Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 6. poglavlje

Jeremija 6. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 6,1Bježite, sinovi Benjaminovi, iz Jerusalema! U Tekoi zatrubite u trubu! Zamahnite zastavom prema Bet-Hakeremu, jer od sjevera prijeti nesreća, silan razor.
Jeremija 6,2Milu, razmaženu, uništavam, kćer sionsku.
Jeremija 6,3Pastiri dolaze k njoj sa stadima svojim, razapinju oko nje šatore svoje; svaki pase područje svoje.
Jeremija 6,4Posvetite se za boj proti njoj! Ustanite, izaći ćemo u podne! Teško nama! Već se naginje dan već se proteže sjena večernja.
Jeremija 6,5Ustanite, izađimo po noći, razorimo palače njezine!"
Jeremija 6,6Jer ovako veli Gospod nad vojskama: "Sijecite drva njezina, načinite opkop proti Jerusalemu, jer to je grad, koji se ima kazniti, posvuda u njemu vlada tlačenje.
Jeremija 6,7Kao što bunar drži svježom vodu svoju, tako on drži svježom zloću svoju, nepravda i nasilje, čuje se u njemu jad i zlostavljanje, jednako su mi pred očima.
Jeremija 6,8Popravi se, Jerusaleme, da se ne odvratim od tebe, inače te obraćam u pustinju, u zemlju bez stanovnika."
Jeremija 6,9Ovako veli Gospod nad, vojskama: "Temeljito pabirčenje držat će se na ostatku Izraelovu kao na čokotu, ispružit će ruku kao vinogradar za lozama.
Jeremija 6,10Kojemu ću govoriti i koga opominjati, da me čuje, jer doista, uho se njihovo neobrezano, te ne može čuti! Gle, riječ je Gospodnja njima podsmijeh, ne dopada im se.
Jeremija 6,11Prepun sam gnjeva Gospodnjega, iznemogao sam ustežući ga. Moram ga izliti na dijete na ulici, na svu četu mladića; jest, muževi i žene hvataju se, starac s vremešnim.
Jeremija 6,12Kuće njihove zapadaju strance s njivama i ženama, kad ispružim ruku proti stanovnicima ove zemlje", veli Gospod.
Jeremija 6,13"Jer od najmanjega do najvećega sve misli samo na vlastitu korist; proroci i svećenici, svi varaju.
Jeremija 6,14Lom naroda mojega hoće da liječe govoreći mu olako Mir, mir, a mira nema.
Jeremija 6,15Morali bi se stidjeti, što su činili gad, ali se ne stide, ne znaju se više zarumeniti. Zato će popadati, kad pada sve, i srušiti se, kad ih kaznim", veli Gospod.
Jeremija 6,16Ovako veli Gospod: "Zakoračite na nove putove, pogledajte naokolo i pitajte za staze stare, gdje je put k spasenju! Ali, idete po njemu, naći ćete mir duši svojoj, a oni rekoše: 'Nećemo da idemo po njemu!'
Jeremija 6,17Postavio sam vam stražare: Pazite na trubljenje truba, ali oni rekoše: 'Nećemo da pazimo m njih.'
Jeremija 6,18Zato čujte, narodi, slušaj zajednico, što im se događa!
Jeremija 6,19Čuj, zemljo! Evo, ja nesreću donosim na ovaj narod, plaću za osnove njihove, jer ne idu za uputama mojim i zakon moj zabacuju.
Jeremija 6,20što će mi još tamjan iz Sabe, mirisni cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi više i ugodne, žrtve vaše zaklanice ne do padaju mi se."
Jeremija 6,21Zato ovako veli Gospod: "Evo, ja ću metnuti ovome narodu smetnje na put, neka se s njih sruše, oci i sinovi zajedno! Susjed zajedno s drugim neka propadne!"
Jeremija 6,22Ovako veli Gospod: "Evo, narod dolazi iz zemlje sjeverne, velik narod ustaje s krajeva zemlje.
Jeremija 6,23Luk nosi i koplje, tvrd je bez milosrđa, vika je njegova kao bučno more, na konjima juri ovamo, kao ratnik naoružan, proti tebi, kćeri sionska!"
Jeremija 6,24Čuli smo glas o njemu: ruke naše sustaju i klonu, tjeskoba nas obuzima i bol kao ženu, kad rada."
Jeremija 6,25Ne idite na polje, ne stupajte na ulicu, jer prijeti mač neprijateljev, groza unaokolo.
Jeremija 6,26Kćeri, narode moj, obuci žalobnu odjeću, baci se na prah i žali kao za sinom jedincem, tuguj gorko: "Najedanput je došao na nas zatirač."
Jeremija 6,27"Za stražara te postavljam narodu svojemu, za ispitatelja, da doznaješ i izviđaš put njegov."
Jeremija 6,28Svi su buntovnici i klevetnici, samo mjed i gvožđe, svi su pokvareni.
Jeremija 6,29Mješina puše, posve ostaje u ognju olovo, uzalud je sve taljenje; zli se ne daju izlučiti.
Jeremija 6,30Zovu se srebro zabačeno, jer ih je zabacio Gospod.
Jeremija 6,1 Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreća, propast velika.
Jeremija 6,2Može li se Kći sionska usporedit` s nježnom tratinom?
Jeremija 6,3K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome.
Jeremija 6,4S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a večernje sjene duljaju!
Jeremija 6,5Na noge! Navalimo usred noći, razrušimo dvore njene!
Jeremija 6,6Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlačenje.
Jeremija 6,7Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.
Jeremija 6,8Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu.
Jeremija 6,9Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput berača pruži ruke među čokote!
Jeremija 6,10Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila.
Jeremija 6,11Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi.
Jeremija 6,12Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,
Jeremija 6,13jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice.
Jeremija 6,14I olako liječe ranu naroda moga, vičući: `Mir! Mir!` Ali mira nema.
Jeremija 6,15Nek` se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.
Jeremija 6,16Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al` oni rekoše: `Ne idemo!`
Jeremija 6,17I postavih im stražare: `Pazite na glas roga!` Al` oni rekoše: `Nećemo paziti!`
Jeremija 6,18Zato čujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!
Jeremija 6,19Čuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, Zakon moj odbaciše.
Jeremija 6,20Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše.
Jeremija 6,21Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje će se spotaći, oci i djeca zajedno, poginut će susjed zajedno s prijateljem.
Jeremija 6,22Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje:
Jeremija 6,23u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska.
Jeremija 6,24Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju.
Jeremija 6,25Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer mačevi dušmanski prijete, užas sve uokolo.
Jeremija 6,26Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči k`o za jedincem tužaljku pregorku. Jer će doći nenadano na nas pustošnik.
Jeremija 6,27Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove.
Jeremija 6,28Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveću i mjed i željezo, svi su pokvareni.
Jeremija 6,29Mijeh sopće da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevač trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izlučiti.
Jeremija 6,30"Srebro odbačeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!
Jeremija 6,1Napustite Jeruzalem, Benjaminiti, za drugdje potražiti utočište. Zatrubite rogom u Tekoa: na BeteKeremu, podignite jedan signal: visovi Sjevera, jedna vas nesreća vreba.
Jeremija 6,2Ti, ljepotice *Siona, čarobnice, zavodnice, ti si uništena u tišini. 3 Prema njoj idu pastiri sa svojim stadima. Protiv nje, svud uokolo, oni posađuju svoje šatore; svatko pase svoju parcelu.
Jeremija 6,4Proglasite protiv nje sveti rat! Ustajte! Pođite u napad u sred dana! Jadni mi! Dan se bliži kraju, sjene se večeri izdužuju.
Jeremija 6,5Ustajte! pođimo u napad u sred noći, uništimo njihove lijepe kuće!
Jeremija 6,6Ovako govori GOSPOD svemogući: Posijecite stabla, izgradite jednu cestu prema Jeruzalemu: grad je izručen; ništa se tu ne nalazi izuzev surovosti.
Jeremija 6,7Kao što žusterna čuva svoju vodu, tako on čuva svoju zloću. Kod njega osim nasilja i rušenja ništa drugo se ne pita, stalno patnje i bijes ožalošćuju moje poglede.
Jeremija 6,8Prihvati poduku, Jeruzaleme! Inače ću ja raskrstiti s tobom, i pretvoriti te u pustoš, u jednu nenastanjenu zemlju.
Jeremija 6,9Ovako govori GOSPOD sve mogući: Da se obere pomno, kao kakav vinograd, ostatak Izraela. Nek tvoja ruka, kao ona u berača, vraća se na loze!
Jeremija 6,10Tko će slušati moje riječi, moje izjave? Na žalost! njihovo je uho neobrezano; oni ne mogu biti prijemljivi. Oni smatraju riječ GOSPODOVU za jednu uvredu, oni ju neće.
Jeremija 6,11” Ja sam pun gnjeva GOSPODO VOG, ja ga ne mogu više suzdržavati . “ Prospi ga na djecu po ulici i na svaku grupu mladih. Ljudi i žene su uzeti, stari i onaj koji je navršio dane.
Jeremija 6,12Njihove kuće prelaze drugima s njihovim poljima i njihovim ženama. Ja pružam ruku na žitelje zemlje proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 6,13Svi, mali i veliki, pohlepni su za dobitkom. Svi, *proroci i svećenici, imaju jedno lažno držanje.
Jeremija 6,14Oni su brzo iscijelili užas mojeg pogana: ” Sve ide dobro! sve je dobro!“ A ništa ne ide.
Jeremija 6,15Oni su zbunjeni, jer su počinili užase, ali neće ih se postidjeti; oni nisu svjesni svojeg beščašća. Eh dobro! oni će se stropoštati kao i svi drugi, oni će posrnuti kad ja budem bjesnio protiv njih, reče GOSPOD.
Jeremija 6,16Ovako govori GOSPOD: Zaustavite se na cestama za utvrditi položaj, obvijestite se o stazama drevnim . Gdje je cesta sreće? Dakle slijedite ju onamo i vi ćete naći gdje se oporaviti. Ali oni govore: ” Mi ju nećemo slijediti! “
Jeremija 6,17Ja sam postavio straže za bdjeti nad vama. Pažnja na poziv na uzbunu! Ali oni govore: ” Mi nećemo paziti. “
Jeremija 6,18Eh dobro, pogani, slušajte! A ti, sabore, što je u njima !
Jeremija 6,19Zemljo, slušaj: Ja, dovest ću na taj puk, nevolju, plod njegovih spletaka. Oni ne posvećuju pažnju mojim riječima, i mojim zapovijedima, oni ih preziru.
Jeremija 6,20što ću ja činiti s *tamjanima uvezenim iz šabe, od mirisnih trstika jedne daleke zemlje? Vaši holokausti, ja ih neću više; vaše žrtve nisu mi ugodne.
Jeremija 6,21Eh dobro! ovako govori GOSPOD: Ja stavljam pred ovaj narod prepreke na kojima će oni posrnuti: otac i sin odjednom, susjed i sudrug propast će.
Jeremija 6,22Ovako govori GOSPOD: Jedan narod dolazi sa sjevera, jedan se veliki narod zalijeće na kraj svijeta.
Jeremija 6,23Oni uzimaju luk i sulice, oni su nemilosrdni i bez milosti, buka koju oni čine je kao huka mora, oni jašu konje oni su poredani kao postrojbe za boj protiv tebe ljepotice *Sionska.
Jeremija 6,24Mi doznajemo novost: mi smo obeshrabreni, strijepnja nas steže, jedna bol kao ona u žene koja rađa.
Jeremija 6,25Ne izlazi u polje, ne idi na cestu, jer mač je neprijateljev posvuda, to je strašno.
Jeremija 6,26Ti, narode moj, ogrni *kostrijet, valjaj se po prašini! Kao za sina jedinca, obavi svoje obrade žalobne, jednu gorku jadikovku! Jer iznenadno dolazi na nas uništavatelj.
Jeremija 6,27Kod mog pogana, ja te imenujem kušačem metala, ti ćeš ocijeniti i ispitati njihovo držanje.
Jeremija 6,28Oni su svi okorjeli pobunjenici, klevetnici, bronca i željezo; to su sve uništavatelji.
Jeremija 6,29Mijeh puše, vatra će ukloniti olovo. Ali, uzaludno je to da se topi i pretapa: loši sastojci se ne odvajaju.
Jeremija 6,30Zove ih se ”prezreno srebro“, jer ih GOSPOD prezire. (usp. Jr 26.119)
Jeremija 6,1Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, i u Tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao.
Jeremija 6,2Učinih kćer Sionsku da je kao lijepa i nježna djevojka.
Jeremija 6,3K njoj će doći pastiri sa stadima svojim, razapeće oko nje šatore, svaki će opasti svoje mjesto.
Jeremija 6,4Spremite rat na nju, ustanite da udarimo u podne. Teško nama, jer dan naže, i sjenke večernje oduljaše.
Jeremija 6,5Ustanite da udarimo obnoć i razvalimo dvorove njezine.
Jeremija 6,6Jer ovako govori Gospod nad vojskama: sijecite drva, i načinite opkope prema Jerusalimu; to je grad koji treba pohoditi; koliki je god, nasilje je u njemu.
Jeremija 6,7Kao što izvor toči vodu svoju, tako on toči zloću svoju; nasilje i otimanje čuje se u njemu, preda mnom su jednako bolovi i rane.
Jeremija 6,8Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi.
Jeremija 6,9Ovako govori Gospod nad vojskama: ostatak će se Izrailjev pabirčiti kao vinova loza. Turaj ruku svoju kao berač u kotarice.
Jeremija 6,10Kome ću govoriti i svjedočiti da čuju? Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu čuti; gle, riječ je Gospodnja njima potsmijeh, nije im mila.
Jeremija 6,11Zato sam pun gnjeva Gospodnjega; iznemogoh ustežući ga; prosuću ga na djecu po ulicama i na sabrane mladiće, i čovjek i žena uhvatiće se, i stari i vremeniti.
Jeremija 6,12I kuće će njihove pripasti drugima, i njive i žene, kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, veli Gospod.
Jeremija 6,13Jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i prorok i sveštenik, svi su varalice.
Jeremija 6,14I liječe rane kćeri naroda mojega ovlaš, govoreći: mir, mir; a mira nema.
Jeremija 6,15Eda li se postidješe što činiše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato će popadati među onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaće, veli Gospod.
Jeremija 6,16Gospod reče ovako: stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobra, pa idite po njemu, i naći ćete mir duši svojoj. A oni rekoše: nećemo da idemo.
Jeremija 6,17I postavih vam stražare govoreći: pazite na glas trubni. A oni rekoše: nećemo da pazimo.
Jeremija 6,18Zato čujte, narodi, i poznaj, zbore, što je među njima.
Jeremija 6,19Čuj, zemljo! evo ja ću pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje riječi, i odbaciše zakon moj.
Jeremija 6,20Što će mi tamjan, što dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaši mili.
Jeremija 6,21Zato ovako govori Gospod: evo ja ću metnuti ovom narodu smetnje, o koje će se spotaći i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuće.
Jeremija 6,22Ovako govori Gospod: evo narod će doći iz zemlje sjeverne, i velik će narod ustati od krajeva zemaljskih.
Jeremija 6,23Luk i koplje nosiće, žestoki će biti i nemilostivi, glas će im bučati kao more, i jahaće na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kćeri Sionska.
Jeremija 6,24Kad čujemo glas o njemu, klonuće nam ruke, tuga će nas spopasti i bolovi kao porodilju.
Jeremija 6,25Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je mač neprijateljev i strah unaokolo.
Jeremija 6,26Kćeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer će brzo doći na nas zatirač.
Jeremija 6,27Postavih te da si stražara i grad narodu mom da doznaješ i izviđaš put njihov.
Jeremija 6,28Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, mjed su i gvožđe, svi su pokvareni.
Jeremija 6,29Izgorješe mjehovi, oganj sažeže olovo, uzalud se pretapa, jer se zla ne mogu odlučiti.
Jeremija 6,30Oni će se zvati srebro lažno, jer ih Gospod odbaci.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje