Job 20,1 | Sofar iz Naamata progovori tad i reče: |
Job 20,2 | "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje |
Job 20,3 | dok slušam ukore koji me sramote, al` odgovor mudar um će moj već naći. |
Job 20,4 | Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, |
Job 20,5 | da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. |
Job 20,6 | Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, |
Job 20,7 | poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: `Gdje je sad on?` |
Job 20,8 | Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. |
Job 20,9 | Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti |
Job 20,10 | Njegovu će djecu gonit` siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. |
Job 20,11 | Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. |
Job 20,12 | Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; |
Job 20,13 | sladio se pazeć` da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. |
Job 20,14 | Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. |
Job 20,15 | Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat` njemu iz utrobe. |
Job 20,16 | Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. |
Job 20,17 | Potoke ulja on gledat` više neće, ni vidjet` gdje rijekom med i mlijeko teku. |
Job 20,18 | Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat` u plodu trgovine. |
Job 20,19 | Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, |
Job 20,20 | jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. |
Job 20,21 | Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. |
Job 20,22 | Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. |
Job 20,23 | I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut` dažd strelica na meso njegovo. |
Job 20,24 | Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. |
Job 20,25 | Strijelu bi izvuk`o, al` mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, |
Job 20,26 | na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. |
Job 20,27 | Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. |
Job 20,28 | Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. |
Job 20,29 | Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje. |