| Job 30,1 | "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. |
| Job 30,2 | Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom. |
| Job 30,3 | Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. |
| Job 30,4 | Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. |
| Job 30,5 | Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k`o za lopovima. |
| Job 30,6 | Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. |
| Job 30,7 | Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. |
| Job 30,8 | Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. |
| Job 30,9 | Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! |
| Job 30,10 | Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut` mi u lice. |
| Job 30,11 | I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. |
| Job 30,12 | S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. |
| Job 30,13 | Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, |
| Job 30,14 | prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. |
| Job 30,15 | Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. |
| Job 30,16 | Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. |
| Job 30,17 | Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. |
| Job 30,18 | Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k`o ovratnik odjeće. |
| Job 30,19 | U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k`o prah i pepeo. |
| Job 30,20 | K Tebi vičem, al` Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al` Ti i ne mariš. |
| Job 30,21 | Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. |
| Job 30,22 | U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. |
| Job 30,23 | Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. |
| Job 30,24 | Al` ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? |
| Job 30,25 | Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? |
| Job 30,26 | Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. |
| Job 30,27 | Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. |
| Job 30,28 | Smrknut idem, al` nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo. |
| Job 30,29 | Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. |
| Job 30,30 | Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. |
| Job 30,31 | Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima. |
