| Job 27,1 | Job nastavi svoju besjedu i reče: |
| Job 27,2 | "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: |
| Job 27,3 | sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, |
| Job 27,4 | usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. |
| Job 27,5 | Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. |
| Job 27,6 | Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit` neće. |
| Job 27,7 | Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! |
| Job 27,8 | Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? |
| Job 27,9 | Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? |
| Job 27,10 | Zar će se radovat` on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati? |
| Job 27,11 | Ali Božju ruku ja ću vam pokazat` i neću vam sakrit namjere Svesilnog. |
| Job 27,12 | Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite? |
| Job 27,13 | "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. |
| Job 27,14 | Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat` dosta kruha. |
| Job 27,15 | Smrt će sahranit` preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. |
| Job 27,16 | Ako i srebra k`o praha nagomila, ako i nakupi haljina k`o blata, |
| Job 27,17 | nek` ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. |
| Job 27,18 | Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: |
| Job 27,19 | bogat je legao, al` po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. |
| Job 27,20 | Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. |
| Job 27,21 | Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. |
| Job 27,22 | Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. |
| Job 27,23 | Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao. |
