Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jeremija 9. poglavlje

Jeremija 9. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jeremija 9,1O, da bi glava moja bila sasvim voda i oko moje vrelo suza, plakao bih dan i noć za pobijenima kćeri, naroda svojega!
Jeremija 9,2Kad bih samo imao u pustari prebivalište, ostavio bih narod svoj i otišao od njega; jer su oni svi preljubočinci, četa varalica.
Jeremija 9,3Zapinju jezike svoje kao kuk; lažju, a ne istinom moćni su u zemlji. Srljaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju", veli Gospod.
Jeremija 9,4Neka se svaki čuva prijatelja svojega, i neka nitko ne vjeruje bratu svojemu, jer je svaki brat varalica; svaki prijatelj ide, te opada.
Jeremija 9,5Jedan vara drugoga, i ni jedan ne govori istine; privikli su jezike svoje na laganje i muče se la čine zlodjela.
Jeremija 9,6"Stanuješ usred lukavstva, i zbog lukavstva neće da me poznaju", veli Gospod.
Jeremija 9,7Zato ovako veli Gospod nad vojskama: "Gle, prokušat ću ih u talionici, jer kako i mogu drukčije raditi zbog kćeri, naroda svojega?
Jeremija 9,8Strijela je ubojita jezik njihov; govori prijevaru. Ustima se govori prijazno bližnjemu, a u srcu namješta mu se zasjeda.
Jeremija 9,9Da tako što na njima ne kaznim?" veli Gospod,: "Da se ne osvetim takvu narodu?"
Jeremija 9,10Po gorama podignut ću plač i jadikovanje, pjesmu tužaljku po pašnjacima, koji leže poharani. Putnik njima ne prolazi, i ne prisluškuje više blejanje stada. Od ptica nebeskih do životinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.
Jeremija 9,11"U gomilu kamenja obratit ću Jerusalem, u stan čagalja, i pretvorit ću gradove Judine u pustinju, u kojoj ne stanuje nitko.
Jeremija 9,12Tko je mudrac, koji razumije i navješćuje ovo što njemu govore usta Gospodnja: Zašto propada zemlja, leži opustošena kao pustinja, kojom ne prolazi nitko?
Jeremija 9,13Gospod govori: "Jer ostaviše zakon moj, koji sam im dao, i nijesu slušali glasa mojega i nijesu živjeli u njemu.
Jeremija 9,14Nego su išli za prkosnim mislima srca svojega i za baalima, kako ih naučiše oci njihovi."
Jeremija 9,15Zato ovako veli Gospod mad vojskama, Bog Izraelov: "Ja ću ih, taj narod, hraniti pelinom i dat ću im otrovnu vodu da piju.
Jeremija 9,16Rasijat ću ih među narode, kojih nijesu poznavali ni oni ni oci njihovi, i pustit ću za njima mač, dok ih ne istrijebim."
Jeremija 9,17Ovako veli Gospod nad vojskama. Ustanite, zovite narikače, neka dođu; pošljite po mudre žene, neka dođu.
Jeremija 9,18Brže, neka zapjevaju nad nama pjesmu tužaljku, da oči naše pljušte suzama, da trepavice naše teku vodom!
Jeremija 9,19Pjesma se tužaljka čuje od Siona: "Jao, uništeni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, stanove svoje predati!"
Jeremija 9,20Čujte, žene, riječ Gospodnju, neka primi uho vaše riječ usta njegovih! Učite kćeri svoje naricati, jedna drugu naricati:
Jeremija 9,21"Kroz prozore se pope smrt, prodrije u dvorove naše, pomori djecu na ulici, mladež s trga!"
Jeremija 9,22Govori: "Ovako veli Gospod: Mrtva tjelesa ljudska leže kao gnoj na polju, kao rukoveti za žeteocem, kojih ne kupi nitko."
Jeremija 9,23Ovako veli Gospod: "Neka se ne hvali mudrac mudrošću svojom! Neka se ne hvali jaki jakošću svojom! Neka se ne hvali bogati bogatstvom svojim!
Jeremija 9,24Ne, time neka se hvali, tko se hoće hvaliti, što je tako razuman, te spoznaje mene, da sam ja Gospod, koji činim na zemlji milost, pravo i pravednost.; takav se dopada meni", veli Gospod.
Jeremija 9,25"Doista, dolazi vrijeme", veli Gospod, "kad ću pohoditi sve, što je neobrezano unatoč obrezanju,
Jeremija 9,26Egipat, Judu, Edom, Amon i Moab i sve s podšišanom kosom, koji stanuju u pustinji, jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrael neobrezana srca."
Jeremija 9,1 "Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička.
Jeremija 9,2Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - riječ je Jahvina!
Jeremija 9,3"Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.
Jeremija 9,4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više
Jeremija 9,5vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene" - riječ je Jahvina.
Jeremija 9,6Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit ću ih i ispitati, ta kako da i postupaju prema kćeri naroda moga?
Jeremija 9,7Jezik im je strijela ubojita, na ustima riječ prijevarna. `Mir s tobom`, pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.
Jeremija 9,8Pa da ih zbog toga ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?
Jeremija 9,9"Zaplačite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naričite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne čuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade.
Jeremija 9,10Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja, brlog čagaljski, gradove judejske pretvorit ću u pustoš gdje nitko ne stanuje.
Jeremija 9,11Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi?
Jeremija 9,12I reče Jahve: "Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeđahu,
Jeremija 9,13nego slijeđahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi naučiše,
Jeremija 9,14ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.
Jeremija 9,15I raspršit ću ih među narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ću poslati mač da ih zatre." Ovako govori Jahve nad Vojskama:
Jeremija 9,16"Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu! Pošaljite po najvještije! Neka dođu!
Jeremija 9,17Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz očiju naših, da voda poteče s trepavica naših!
Jeremija 9,18Sa Siona dopire tužbalica: `O, kako smo upropašteni, osramoćeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.`
Jeremija 9,19I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu, i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih. Učite kćeri svoje jadati, jedna drugu naricati:
Jeremija 9,20"Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova.
Jeremija 9,21I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi.
Jeremija 9,22Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.
Jeremija 9,23A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - riječ je Jahvina.
Jeremija 9,24"Evo, bliže se dani" - riječ je Jahvina - "kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu:
Jeremija 9,25Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!
Jeremija 9,1što nemam ja u : pustinji : jedno karavansko počivalište? Napustio bih svoj narod, ostavio ga ondje: svi su preljubnici, jedna hrpa izdajica.
Jeremija 9,2Njihov je jezik kao napeti luk. Njihov polet u zemlji služi laži, ne istini. Oni dodaju zlodjelo na zlodjelo, a ja, oni me ne poznaju proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 9,3Budite oprezni, svatko spram svog sudruga; ne povjeravajte se nikakvom : bratu, jer svaki brat razumije u lošem smislu i svaki sudrug prosipa klevetu.
Jeremija 9,4Svatko nasamaruje svog sudruga, nema više istinitih riječi! Oni uvježbavaju svoj jezik lažnim izjavama. U svojoj izopačenosti, oni nemaju više povratka.
Jeremija 9,5Surovost na surovost, prijevara na prijevaru ! Oni odbijaju spoznati mene proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 9,6Eh dobro! ovako govori GOSPOD, svemogući: ja ću ih pretopiti i iskušati. Ah! Kako ću ja postupiti nasuprot zloći mojeg puka!
Jeremija 9,7Strijela ubojita prije nego njegov jezik! On propovijeda prijevaru. S usana, on nudi mir svojem sudrugu, ali u svom srcu, on mu pripravlja zasjedu.
Jeremija 9,8Ne trebam li ja bješnjeti protiv njih proročanstvo GOSPODOVO? Ne trebam li se ja osvetiti jednom narodu te vrste?
Jeremija 9,9Nad planinama se uzdiže moja tužba plačna, a nad branjevinama moja tužaljka, jer oni su spaljeni, više nitko tu ne prolazi, ni stada se ne daju čuti više. Ptice, stoka, sve je pobjeglo® ničeg više!
Jeremija 9,10Ja pravim od Jeruzalema hrpu kamenja jednu jazbinu šakala, i od gradova Jude, pusta mjesta, ispražnjena od svojih stanovnika.
Jeremija 9,11Ako je netko mudar, nek shvati i nek proglasi riječ koju su usta Božja njemu uputila. Zašto je zemlja uništena, spaljena kao pustinja gdje nitko ne prolazi?
Jeremija 9,12GOSPOD kaže: Oni napustiše moju poduku koju sam stavio pred njih; umjesto da slušaju moj glas i da ga slijede,
Jeremija 9,13oni ustrajavaju u svojoj tvrdoglavosti, prianjajući uz *Baalove s kojima su se njihovi očevi srodili.
Jeremija 9,14Eh dobro! ovako govori GOSPOD svemogući, Bog Izraelov: Ja ću im dati progutati kukutu, piti zatrovanu vodu;
Jeremija 9,15rasut ću ih među poganima koje ni oni ni njihovi očevi nisu upoznali, i stavit ću mač za petama sve dok ne budu istrijebljeni.
Jeremija 9,16Ovako govori GOSPOD svemogući: Raspitatjte se! Dovedite narikače ! Pozovite znalce! Nek dođu!
Jeremija 9,17Nek se požure! Nek se nad nama digne njihova tužaljka! Nek se naše oči istope u suzama! Nek naše vjeđe procure!
Jeremija 9,18Sa *Siona čuje se žalobni glas: ”Ah! Kako smo opustošeni, prepuni srama! Mi moramo napustiti zemlju: oborene su naše nastambe . “
Jeremija 9,19žene, slušajte riječ GOSPODOVU! Nek vaše uši prime riječ iz njegovih usta! Naučite tužaljku vaše kćeri, tužaljku vaše drugarice!
Jeremija 9,20Jer smrt se uspinje kroz naše prozore, ona prodire u naše lijepe kuće; on dolazi kositi djecu po ulici, i mlade po trgovima.
