Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 14. poglavlje

Job 14. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 14,1Čovjek, od žene rođen, kratka je života, sit briga,
Job 14,2Procvate kao cvijet, uvene, bježi kao sjena i ne ostaje.
Job 14,3I na takva otvaraš oči svoje i mene još vodiš na sud sa sobom?
Job 14,4Kako bi mogao iz kruga nečistih doći čist? Nitko!
Job 14,5Pa kad su točno izmjereni dani njegovi, i broj mjeseca njegovih u tebe je; kad si mu postavio među, preko koje ne može prijeći,
Job 14,6Onda se odvrati od njega, da počine, dok se ne obraduje danu svojemu kao nadničar!
Job 14,7Jer za drvo ima nadanja; ako se i posiječe, opet će potjerati, i neće biti bez mladica.
Job 14,8Ako i ostari u zemlji korijenje njegovo, i u prahu izumre panj njegov,
Job 14,9Ima li samo vlage, opet napupi i pusti grane kao mlada biljka.
Job 14,10A umre čovjek, i nema ga više; premine čovjek, gdje je tada?
Job 14,11Oteče voda iz mora, rijeka opadne usahne:
Job 14,12Čovjek kad legne, ne diže se više; dok nestane neba, nitko se više ne probudi; iz svojega sna ne prene se nitko.
Job 14,13O da me hoćeš u podzemnom svijetu skriti i skloniti me, dok se ne slegne gnjev tvoj; i da mi dadneš rok i onda me se spomeneš!
Job 14,14Je li umro čovjek, hoće li opet živjeti? Sve dane svoje službe čekao bih, dok mi dođe izmjena.
Job 14,15Ti me pozovi, i ja ću se odazvati; djelo ruku svojih neka bi ti poželio!
Job 14,16Jer tada ćeš brojiti korake moje, na moj grijeh da ne bi onda pazio!
Job 14,17Zapečaćen bi u vreći bio prijestup moj, i ti bi mi oprostio krivnju zlodjela mojih.
Job 14,18Ali kao što gora padne i raspadne se, i kao što se hridina odvali s mjesta svojega;
Job 14,19Kao što voda troši kamenje, i povodanj odnosi prah zemaljski, tako ti nadanje čovječje obraćaš u ništa.
Job 14,20Činiš jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakaziš mu lice, i onda ga otpustiš.
Job 14,21Budu li djeca njegova u časti, on ne zna za to; budu li u sramoti, on ne pazi na njih.
Job 14,22On samo osjeća muku tijela svojega, i duša njegova tuguje u njemu.
Job 14,1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
Job 14,2K`o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć`.
Job 14,3Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
Job 14,4Tko će čisto izvuć` iz nečista? Nitko!
Job 14,5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
Job 14,6skini s njega pogled da počinut` može, poput najamnika da svoj dan uživa.
Job 14,7Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
Job 14,8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
Job 14,9oćutjevši vodu, ono će propupat` i pustiti grane kao stablo novo.
Job 14,10Al` kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Job 14,11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut` rijeke, isušit posvema`,
Job 14,12al` čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
Job 14,13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
Job 14,14- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut` može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
Job 14,15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
Job 14,16A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
Job 14,17u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
Job 14,18Vaj! K`o što se jednom uruši planina, k`o što se hridina s mjesta svog odvali,
Job 14,19k`o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
Job 14,20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
Job 14,21Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
Job 14,22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.
Job 14,1Čovjek rođen od žene je
Job 14,2Kao što cvijet procvjeta potom je otkinut, to odbjegne kao sjena i ne traje.
Job 14,3I to je ondje, ponad, gdje ti otvoriš oko, a ja sam taj kojeg ti pozivaš pred sud sa sobom u jednu parbu!
Job 14,4Tko će izvući *čistog iz nečistog? Nitko.
Job 14,5Pošto je njegovo trajanje utvrđeno, jer si ti uspostavio račun o njegovim mjesecima i postavio jedan kraj koji se ne može prekoračiti,
Job 14,6pogledaj drugdje: Nek ima jedan odmor i uživao kao jedan sezonac u svom blagdanu.
Job 14,7Jer postoji za drvo jedna nada; posijeku ga, ono se opet oporavi i ne prestaje puštati izdanke.
Job 14,8Nek njegov korijen ostari u zemlji, nek njegova loza bude mrtva u prašini,
Job 14,9čim ono namiriši vodu, ono propupa i načini si jednu krošnju kao mlada biljka.
Job 14,10Ali, jedan junak umre i iščezne. Kad čovjek izdahne, gdje je dakle?
Job 14,11Voda bude li napustila more, presahla rijeka bude li presušila,
Job 14,12pokojnici neće se podići. Sve dok više neće biti nebesa, oni se neće probuditi i neće iskrsnuti iz svog sna.
Job 14,13Da si me samo ti skrio pod zemlju, da si me sklonio sve dok ne povrati se tvoja srdžba, da si mi utvrdio jedan rok kad ćeš me se sjetiti,
Job 14,14 ali čovjek koji umre hoće li oživjeti? sve vrijeme moje tlake, ja bih čekao, sve dok ne dođe za mene obnova.
Job 14,15Ti bi pozvao, i ja bih ti odgovorio, ti bi problijedio zbog djela svojih ruku.
Job 14,16Dok sada ti odbrojavaš moje korake, ti ne bi pazio na moje grješke.
Job 14,17Zapečačena u jednoj vrećici bila bi moja pobuna, i ti bi bio premazao moj zločin.
Job 14,18A ipak se planina stropoštava i raspada, stijena bježi sa svog mjesta;
Job 14,19voda može drobiti kamenje, njeno curenje jaruži trošnu zemlju, ufanje ljudsko također ti si porušio.
Job 14,20Ti ga izbaciš iz boja i on ode, budući ga unakazio, ti ga progoniš.
Job 14,21Njegovi su sinovi štovani, on to ne sazna, jesu li osramoćeni, on ni to ne dozna.
Job 14,22Za njega samo pati njegovo tijelo, za njim samo njegovo *srce se
Jov 14,1Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira.
Jov 14,2Kao cvijet niče, i odsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.
Jov 14,3I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!
Jov 14,4Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko.
Jov 14,5Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu među, preko koje ne može prijeći.
Jov 14,6Odvrati se od njega da počine dokle ne navrši kao nadničar dan svoj.
Jov 14,7Jer za drvo ima nadanja, ako se posiječe, da će se još omladiti i da neće biti bez izdanaka;
Jov 14,8Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
Jov 14,9Čim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
Jov 14,10A čovjek umire iznemogao; i kad izdahne čovjek, gdje je?
Jov 14,11Kao kad voda oteče iz jezera i rijeka opadne i usahne,
Jov 14,12Tako čovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svojega.
Jov 14,13O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
Jov 14,14Kad umrije čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena.
Jov 14,15Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš.
Jov 14,16A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.
Jov 14,17Zapečaćeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.
Jov 14,18Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
Jov 14,19I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje čovječije obraćaš u ništa.
Jov 14,20Nadvlađuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
Jov 14,21Ako sinovi njegovi budu u časti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.
Jov 14,22Samo tijelo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje