Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 12. poglavlje

Job 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 12,1Nato reče Job:
Job 12,2Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!
Job 12,3Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari"
Job 12,4Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on usliši samo njih, - na podsmijeh sam ja, pravedni, čisti!
Job 12,5"Nesreći prezir!", misli sretni, "prezir onima, kojima se kleca noga!"
Job 12,6A sigurni su šatori razbojnički; tko gnjevi Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom.
Job 12,7Zapitaj stoku, naučit će te; ili ptice nebeske, reći će ti.
Job 12,8Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:
Job 12,9Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila,
Job 12,10Kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga tijela čovječjega?
Job 12,11Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?
Job 12,12U staraca je mudrost, dug je život razboritost.
Job 12,13U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.
Job 12,14Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvorl, tomu se više ne otvori.
Job 12,15On ustavi vode, i nastane suša; pusti ih, i razore zemlju.
Job 12,16U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.
Job 12,17Čini, da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima.
Job 12,18Pojas kraljevima razdrešuje, i opasuje bedra njihova.
Job 12,19Čini, da i svećenici idu bosonogi, i mogućnike sa vlasti skida.
Job 12,20Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost.
Job 12,21Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.
Job 12,22Otkriva dubine iz tmine, i sjene smrtne izvodi na svjetlo.
Job 12,23Narode učini velike i pusti ih da prođu; narode raširi i odvede ih odatle.
Job 12,24Oduzima uviđavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.
Job 12,25Pipaju u tmini bez svijetla, čini da tumaraju kao pijani.
Job 12,1 Job progovori i reče:
Job 12,2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
Job 12,3Al` i ja znam k`o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
Job 12,4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
Job 12,5Prezirat` je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
Job 12,6Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
Job 12,7Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
Job 12,8Gušteri zemlje to će ti protumačit`, ribe u moru ispripovjedit će ti.
Job 12,9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
Job 12,10U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
Job 12,11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k`o što kušamo nepcem okus jela?
Job 12,12Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
Job 12,13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
Job 12,14Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
Job 12,15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
Job 12,16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
Job 12,17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
Job 12,18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
Job 12,19On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
Job 12,20On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
Job 12,21On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
Job 12,22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
Job 12,23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
Job 12,24On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
Job 12,25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
Job 12,1Tad Job uze riječ i reče:
Job 12,2Uistinu, glas naroda, to ste vi, i s vama umrijet će mudrost.
Job 12,3Ja također, ja imam jedno ja nisam propao više no vi. Tko ne raspolaže sličnim dokazima?
Job 12,4Predmet ismjehivanja mojih usopljujem k tom Bogu koji je negda odgovarao. Predmet poruge ljudima, to je
Job 12,5Prijezir na nesreću! to je rijek sretnih, onaj koji oni spremaju onima čija noga klizi.
Job 12,6Oni su u miru, šatori hajduka, oni su spokojni, oni koji izazivaju Boga, i čak oni koji hvataju Boga u svoju ruku .
Job 12,7Ali ispitaj, dakle, zvijeri one će te obvijestiti, ptice nebeske, one će ti pokazati.
Job 12,8Popričaj sa zemljom, ona će te obvijestiti, i ribe morske će ti to ispričati.
Job 12,9Jer, koja ne zna, između njih svih, da `to je ruka GOSPODOVA koja je učinila sve to.`
Job 12,10On koji drži u svojoj vlasti dušu svega živog i dah svakog tijela ljudskog.
Job 12,11` Uho, kaže se, procijenjuje riječi, kao što nepce kuša jela;
Job 12,12mudrost bit će u zrelih ljudi; razbor će biti u poznoj dobi.`
Job 12,13A, mudrost i moć njega prate, promišljanje i razum su njegovi.
Job 12,14Ono što se uništi ne izgrađuje se ponovo, čovjek kojeg on zatvori neće biti oslobođen.
Job 12,15Ako on zadrži vode, to je suša, ako ih raspusti, one opustoše zemlju.
Job 12,16Sila i uspjeh prate njega, zavedeni čovjek i onaj koji ga zavede njegovi su.
Job 12,17On učini da bulazne znalci i udari ludilom suce.
Job 12,18On popušta moć kraljevima i zavezuje pregaču na njihovim
Job 12,19On čini da bulazne svećenici i obara neuklonjive.
Job 12,20On otima riječ govornicima i oduzima razumijevanje starcima.
Job 12,21On sasipa prijezir na plemenitaše i odrješuje remenje silnicima .
Job 12,22On ogoljuje ponore od njihovih tmine i izlaže svjetlosti sjenu smrti.
Job 12,23On uvećava narode, po tome on ih uništava, on pušta narodima raširiti se po tome on ih izgoni.
Job 12,24On oduzima razum poglavarima puka i zavodi ih u kaos bez izlaza.
Job 12,25Oni ondje tapkaju u tminama bez svjetlosti, a Bog ih zavodi kao pijance.
Jov 12,1A Jov odgovori i reče:
Jov 12,2Da, vi ste ljudi, i s vama će umrijeti mudrost.
Jov 12,3I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga?
Jov 12,4Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odazove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri.
Jov 12,5Bačen je luč po mišljenju srećnoga onaj koji hoće da popuzne.
Jov 12,6Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke.
Jov 12,7Zapitaj stoku, naučiće te; ili ptice nebeske, kazaće ti.
Jov 12,8Ili se razgovori sa zemljom, naučiće te, i ribe će ti morske pripovjediti.
Jov 12,9Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to učinila?
Jov 12,10Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela čovječijega.
Jov 12,11Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?
Jov 12,12U starca je mudrost, i u dugom vijeku razum.
Jov 12,13U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum.
Jov 12,14Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori čovjeka, i ne može se otvoriti.
Jov 12,15Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevrću zemlju.
Jov 12,16U njega je jačina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara.
Jov 12,17On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje.
Jov 12,18On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova.
Jov 12,19On dovodi knezove u ludilo, i obara jake.
Jov 12,20On uzima besjedu rječitima, i starcima uzima razum.
Jov 12,21On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake.
Jov 12,22On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni.
Jov 12,23On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.
Jov 12,24On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta,
Jov 12,25Da pipaju po mraku bez vidjela, i čini da tumaraju kao pijani.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje