Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Jošua 22. poglavlje

Jošua 22. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jošua 22,1Tada sazva Jošua sinove Rubenove, sinove Gadove i polovinu plemena Manasehova,
Jošua 22,2I reče im: "Vi ispuniste sve, što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste me u svemu, što sam vam zapovjedio.
Jošua 22,3Ne ostaviste braće svoje kroz dugo to vrijeme do danas, nego očuvaste vjerno zapovijed Gospoda, Boga svojega.
Jošua 22,4I kad je Gospod, Bog vaš, pribavio mir braći vašoj, kako im je obećao, to se sad vratite natrag kući, u zemlju, u kojoj je baština vaša, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s onu stranu Jordana!
Jošua 22,5Samo pazite revno da vršite naloge i zapovijedi, što vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospoda, Boga svojega, da hodite svim putovima njegovim, da držite zapovijedi njegove, da pristajete uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom!"
Jošua 22,6I blagoslovi ih Jošua i otpusti ih, i nato se oni vratiše natrag kući,
Jošua 22,7Jednoj polovini plemena Manasehova bilo je Mojsije odredio posjed u Bašanu, drugoj polovini bio je Jošua dao posjed kod braće njihove u zapadnoj zemlji jordanskoj Osim toga Jošua, kad ih je otpustio kući i blagoslovio ih,
Jošua 22,8Reče im ovo: "Vratite se natrag kući s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeđu, gvozđem i odijelom vrlo mnogim! Porazdijelite to, što zaplijeniste od neprijatelja svojih, s braćom svojom!"
Jošua 22,9Tako se vratiše kući sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova i otidoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji Kanaanskoj, da zapute u zemlju gileadsku, u zemlju baštine svoje, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio Gospod preko Mojsija.
Jošua 22,10Kad dođoše u krajeve na Jordanu, što su još u zemlji kanaanskoj, načiniše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova tamo na Jordanu žrtvenik, žrtvenik, što se je nadaleko vidio.
Jošua 22,11Tada dočuše sinovi Izraelovi gdje se govori: "Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova napraviše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, u krajevima na Jordanu, s onu stranu zemlje sinova Izraelovih!"
Jošua 22,12Čim su to čuli sinovi Izraelovi skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u Šilo, da idu u boj proti njima,
Jošua 22,13Sinovi Izraelovi poslaše k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku Finehasa, sina svećenika Eleazara,
Jošua 22,14I s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske obitelji Izraelove; svaki je od njih bio glavar plemenskih obitelji Izraelovih.
Jošua 22,15Kad dođoše k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku, rekoše im:
Jošua 22,16"Sva zajednica Gospodnja pita: "Kakva je to nevjernost, koju činite proti Bogu Izraelovu? Vi ste se stim, što podigoste žrtvenik, odvrgli danas od Gospoda, vi ste se stim pobunili danas probi Gospodu.
Jošua 22,17Zar nam nije dosta zločin od Peora, od kojega se do danas još ne očistismo, makar da je zbog njega pala kazna na zajednicu Gospodnju?
Jošua 22,18I vi se zar hoćete danas da odmetnete od Gospoda? Onda će doći ovo: "ako se danas pobunite proti Gospodu, on će sutra pustiti svoj gnjev na svu zajednicu Izraelovu.
Jošua 22,19Ako li vam se uostalom čini nečista zemlja vaše baštine, onda prijeđite u zemlju baštine Gospodnje, gdje je prebivalište Gospodnje, i nastanite se među nama! Ali se ne bunite proti Gospodu i ne bunite se proti nama, gradeći sebi mimo žrtvenik Gospoda, Boga našega, još drugi žrtvenik!
Jošua 22,20Nije li pala kazna na svu zajednicu Izraelovu, kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini, koji je morao svoja zlodjela životom platiti."
Jošua 22,21Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova plemenskim glavarima Izraelovim:
Jošua 22,22"Svemogući, Bog Gospod, jest Svemogući, Bog Gospod, on zna, i Izrael neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost proti Gospodu, onda neka nas ne pomogne danas!
Jošua 22,23Ako smo sagradili sebi žrtvenik, da otpanemo od Gospoda, ili ako je to bilo zato, da na njemu žrtvujemo žrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne žrtve, onda neka nas Gospod sam povuče na račun!
Jošua 22,24Ne, mi to učinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budućnosti reći će sinovi vaši sinovima našim: Što vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim?
Jošua 22,25Gospod je eto postavio Jordan kao među između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospoda. Pa će djeca vaša djecu našu tako daleko dovesti, da više ne štuju Gospoda.
Jošua 22,26Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo žrtvenik, ne za žrtve paljenice i žrtve zaklanice.
Jošua 22,27Nego on ima da bude između nas i vas i naših potomaka sastanko, da hoćemo služiti Gospodu pred njim žrtvama svojim paljenicama, žrtvama svojim zaklanicama i žrtvama svojim mirotvornim. Tako neće moći u budućnosti sinovi vaši govoriti sinovima našim: Vi nemate dijela u Gospodu.
Jošua 22,28Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i potomcima našim, tada ćemo im odgovoriti: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjega, što nam ga podigoše oci naši, ne za žrtve paljenice i žrtve zaklanice, nego za sastanko nama i vama!
Jošua 22,29Daleko neka je od nas, da se dižemo proti Gospodu i da otpadamo danas od Gospoda radeći žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za žrtve zaklanice mimo žrtvenik Gospoda, Boga našega, koji je pred njegovim prebivalištem!"
Jošua 22,30I kad čuše svećenik Finehas i knezovi zajednice i glavari izraelskih plemena, koji su bili s njim, riječi, što im ih rekoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasehovi, bili su zadovoljni.
Jošua 22,31Svećenik Finehas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manasehovim: "Danas spoznajemo, da je Gospod u našoj sredini, jer vi stim ne počiniste nevjernosti proti Gospodu. Tako sačuvaste sinove Izraelove od kazne Gospodnje."
Jošua 22,32Potom se vratiše svećenik Finehas, sin Eleazarov, i knezovi od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i donesoše im odgovor,
Jošua 22,33Jer se je odgovor dopao sinovima Izraelovim, hvalili su Boga i nijesu više mislili na to, da idu u boj proti njima, da opustoše zemlju, u kojoj su prebivali sinovi Rubenovi i Gadovi.
Jošua 22,34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dadoše žrtveniku ime "Svjedok je među nama, da je Gospod Bog".
Jošua 22,1 Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova
Jošua 22,2i reče im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio.
Jošua 22,3Niste ostavili svoje braće unatoč dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.
Jošua 22,4Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braći vašoj, kako im bijaše obećao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana.
Jošua 22,5Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da čuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom.
Jošua 22,6I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore.
Jošua 22,7Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braće zapadno od Jordana. Otpuštajući ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi.
Jošua 22,8I reče im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tučem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojom.
Jošua 22,9Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija.
Jošua 22,10Kad su stigli do jordanskog područja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio.
Jošua 22,11Čuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani.
Jošua 22,12Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da pođu u boj na njih.
Jošua 22,13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina svećenika Eleazara,
Jošua 22,14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji među tisućama porodica Izraelovih.
Jošua 22,15I kad oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im:
Jošua 22,16"Evo što veli sva zajednica Jahvina: `Što znači nevjera koju činite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve?
Jošua 22,17Zar vam nije dosta zločina iz Peora, od kojega se nismo očistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu?
Jošua 22,18Ako se danas odvraćate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neće li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?
Jošua 22,19Ili vam je možda zemlja vaše baštine nečista? Onda prijeđite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte među nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižući sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega.
Jošua 22,20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o `herem` te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?`
Jošua 22,21Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreći plemenskim glavarima Izraelovim:
Jošua 22,22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoć danas;
Jošua 22,23ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve pričesnice, neka nam onda sudi Jahve!
Jošua 22,24Učinismo to od brige i skrbi i rekosmo: `Jednoga će dana sinovi vaši reći našima: Što vam je zajedničko s Jahvom, Bogom Izraelovim?
Jošua 22,25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve između vas i nas među našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.` I tako bi sinovi vaši mogli učiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu.
Jošua 22,26Zato smo rekli: `Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice,
Jošua 22,27nego da bude svjedočanstvo između nas i vas, među potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i pričesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reći našima: Nemate dijela s Jahvom.`
Jošua 22,28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: `Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedočanstvo između nas i vas.`
Jošua 22,29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraćamo od njega dižući žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"

Jošua 22,30Kad svećenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim čuše riječi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se.
Jošua 22,31Tada svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve među nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sačuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine.
Jošua 22,32Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor.
Jošua 22,33Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
Jošua 22,34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedočanstvo", jer rekoše: "To je svjedočanstvo među nama: Jahve je Bog.
Jošua 22,1Tada Jošua pozva Rubenite, Gadite i polu-pleme Manasejevo.
Jošua 22,2On im reče: ” Vi ste ostvarili sve što vam Mojsije bijaše propisao, sluga GOSPODOV, i vi ste se pokorili mojoj zapovijedi u svemu što sam vam propisao.
Jošua 22,3Tijekom dugih godina i sve do ovog dana, vi niste napustili svoju braću; pazili ste ostvariti zapovijedi GOSPODA, svojeg Boga.
Jošua 22,4Sada, pošto GOSPOD, vaš Bog, je dodijelio mir vašoj braći kako im bijaše rekao, vi možete sada otići k šatorima svojim, u zemlju koja vama pripada i koju vam je dao Mojsije, sluga GOSPODOV, s onestrane Jordana.
Jošua 22,5Samo, pazite dobro primijenjivati zapovijedi Zakona koji vama propisa Mojsije, sluga GOSPODA, vašeg Boga; ljubite GOSPODA, svojeg Boga; hodite u svemu njegovim putovima, čuvajte njegove zapovijedi, prionite užnjega, služite mu svim svojim srcem i svim bićem svojim. “
Jošua 22,6Jošua ih blagoslovi i otpusti ih; i oni odoše k šatorima svojim.
Jošua 22,7Jednoj polovici plemena Manasejeva Mojsije bijaše jedan dio u Bašanu; drugoj polovici plemena, Jošua dade jedan dio s njihovom braćom s ove strane Jordana, na zapadu. Kad ih Mojsije otposla k šatorima njihovim, on i njih jednako blagoslovi.
Jošua 22,8On im reče: ” Vratite se k šatorima svojim s velikim bogatstvom i veoma brojnim stadima, sa srebrom, zlatom, broncom, željezom, odjećom, u velikoj količini. Podijelite sa svojom braćom plijen neprijatelja svojih. “
Jošua 22,9Tako se vratiše sinovi Rubenovi, Sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo; oni napustiše sinove Izraelove u Silu u zemlji Kanaan za otići u zemlju Galad, zemlju svojeg vlasništva koju su primili u posjed na zapovijed GOSPODOVU po posredništvu Mojsijevom.
Jošua 22,10Oni tako stigoše u Gelilot jordanski koji je u zemlji Kanaan i sinovi Rubenovi, Gadovi i polu-pleme Manasejevo tu sagradiše jedan *oltar pokraj Jordana, jedan oltar veličanstvenog izgleda .
Jošua 22,11Sinovi Izraelovi doznadoše da se govorilo: ”Sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polu-pleme Manasejevo sagradili su jedan oltar nasuprot zemlji Kanaan, u Gelilotu jordanskom, pokraj sinova Izraelovih.“
Jošua 22,12Čim sinovi Izraelovi to doznadoše, skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u Silu da bi ih napali.
Jošua 22,13Sinovi Izraelovi poslaše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemenu Manasejevu, u zemlju Galad, Pinhasa, sina svećenika Eleazara,
Jošua 22,14kao i deset odgovornih s njim, jedan odgovorni po obitelji za svako od plemena Izraelovih, svatko od njih bijaše poglavar svoje očinske obitelji, prema tisućicama Izraelovim.
Jošua 22,15Oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polu-plemena Manasejeva un zemlju Galad i govoriše im ovim riječima:
Jošua 22,16” Ovako govori sva zajednica GOSPODOVA: Kakva je to nevjera koju ste počinili prema Bogu Izraelovom, da ste se danasodstranili od GOSPODA gradeći jedan oltar i da ste se pobunili danasprotiv GOSPODA?
Jošua 22,17Grješka Peorova ne dostaje li nam? Mi još nismo danas *očišćeni, usprkos nevolji koja pade na zajednicu GOSPODOVU!
Jošua 22,18Vi se danaspobunjujete protiv GOSPODA, on je taj koji će se razjariti sutra protiv sve zajednice Izraelove.
Jošua 22,19Dakle, ako je zemlja u vaše posjedu nečista, prijeđite dakle u zemlju vlasništa GOSPODOVOG gdje se nalazi *boravište GOSPODOVO; budite vlasnici u sred nas, ali ne bunite se protiv GOSPODA, ne bunite se protiv nas gradeći jedan drugi oltar, pokraj onoga GOSPODOVOG, našeg Boga.
Jošua 22,20Kad Akan, sin Zerahov počini jednu nevjeru prema zabrani, nije li na cijelu zajednicu Izraelovu došao gnjev? A on ne bi sam koji propade zbog svoje grješke. “
Jošua 22,21Sinovi Rubenovi, sinovi gadovi i polu-pleme Manasejevo odgovoriše poglavarima tisuća Izraelovih i rekoše im:
Jošua 22,22” Bog, Bog, GOSPOD, Bog, Bog, GOSPOD to zna i Izrael znat će to! Ako je to po pobuni, ako je to po nevjeri protiv GOSPODA, ne spasi našu ovaj dan!
Jošua 22,23Ako smo mi sagradili jedan oltar da bi se okrenuli od GOSPODA i ako je to za nuditi holokauste i ponude, ako je to za nuditi žrtve mira, nek nam GOSPOD zatraži račun!
Jošua 22,24Ali ne, to je po zabrinutosti da smo mi učinili to, misleći na slučajnost da bi sinovi Izraelovi mogli mogli sutra reći sinovima našim: Što to ima zajedničko između vaši GOSPODA, Boga Izraelovog?
Jošua 22,25Između naši vas, sinova Rubenovih i sinova Gadovih, GOSPOD je uspostavio jednu granicu, Jordan. Vi nemate ništa šGOSPODOM! Vaši će sinovi potaknuti naše sinove da prestanu bojati se GOSPODA !
Jošua 22,26Mi smo si tada rekli: Treba nam izgraditi ovaj oltar, ne za holokauste ni za žrtve,
Jošua 22,27veće kao svjedočanstvo između naši vas, i između naših potomaka, da je služba GOSPODOVA što mi izvršavamo pred licem njegovim, našim holokaustima, našim žrtvama mira, da sutra vaši sinovi ne kažu sinovima našim : Vi nemate nikakvog dijela u GOSPODA.
Jošua 22,28Mi smo si rekli: Ako sutra nama i našim potomcima bude to rečeno, mi ćemo reći: Gledajte obličje isto oltara GOSPODOVOG što su očevi naši postavili ne za naše holokauste ili žrtvovanja, već kao svjedočanstvo između naši vas…
Jošua 22,29daleko od našpomisao da se pobunimo protiv GOSPODA i da se danasokrenemo od GOSPODA podizući jedan oltar holokausta, ponuda i žrtava, osim oltara GOSPODOVOG, koji se nalazi pred njegovim boravištem! “
Jošua 22,30Kad svećenik Pinhas, odgovorni zajednice i poglavari tisućica Izraelovih koji bijahu s njim čuli su te riječi koje izgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasejevi, oni biše zadovoljni.
Jošua 22,31Pinhas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenivim, sinovima Gadovim i sinovima Manasejevim: ”Mi znamo današda je GOSPOD u sred našpošto vi niste počinili tu nevjeru prema GOSPODU. Vi ste tako oslobodili sinove Izraelove ruke GOSPODOVE . “
Jošua 22,32Pinhas, sin svećenika Eleazara, i odgovorni napustiše sinove Rubenove i sinove Gadove i vratiše se iz zemlje Galad u zemlju Kanaan k sinovima Izraelovim, kojima dadoše izvješće.
Jošua 22,33Sinovi Izraelovi biše zadovoljni i blagosloviše Boga, on i se odrekoše izvesti napad protiv njih i popustošiti zemlju koju nastanjivahu sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
Jošua 22,34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvaše oltar : ” On je svjedok između nas da je GOSPOD Bog.“
Isus Navin 22,1Tada sazva Isus sinove Ruvimove i sinove Gadove i polovinu plemena Manasijina,
Isus Navin 22,2I reče im: vi držaste sve što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, i slušaste glas moj u svemu što sam vam zapovijedao.
Isus Navin 22,3Ne ostaviste braće svoje dugo vremena, do ovoga dana, i dobro čuvaste zapovijest Gospoda Boga svojega.
Isus Navin 22,4A sada Gospod je Bog vaš smirio braću vašu, kako im je rekao; sada dakle vratite se i idite u šatore svoje u zemlju našljedstva svojega, koju vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s onu stranu Jordana.
Isus Navin 22,5Samo pazite dobro da vršite zapovijest i zakon, što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda Boga svojega i da hodite svijem putovima njegovijem, i čuvate zapovijesti njegove i držite ih se, i da mu služite svijem srcem svojim i svom dušom svojom.
Isus Navin 22,6I blagoslovi ih Isus, i otpusti ih da idu u svoje šatore.
Isus Navin 22,7A polovina plemena Manasijina bješe dao Mojsije našljedstvo u Vasanu, a drugoj polovini dade Isus s braćom njihovom s ovu stranu Jordana k zapadu. I otpuštajući ih Isus u šatore njihove blagoslovi ih,
Isus Navin 22,8I reče im govoreći: s velikim blagom vraćate se u šatore svoje, sa stokom vrlo mnogom; sa srebrom i zlatom i mjeđu i gvožđem i odijelom vrlo mnogim; podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojoj.
Isus Navin 22,9I vrativši se sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina otidoše od sinova Izrailjevijeh iz Siloma, koji je u zemlji Hananskoj, idući u zemlju Galadsku, u zemlju našljedstva svojega, koju naslijediše, kako bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija.
Isus Navin 22,10A kad dođoše na među Jordansku u zemlji Hananskoj, načiniše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina oltar ondje na Jordanu, oltar velik i naočit.
Isus Navin 22,11I čuše sinovi Izrailjevi gdje se govori: gle, sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina načiniše oltar prema zemlji Hananskoj na međi Jordanskoj, pokraj sinova Izrailjevijeh.
Isus Navin 22,12A kad čuše sinovi Izrailjevi, skupi se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom da idu da se biju s njima.
Isus Navin 22,13I poslaše sinovi Izrailjevi k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku Finesa sina Eleazara sveštenika,
Isus Navin 22,14I s njim deset knezova, po jednoga kneza od doma otačkoga od svijeh plemena Izrailjevijeh, a svaki ih bješe poglavar u domu otaca svojih u tisućama Izrailjevijem.
Isus Navin 22,15A oni dođoše k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku, i rekoše im govoreći:
Isus Navin 22,16Ovako veli sav zbor Gospodnji, kakav je to grijeh kojim se ogriješiste Bogu Izrailjevu odvrativši se danas od Gospoda načinivši oltar da se odmetnete danas od Gospoda?
