| Job 41,1 | Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je da mu odoli? |
| Job 41,2 | Tko mi stane na put, a ja da ga pustim čitava? Pod cijelim nebom ni jedan! |
| Job 41,3 | Ne smijem šutjeti o udima njegovim, o snazi njegovoj, o sjajnom sastavu njegovu. |
| Job 41,4 | Tko mu je ikad skinuti oklop? Tko je prodro ikad u dvojake žvale njegove? |
| Job 41,5 | Tko mu je otvorio dvokrilna vrata čeljusti? Užas je oko zuba njegovih. |
| Job 41,6 | Sjajni su žljebovi štitova njegovih, uskim pečaćenjem zatvoreni. |
| Job 41,7 | Usko je jedan uz drugoga: među njih ne prodire vjetrić. |
| Job 41,8 | Jedan čvrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se. |
| Job 41,9 | Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao trepavice zorine oči su njegove. |
| Job 41,10 | Iz ralja njegovih zublje, iskaču iskre ognjene. |
| Job 41,11 | Dim suklja iz nozdrva njegovih kao iz vrela kotla i zapaljene trske, |
| Job 41,12 | Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja. |
| Job 41,13 | U njegovoj šiji stoji snaga, pred njim igra užas. |
| Job 41,14 | Udovi mesa njegova spojeni su čvrsto, kao saliveni, ne razmiču se. |
| Job 41,15 | Kao kamen, tako je tvrdo srce njegovo, tako tvrdo kao donji žrvanj. |
| Job 41,16 | Kad se digne, zadršću i junaci, ne znaju što da čine od straha. |
| Job 41,17 | Zgrabi li koga, ne koristi mač, ni koplje, ni strijela. |
| Job 41,18 | Gvožđe je njemu slama, a mjed drvo puno crvotočine. |
| Job 41,19 | Strijela ga ne može natjerati u bijeg, kamenje u praćki njemu je kao pljeva. |
| Job 41,20 | Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zviždanju koplja. |
| Job 41,21 | Ispod njega su oštri crepovi; drljaču zabija u glib. |
| Job 41,22 | Čini, te se dubina puši kao lonac; učini, te se more zapjeni kao stupa. |
| Job 41,23 | Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose. |
| Job 41,24 | Ništa mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha! |
| Job 41,25 | Na najjače gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima. |
