Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 17. poglavlje

Job 17. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 17,1Slomljena je moja životna snaga; dani se moji trnu; čeka me grob.
Job 17,2Nijesu li rugači oko mene? Brbljanje njihovo otima san očima mojim.
Job 17,3Zauzmi se za me, i budi jamac; tko bi mi inače podao ruku?
Job 17,4Od njihova si srca skrio mudrost, i zato im nećeš dati da pobijede.
Job 17,5Imanje se hoće razdijeliti drugima, gdje ipak sahnu oči djece.
Job 17,6Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mi se u lice.
Job 17,7Oči moje trnu se od jada, svi su udovi moji kao sjena.
Job 17,8Pobožni su nad tim rasrđeni, čisti su nad zločincem pobunjeni.
Job 17,9I zato tim tvrđe stoji pravednik na svojemu putu; još većma samo ojača, čije su ruke čiste.
Job 17,10Pa stupite samo opet svi ovamo, ali među vama ne nalazim nijednoga mudra.
Job 17,11Dani moji odoše, osnove se moje slomiše, želje srca mojega.
Job 17,12Od noći čine dan, i svjetlost je blizu mraka.
Job 17,13Premda se nadam, ipak će podzemni svijet biti moj stan; u tami ću prostrti postelju svoju.
Job 17,14Truležu velim: "Moj si ti otac!" a crvu: "Moja mati, moja sestro!"
Job 17,15Ali gdje je zaista još nadanje za me? Moja sreća, tko je može još vidjeti?
Job 17,16vratima podzemnoga svijeta silaze, gdje je onda počinak u prahu.
Job 17,1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
Job 17,2Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
Job 17,3Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.
Job 17,4Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.
Job 17,5K`o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
Job 17,6narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut` može.
Job 17,7Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.
Job 17,8Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;
Job 17,9neporočni će na svom ustrajat` putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.
Job 17,10Hajde, svi vi, nećete li opet počet`, ta među vama ja mudra ne nalazim!
Job 17,11Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
Job 17,12`U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.`
Job 17,13A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.
Job 17,14Dovikujem grobu: `Oče moj rođeni!` a crve pozdravljam: `Mati moja, sestro!`
Job 17,15Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?
Job 17,16Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?
Job 17,1Moj se dah izluđuje, moji se dani gase, moj je grob!
Job 17,2Nisam li okružen bezočnicima? Njihove drskosti opsjedaju moje
Job 17,3Zauzmi se dakle, budi moj jamac kod Tko bi privolio pljesnuti u moju : ruku ?
Job 17,4Uistinu, ti si zatvorio njihovo *srce razumu, također, ti nećeš podnijeti da oni
Job 17,5Takav pozove svoje prijatelje u
Job 17,6Načinili su od mene narodnu basnu. Ja ću biti opće mjesto straha .
Job 17,7Moje se oko ugasilo od jada i svi su moji udovi samo sjena.
Job 17,8Pravični ljudi će time biti iznenađeni, i čovjek pošten ražestit će se protiv licemjera.
Job 17,9Ali, neka pravednik ustraje u svojem i nek čovjek *čistih ruku udvostruči
Job 17,10Što se tiče vas, vratite se, dođite dakle! među vama ja neću naći ni jednog mudraca.
Job 17,11Moji su dani prošli, ono što sam zasnovao raskidano je, naknada mojoj želji.
Job 17,12Oni bi voljeli da noć bude dan, oni govore da je svjetlost blizu, kad padne tmina.
Job 17,13Čemu se ja imam nadati? Pakao je moje boravište. Tminama sam podstavio svoj ležaj.
Job 17,14Kosturnici ja sam jadikovao: ` Ti si otac moj! ` Gamadima: ` O majko moja, o sestro
Job 17,15Kamo je dakle otišlo moje ufanje? Moja nada, tko ju nazire?
Job 17,16Na izmaku dna u paklu ona će potamnjeti, kad se zajedno rasprostremo po prašini.
Jov 17,1Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji.
Jov 17,2Kod mene su rugači, i oko moje provodi noći u jadu koji mi zadaju.
Jov 17,3Daj mi ko će jamčiti kod tebe; ko je taj koji će se rukovati sa mnom?
Jov 17,4Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih nećeš uzvisiti.
Jov 17,5Ko laska prijateljima, njegovijem će sinovima oči posahnuti.
Jov 17,6Učinio je od mene priču narodima, i postao sam bubnjanje među njima.
Jov 17,7Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen.
Jov 17,8Začudiće se tome pravi, i bezazleni će ustati na licemjere.
Jov 17,9Ali će se pravednik držati svojega puta, i ko je čistijeh ruku većma će ojačati.
Jov 17,10A vi vratite se svikoliki i hodite; neću naći mudra među vama.
Jov 17,11Dani moji prođoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu.
Jov 17,12Od noći načiniše dan, i svjetlost je blizu mraka.
Jov 17,13Da bih se nadao, grob će mi biti kuća; u tami ću prostrijeti postelju sebi.
Jov 17,14Grobu vičem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja.
Jov 17,15I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko će vidjeti?
Jov 17,16U grob će sići, počinuće sa mnom u grobu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje