| Job 10,1 | Kad mi je duši život omrznuo, nek` mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje. |
| Job 10,2 | Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš. |
| Job 10,3 | Ta što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? |
| Job 10,4 | Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi? |
| Job 10,5 | Zar su ti dani k`o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine? |
| Job 10,6 | Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti, |
| Job 10,7 | kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu? |
| Job 10,8 | Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš! |
| Job 10,9 | Sjeti se, k`o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti. |
| Job 10,10 | Nisi li mene k`o mlijeko ulio i učinio da se k`o sir zgrušam? |
| Job 10,11 | Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama. |
| Job 10,12 | S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom. |
| Job 10,13 | Al` u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera: |
| Job 10,14 | da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno. |
| Job 10,15 | Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! |
| Job 10,16 | Ispravim li se, k`o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, |
| Job 10,17 | optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš. |
| Job 10,18 | Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi, |
| Job 10,19 | bio bih k`o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili. |
| Job 10,20 | Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim |
| Job 10,21 | prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, |
| Job 10,22 | u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj. |
