| Job 31,1 | Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. |
| Job 31,2 | A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? |
| Job 31,3 | Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? |
| Job 31,4 | Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? |
| Job 31,5 | Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? |
| Job 31,6 | Nek` me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! |
| Job 31,7 | Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, |
| Job 31,8 | neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! |
| Job 31,9 | Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, |
| Job 31,10 | neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! |
| Job 31,11 | Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, |
| Job 31,12 | užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. |
| Job 31,13 | Ako kada prezreh pravo sluge svoga il` služavke, sa mnom kad su se parbili, |
| Job 31,14 | što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit` kad račun zatraži? |
| Job 31,15 | Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? |
| Job 31,16 | Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? |
| Job 31,17 | Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? |
| Job 31,18 | Ta od mladosti k`o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! |
| Job 31,19 | Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača |
| Job 31,20 | a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? |
| Job 31,21 | Ako sam ruku na nevina podigao znajuć` da mi je na vratima branitelj, |
| Job 31,22 | nek` se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! |
| Job 31,23 | Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. |
| Job 31,24 | Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: `Sigurnosti moja!` |
| Job 31,25 | Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? |
| Job 31,26 | Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, |
| Job 31,27 | moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? |
| Job 31,28 | Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. |
| Job 31,29 | Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, |
| Job 31,30 | ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? |
| Job 31,31 | Ne govorahu li ljudi mog šatora: `Ta koga nije on mesom nasitio`? |
| Job 31,32 | Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. |
| Job 31,33 | Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu |
| Job 31,34 | jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć` svoga praga? |
| Job 31,35 | O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek` mi optužnicu napiše protivnik, |
| Job 31,36 | i ja ću je nosit` na svome ramenu, čelo ću njome k`o krunom uresit`. |
| Job 31,37 | Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti. |
| Job 31,38 | Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; |
| Job 31,39 | ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, |
| Job 31,40 | [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek` posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih. |
