| Job 7,1 | Nije l` vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l` dane poput najamnika? |
| Job 7,2 | Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, |
| Job 7,3 | mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. |
| Job 7,4 | Liježuć` mislim svagda: `Kada ću ustati?` A dižuć se: `Kada večer dočekati!` I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. |
| Job 7,5 | Put moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. |
| Job 7,6 | Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. |
| Job 7,7 | Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet` sreće! |
| Job 7,8 | Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. |
| Job 7,9 | Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. |
| Job 7,10 | Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. |
| Job 7,11 | Ustima ja svojim stoga branit` neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. |
| Job 7,12 | Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? |
| Job 7,13 | Kažem li: `Na logu ću se smirit`, ležaj će mi olakšati muke`, |
| Job 7,14 | snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. |
| Job 7,15 | Kamo sreće da mi se zadavit`! Smrt mi je od patnja mojih draža. |
| Job 7,16 | Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! |
| Job 7,17 | Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao |
| Job 7,18 | i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? |
| Job 7,19 | Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat`? |
| Job 7,20 | Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k`o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? |
| Job 7,21 | Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al` me biti neće. |
