Tražilica


Job 14. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Job 14,1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
Job 14,2K`o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć`.
Job 14,3Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
Job 14,4Tko će čisto izvuć` iz nečista? Nitko!
Job 14,5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
Job 14,6skini s njega pogled da počinut` može, poput najamnika da svoj dan uživa.
Job 14,7Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
Job 14,8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
Job 14,9oćutjevši vodu, ono će propupat` i pustiti grane kao stablo novo.
Job 14,10Al` kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Job 14,11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut` rijeke, isušit posvema`,
Job 14,12al` čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
Job 14,13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
Job 14,14- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut` može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
Job 14,15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
Job 14,16A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
Job 14,17u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
Job 14,18Vaj! K`o što se jednom uruši planina, k`o što se hridina s mjesta svog odvali,
Job 14,19k`o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
Job 14,20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
Job 14,21Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
Job 14,22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje