gospod: sva će zemlja opustjeti; ali neću sasvijem zatrti.
Jeremija 4,28Zato će tužiti zemlja, i nebo će gore potamnjeti, jer rekoh, namislih, i neću se raskajati, niti ću udariti natrag.
Jeremija 4,29Od vike konjika i strijelaca pobjeći će svi gradovi, otići će u guste šume i na stijene će se popeti; svi će gradovi biti ostavljeni i niko neće u njima živjeti.
Jeremija 4,30A ti, opustošena, šta ćeš činiti? Ako se i oblačiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnijem, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju.
Jeremija 4,31Jer čujem glas kao porodiljin, cviljenje kao žene koja se prvi put porađa, glas kćeri Sionske, koja rida, pruža ruke svoje govoreći: teško meni! jer mi nestaje duša od ubilaca.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje