| Jošua 14,1 | Ovo je, što dobiše sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj kao baštinu, što im svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih plemena |
| Jošua 14,2 | Kao baštinu njihovu razdijeliše ždrijebom, kao što je bio Gospod odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena. |
| Jošua 14,3 | Dvjema plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio baštinu s onu stranu Jordana, a Levitima nije bio dao baštine među njima. |
| Jošua 14,4 | Jer sinova Josipovih bila su dva plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima ne dadoše dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i pašnjake njihove za stoku njihovu i za blago njihovo. |
| Jošua 14,5 | Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, tako učiniše sinovi Izraelovi i razdijeliše zemlju. |
| Jošua 14,6 | Tada pristupiše sinovi Judini k Jošui u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej, reče mu: "Ti znaš, što je odredio Gospod Mojsiju, čovjeku Božjemu, za me i za te u Kadeš-Barneu. |
| Jošua 14,7 | Bilo mi je četrdeset godina, kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeš-Barnea, da uhodim zemlju, i donesoh mu izvještaj, kako sam mislio u svojemu srcu. |
| Jošua 14,8 | A moji drugovi, koji su išli s menom, uplašiše srce narodu, ali ja sam posve bio na strani Gospoda, Boga svojega. |
| Jošua 14,9 | I zakle se Mojsije onaj dan: "Zemlja, na koju je stupila noga tvoja, ima dopasti tebi i sinovima tvojim kao baština u vječna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospoda, Boga mojega. |
| Jošua 14,10 | I Gospod me, kako vidiš, po svojemu obećanju sačuva u životu punih četrdeset i pet godina od vremena, kad Gospod reče Mojsiju onu riječ, dok je Izrael išao po pustinji, i sad, eto, imam osamdeset i pet godina. |
| Jošua 14,11 | Danas sam još krepak kao onda, kad me je Mojsije poslao. Moja danas snaga još je kao snaga moja onda, kad se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti. |
| Jošua 14,12 | Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospod, jer ti si sam onda čuo, da su tamo Anakovci i veliki utvrđeni gradovi. Možda je Gospod s menom, i ja ću ih moći protjerati, kako je to obećao Gospod." |
| Jošua 14,13 | Tada ga blagoslovi Jošua, i on dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao baštinu. |
| Jošua 14,14 | Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizeju, kao baština sve do današnjega dana, jer se je naime on svom dušom držao Gospoda, Boga Izraelova. |
| Jošua 14,15 | Hebron se je prije zvao grad Kirjat-Arba; jer Arba je bio najveći čovjek među Anakovcima. I zemlja počinu od rata. |