Isus Navin 22,17Malo li nam je grijeha Fegorova, od kojega se još nijesmo očistili do danas i s kojega dođe pogibao na zbor Gospodnji,
Isus Navin 22,18Te se danas odvraćate od Gospoda, i odmećete se danas od Gospoda, da se sjutra razgnjevi na sav zbor Izrailjev?
Isus Navin 22,19Ako je zemlja našljedstva vašega nečista, prijeđite u zemlju našljedstva Gospodnjega, u kojoj stoji šator Gospodnji, i uzmite našljedstvo među nama; samo se ne odmećite od Gospoda i ne odmećite se od nas gradeći sebi oltar mimo oltar Gospoda Boga našega.
Isus Navin 22,20Nije li se Ahan sin Zarin ogriješio o stvari proklete, te dođe gnjev na sav zbor Izrailjev? i on ne pogibe sam za grijeh svoj.
Isus Navin 22,21A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina odgovoriše i rekoše poglavarima tisuća Izrailjevih:
Isus Navin 22,22Gospod Bog nad bogovima, Gospod Bog nad bogovima, on zna, i Izrailj neka zna. Ako smo radi odmetati se i griješiti Gospodu, neka nas ne sačuva danas.
Isus Navin 22,23Ako smo načinili oltar da se odvratimo od Gospoda ili da prinosimo na njemu žrtve paljenice ili dare ili da prinosimo na njemu žrtve zahvalne, Gospod neka traži.
Isus Navin 22,24Nego to učinismo bojeći se ovoga: rekosmo: sjutra će reći sinovi vaši sinovima našim govoreći: šta vi imate s Gospodom Bogom Izrailjevim?
Isus Navin 22,25Među je postavio Gospod između nas i vas, sinovi Ruvimovi i Gadovi, Jordan; vi nemate dijela u Gospoda. Te će sinovi vaši odbiti sinove naše da se ne boje Gospoda.
Isus Navin 22,26Zato rekosmo: učinimo tako, i načinimo oltar, ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu,
Isus Navin 22,27Nego da bude svjedok među nama i vama, i među natražjem našim nakon nas, da bismo služili Gospodu pred njim žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, i žrtvama svojim zahvalnim, i da ne bi rekli kadgod sinovi vaši sinovima našim: vi nemate dijela u Gospoda.
Isus Navin 22,28Jer rekosmo: ako kad reku tako nama ili natražju našemu, tada ćemo im kazati: vidite sliku od oltara Gospodnjega koju načiniše oci naši ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, nego da je svjedočanstvo među nama i vama.
Isus Navin 22,29Ne daj Bože da se odmećemo Gospodu i da se danas odvraćamo od Gospoda načinivši oltar za žrtvu paljenicu, za dar ili za prinos, mimo oltar Gospoda Boga našega, koji je pred šatorom njegovijem.
Isus Navin 22,30A kad ču Fines sveštenik i knezovi od zbora, poglavari od tisuća Izrailjevih koji bijahu s njim, riječi koje im rekoše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i sinovi Manasijini, bi im po volji.
Isus Navin 22,31I reče Fines sin Eleazara sveštenika sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i sinovima Manasijinim: danas poznasmo da je među nama Gospod kad se ogriješiste Gospodu tijem grijehom, i sačuvaste sinove Izrailjeve od ruku Gospodnjih.
Isus Navin 22,32I Fines sin Eleazara sveštenika i oni knezovi vratiše se od sinova Ruvimovijeh i od sinova Gadovijeh iz zemlje Galadske u zemlju Hanansku k sinovima Izrailjevijem, i javiše im stvar.
Isus Navin 22,33I bi po volji sinovima Izrailjevijem; i hvališe Boga sinovi Izrailjevi, i ne govoriše više da idu da se biju s njima da potru zemlju, u kojoj žive sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi.
Isus Navin 22,34I prozvaše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi onaj oltar Ed govoreći: svjedok je među nama da je Gospod Bog.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje