| Job 24,1 | Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? |
| Job 24,2 | Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. |
| Job 24,3 | Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. |
| Job 24,4 | Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. |
| Job 24,5 | K`o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. |
| Job 24,6 | Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog. |
| Job 24,7 | Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni. |
| Job 24,8 | Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. |
| Job 24,9 | Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. |
| Job 24,10 | Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose. |
| Job 24,11 | Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. |
| Job 24,12 | Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al` na sve to Bog se oglušuje. |
| Job 24,13 | Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. |
| Job 24,14 | Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće. |
| Job 24,15 | Sumrak žudi oko preljubnika: `Nitko me vidjet neće`, kaže on i zastire velom svoje lice. |
| Job 24,16 | [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju. |
| Job 24,17 | Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. |
| Job 24,18 | Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. |
| Job 24,19 | K`o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. |
| Job 24,20 | Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina. |
| Job 24,21 | Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra. |
| Job 24,22 | Al` Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. |
| Job 24,23 | Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. |
| Job 24,24 | Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima. |
| Job 24,25 | Nije li tako? Tko će me u laž utjerat`? Tko moje riječi poništiti može? |
