| Job 21,1 | Job progovori i reče: |
| Job 21,2 | "Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite. |
| Job 21,3 | Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno. |
| Job 21,4 | Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? |
| Job 21,5 | Pogledajte na me: užas će vas spopast`, rukom ćete svoja zakloniti usta; |
| Job 21,6 | pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom. |
| Job 21,7 | Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? |
| Job 21,8 | Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. |
| Job 21,9 | Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. |
| Job 21,10 | Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. |
| Job 21,11 | K`o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. |
| Job 21,12 | Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. |
| Job 21,13 | Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. |
| Job 21,14 | A govorili su Bogu: `Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! |
| Job 21,15 | Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?` |
| Job 21,16 | Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? |
| Job 21,17 | Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? |
| Job 21,18 | Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? |
| Job 21,19 | Hoće l` ga kaznit` Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek` kazni da sam to osjeti! |
| Job 21,20 | Vlastitim očima nek` rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! |
| Job 21,21 | Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć` niz njegovih mjeseci? |
| Job 21,22 | Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima? |
| Job 21,23 | Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, |
| Job 21,24 | bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. |
| Job 21,25 | A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće. |
| Job 21,26 | Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. |
| Job 21,27 | O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. |
| Job 21,28 | Jer pitate: `Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?` |
| Job 21,29 | Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: |
| Job 21,30 | `Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.` |
| Job 21,31 | Al` na postupcima tko će mu predbacit` i tko će mu vratit` što je počinio? |
| Job 21,32 | A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. |
| Job 21,33 | Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo. |
| Job 21,34 | O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori! |
