| Job 24,1 | Zašto Svemoćni nije odredio kaznena vremena? Zašto vjernici njegovi ne gledaju sudbenih dana njegovih? |
| Job 24,2 | Međe se pomiču, stada se otimaju i gone se na pašu; |
| Job 24,3 | Sirotama odgone magarca; u zalogu uzimaju goveče udovici; |
| Job 24,4 | Siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se. |
| Job 24,5 | Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na posao svoj, da traže hranu sebi; pustinja im daje kruh za djecu; |
| Job 24,6 | Na polju kose sijeno, pabirče u vinogradu zlikovčevu; |
| Job 24,7 | Bez haljina noćuju goli, na zimi nemaju pokrivala; |
| Job 24,8 | Okisnu od dažda u gori, bez krova privijaju se k stijeni. |
| Job 24,9 | Od prsiju materinih trgaju siroče, siromaha tlače pljenidbom; |
| Job 24,10 | Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove; |
| Job 24,11 | U svojim zidinama cijede ulje, grožđe u kacama gaze, a žeđaju. |
| Job 24,12 | Stenju pod bjesnilom ljudskim, viče duša ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu. |
| Job 24,13 | Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne poznaju putova njezinih i ne ostaju na stazama njezinim. |
| Job 24,14 | Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupež se vuca okolo po noći. |
| Job 24,15 | Oko preljubočinca očekuje sumrak, misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva lice svoje. |
| Job 24,16 | U mraku provaljuju u kuće, a obdan se zaključavaju, neće da što znaju za svjetlost; |
| Job 24,17 | Jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme, kad se može vidjeti, smrtna strahota. |
| Job 24,18 | Neka propadne na površini vode! Neka je u zemlji prokleta baština njegova! Neka ne udari više nikada stazom vinogradskom! |
| Job 24,19 | Kao što suha žega siše vodu snježnu: tako podzemni svijet zlikovce. |
| Job 24,20 | Neka ga zaboravi utroba materina. Neka se crvi naslađuju na njemu. Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skršit će se zloća. |
| Job 24,21 | Neka se združi s neplodnom, koja ne rađa, on, koji ne učini ništa dobro udovici! |
| Job 24,22 | Ipak daje moć njegova dug život silnicima; on ustane opet, makar se više nije uzdao u život. |
| Job 24,23 | Dadne mu u što će se pouzdati, biva poduprt, oči su njegove na putovima njihovim, |
| Job 24,24 | Uzviše se - zamalo, pa ih više nema; padaju, prolaze kao sve; odreže ih se kao vrhove klasja. |
| Job 24,25 | Ili zar nije tako? Tko će me utjerati u laž? Tko će pokazati moj govor kao ništav? |
