| Job 23,1 | Nato reče Job: |
| Job 23,2 | Tako je i danas tužba moja kao prkos: teško tišti ruka njegova uzdisanje moje. |
| Job 23,3 | O kad bih znao, gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud! |
| Job 23,4 | Iznio bih pred njega stvar svoju, puna dokaza bila bi mi usta. |
| Job 23,5 | Želio bih znati riječi, što bi mi ih odgovorio; htio bih saznati, što bi mi rekao. |
| Job 23,6 | Bi li se u veliko; moći svojoj prepirao s menom? Ne, on bi pripazio na me. |
| Job 23,7 | Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred sucem svojim oslobodio bih se zauvijek. |
| Job 23,8 | Ali pođem li prema istoku: "nema ga tamo; pođem li prema zapadu, ne vidim ga. |
| Job 23,9 | Radi li na sjeveru, ne nahodim ga; okrene li prema jugu, ne mogu za voljeti. |
| Job 23,10 | Ali on zna put moj; kad bi me prokušao, izašao bih kao zlato. |
| Job 23,11 | Koraka se njegova držala čvrsto noga moja; puta sam se njegova držao i nijesam skrenuo nikada. |
| Job 23,12 | Od zapovijedi usta njegovih nijesam odstupao nikada; riječi usta njegovih čuvao sam u grudima svojim. |
| Job 23,13 | Uvijek je sebi jednak, tko će ga odvratiti; što duša njegova zaželi, ono učini! |
| Job 23,14 | On će dovršiti i moju sudbinu, i toga još ima u njega mnogo. |
| Job 23,15 | Zato se ustrašim pred licem njegovim; i kad pomislim na to, strah me je od njega. |
| Job 23,16 | Bog je srce moje plašljivim učinio; Svemoćni me je u strah utjerao. |
| Job 23,17 | Zbog tmine ne osjećam se uništen, niti jer je mrak obavio lice moje. |
