| Job 2,1 | Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. |
| Job 2,2 | Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. |
| Job 2,3 | Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim. |
| Job 2,4 | A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. |
| Job 2,5 | Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti! |
| Job 2,6 | "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj! |
| Job 2,7 | I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. |
| Job 2,8 | Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. |
| Job 2,9 | Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri! |
| Job 2,10 | Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. |
| Job 2,11 | U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. |
| Job 2,12 | A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. |
| Job 2,13 | Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol. |
