| Job 17,1 | Slomljena je moja životna snaga; dani se moji trnu; čeka me grob. |
| Job 17,2 | Nijesu li rugači oko mene? Brbljanje njihovo otima san očima mojim. |
| Job 17,3 | Zauzmi se za me, i budi jamac; tko bi mi inače podao ruku? |
| Job 17,4 | Od njihova si srca skrio mudrost, i zato im nećeš dati da pobijede. |
| Job 17,5 | Imanje se hoće razdijeliti drugima, gdje ipak sahnu oči djece. |
| Job 17,6 | Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mi se u lice. |
| Job 17,7 | Oči moje trnu se od jada, svi su udovi moji kao sjena. |
| Job 17,8 | Pobožni su nad tim rasrđeni, čisti su nad zločincem pobunjeni. |
| Job 17,9 | I zato tim tvrđe stoji pravednik na svojemu putu; još većma samo ojača, čije su ruke čiste. |
| Job 17,10 | Pa stupite samo opet svi ovamo, ali među vama ne nalazim nijednoga mudra. |
| Job 17,11 | Dani moji odoše, osnove se moje slomiše, želje srca mojega. |
| Job 17,12 | Od noći čine dan, i svjetlost je blizu mraka. |
| Job 17,13 | Premda se nadam, ipak će podzemni svijet biti moj stan; u tami ću prostrti postelju svoju. |
| Job 17,14 | Truležu velim: "Moj si ti otac!" a crvu: "Moja mati, moja sestro!" |
| Job 17,15 | Ali gdje je zaista još nadanje za me? Moja sreća, tko je može još vidjeti? |
| Job 17,16 | vratima podzemnoga svijeta silaze, gdje je onda počinak u prahu. |