Jeremija 9,12Govori! Evo proročanstva GOSPO DOVOG: lješevi padaju kao gnojivo po poljima, kao snoplje iza žetelaca, a nitko ih ne skuplja.
Jeremija 9,22Ovako govori GOSPOD: Nek se mudrac ne hvališe svojom mudrošću! Nek se snažan čovjek ne hvališe snagom svojom! Nek se bogati ne hvališe svojim bogatstvom!
Jeremija 9,23Ako se netko hoće razmetati nek se razmeće ovako: biti dovoljno lukav za mene poznavati, mene, GOSPODA koji stavlja na djelo samotvornost, pravo i pravednost na zemlju. Da, to je ono što mi godi proročanstvo GOSPODOVO.
Jeremija 9,24Dani dolazeproročanstvo GOSPODOVO kad ću ja bješnjeti protiv onog tko je *obrezan na svom tijelu,
Jeremija 9,25protiv Egipta, protiv Jude, protiv Edoma, protiv Amonita, protiv Moaba, protiv svih Slijepookoobrijanih koji nastanjuju pustinju. Jer, svi pogani su neobrezani a ljudi Izraelovi sami su u srcu neobrezani Lažni bogovi nasuprot istinitom Bogu
Jeremija 9,1O, da bi glava moja bila voda, a oči moje izvori suzni! da plačem danju i noću za pobijenima kćeri naroda svojega.
Jeremija 9,2O, da mi je u pustinji stanak putnički! da ostavim narod svoj i da otidem od njih, jer su svi preljubočinci, zbor nevjernički;
Jeremija 9,3I zapinju jezik svoj kao luk da lažu, i osiliše na zemlji, ali ne za istinu, nego idu iz zla u zlo, niti znaju za me, govori Gospod.
Jeremija 9,4Čuvajte se svaki prijatelja svojega i nijednome bratu ne vjerujte; jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada.
Jeremija 9,5I svaki vara prijatelja svojega i ne govori istine, uče jezik svoj da govori laž, muče se da čine zlo.
Jeremija 9,6Stan ti je usred prijevare; radi prijevare neće da znaju za me, govori Gospod.
Jeremija 9,7Zato ovako govori Gospod nad vojskama: gle, pretopiću ih, i okušaću ih; jer što bih činio radi kćeri naroda svojega?
Jeremija 9,8Jezik im je strijela smrtna, govori prijevaru; ustima govore o miru s prijateljem svojim, a u srcu namještaju zasjedu.
Jeremija 9,9Zato li ih neću pohoditi? govori Gospod; duša moja neće li se osvetiti takom narodu?
Jeremija 9,10Za ovijem gorama udariću u plač i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgorješe da niko ne prolazi niti se čuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobjegoše i otidoše.
Jeremija 9,11I obratiću Jerusalim u gomilu, u stan zmajevski; i gradove Judine obratiću u pustoš, da neće niko onuda živjeti.
Jeremija 9,12Ko je mudar da bi razumio? i komu govoriše usta Gospodnja, da bi objavio zašto zemlja propade i izgorje kao pustinja da niko ne prolazi?
Jeremija 9,13Jer Gospod reče: što ostaviše zakon moj, koji metnuh pred njih, i ne slušaše glasa mojega i ne hodiše za njim,
Jeremija 9,14Nego hodiše za mislima srca svojega i za Valima, čemu ih naučiše oci njihovi,
Jeremija 9,15Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo ja ću nahraniti taj narod pelenom i napojiću ih žuči.
Jeremija 9,16I rasijaću ih među narode, kojih ne poznavaše ni oni ni oci njihovi; i puštaću za njima mač dokle ih ne istrijebim.
Jeremija 9,17Ovako veli Gospod nad vojskama: gledajte i zovite narikače neka dođu, i pošljite po vješte neka dođu,
Jeremija 9,18I neka brže nariču za nama, da se rone suze od očiju naših, i od vjeđa naših da teče voda.
Jeremija 9,19Jer se glasno ridanje ču od Siona: kako propadosmo! posramismo se vrlo, jer se rastavljamo sa zemljom, jer obaraju stanove naše.
Jeremija 9,20Zato, žene, čujte riječ Gospodnju i neka primi uho vaše riječ usta njegovijeh, i učite kćeri svoje ridati i jedna drugu naricati.
Jeremija 9,21Jer se pope smrt na prozore naše i uđe u dvorove naše da istrijebi djecu s ulica i mladiće s putova.
Jeremija 9,22Reci: ovako govori Gospod: i mrtva će tjelesa ljudska ležati kao gnoj po njivi i kao rukoveti za žeteocem, kojih niko ne kupi.
Jeremija 9,23Ovako veli Gospod: mudri da se ne hvali mudrošću svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim.
Jeremija 9,24Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod.
Jeremija 9,25Eto, idu dani, veli Gospod, kad ću pohoditi sve, obrezane i neobrezane,
Jeremija 9,26Misirce i Judejce i Edomce i sinove Amonove i Moavce i sve koji se s kraja strigu, koji žive u pustinji; jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izrailjev neobrezana srca.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje