Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Job 9. poglavlje

Job 9. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Job 9,1Nato reče Job:
Job 9,2Zaista, znam, da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom!
Job 9,3Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti od tisuće na jednu.
Job 9,4Mudar je srcem i silan snagom; tko se je opro njemu i bio sretan?
Job 9,5On premješta gore: one to ni ne opaze; prevraća ih u gnjevu svojemu;
Job 9,6On kreće zemlju s mjesta njezina, da joj se sve drmaju temelji;
Job 9,7On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on meće pečat svoj na zvijezde;
Job 9,8On razapinje nebo sam i korača po valovima morskim;
Job 9,9On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlašiće i zvijezde juga;
Job 9,10On čini djela velika i Nedokučiva i divna, kojima nema broja.
Job 9,11Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, prođe li mimo mene, ja to ne primijetim.
Job 9,12Ugrabi li što, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: što radiš to?
Job 9,13Nitko ne može srdnju Božju odagnati; pod njim leže pomoćnici ponositih.
Job 9,14Pa kako bih mu ja odgovarao i riječi birao proti njemu?
Job 9,15Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; valja da se molim sucu svojemu.
Job 9,16Da ga zovnem, da mi se odazove, još ne mogu vjerovati, da je čuo glas moj.
Job 9,17U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane ni za što.
Job 9,18Nije mi dao da odahnem, jer me je zasitio gorčinama.
Job 9,19Pita li se jakost, on je najači; pita li se pravda, tko će mi svjedočiti?
Job 9,20Da se opravdavam, osudit će me usta moja; da sam nedužan, pokazat će, da sam kriv.
Job 9,21Ako sam nedužan, neću da znam za to, omrznuo mi je život moj.
Job 9,22Svejedno, zato velim slobodno: pravoga i krivoga on satire.
Job 9,23Kada on iznenada usmrti bičem svojim, tada se nasmije očajanju nedužnih.
Job 9,24Zemlja se je dala u ruke zlikovcu; gospodarima njezinim zatvara rukom oči; ako ne on, da tko?!
Job 9,25Brže od teklića hrle dani moji; bježe, a ne vide sreće.
Job 9,26Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen.
Job 9,27Reknem li: zaboravit ću jad svoj, promijenit ću izgled svoj i vedar biti,
Job 9,28Uhvati me opet muka moja, znam, da me nećeš opravdati.
Job 9,29Kriv napokon moram da budem, zašto bih se mučio uzalud?
Job 9,30I da se operem snijegom i da ruke oribam lugom,
Job 9,31Ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina.
Job 9,32Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud.
Job 9,33O, kad bi bio koji sudac među nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,
Job 9,34Koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me više ne strši strah od njega!
Job 9,35Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati
Job 9,1 Job progovori i reče:
Job 9,2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Job 9,3Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Job 9,4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Job 9,5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Job 9,6Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Job 9,7Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Job 9,8Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Job 9,9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Job 9,10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit` ne mogu.
Job 9,11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Job 9,12Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: `Što si učinio?`
Job 9,13Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Job 9,14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Job 9,15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Job 9,16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Job 9,17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Job 9,18Ni časa jednoga predahnut` mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Job 9,19Ako je na snagu - ta on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Job 9,20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Job 9,21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Job 9,22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Job 9,23I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Job 9,24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Job 9,25Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.`
Job 9,26K`o čamci od rogoza hitro promiču, k`o orao na plijen kada se zaleti.
Job 9,27Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Job 9,28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Job 9,29Ako li sam grešan, ta čemu onda da zalud mučim sebe.
Job 9,30Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Job 9,31u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
Job 9,32Nije čovjek k`o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Job 9,33Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Job 9,34da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Job 9,35Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Job 9,1 Tad Job uze riječ i reče:
Job 9,2Sigurno, ja znam da je tome tako. Kako će čovjek biti pravedan protiv Boga?
Job 9,3Ako li se hoće žaliti protiv njega, na tisuću riječi on ne uzvraća ni jednu jedinu.
Job 9,4Bogat u mudrosti ili isklesan u tko ga je vrijeđao i ostao
Job 9,5On koji premješta planine u njihovom neznanju, koji ih stropoštava u svom gnjevu,
Job 9,6on potresa zemlju iz njenog ležišta, i njeni stubovi se njišu.
Job 9,7Na njegovu zapovijed sunce se ne diže, on stavlja zvijezde pod pečate.
Job 9,8Sebi samom on rasteže nebesa i gnječi uzburkano valovlje na
Job 9,9On načini Medvjeda i Oriona, i Vlašiće i Južni Križ .
Job 9,10On načini neistražive veličine, njegova čuda iscrpljuju brojeve.
Job 9,11On prođe blizu mene, a ja ga i ne vidim; on ode, a ja neshvatim ništa.
Job 9,12Ako li spusti ruku na što, tko će ga odvratiti, tko će mu reći: što to radiš ti?
Job 9,13Bog ne obuzdava gnjeva svoga, pod njim su prostrti saveznici Tifona .
Job 9,14Hoću li dakle ja biti taj koji će uzvratiti? opskrbiti se riječima protiv njega?
Job 9,15Da sam čak i prav, čemu bih uzvraćao, ne vjerujem da bi slušao moj glas. To je moj tužitelj koji me navodi moliti.
Job 9,16Čak i da pozovem, i da mi on odgovori, ne vjerujem da bi slušao moj glas.
Job 9,17On koji me u uraganu zgnječi i umnoži bez razloga moje rane,
Job 9,18on me ne pušta povratiti dah već me ispunjava gorčinom.
Job 9,19Uteći se sili? On je sama sila. Pozvati se na pravo? Tko će mi ga dodijeliti?
Job 9,20Napravim li se pravednim, moja bi nedužnog, ona bi me dokazala izopačenog.
Job 9,21Jesam li ja nedužan? ja to sam ne Živjeti mi se gadi.
Job 9,22Sve je to jedno, dobro sam to rekao: nedužnog kao i zlikovca, on ga uništava,
Job 9,23kad jedna nevolja baci nenadano smrt, užasu poštenih ljudi on se ruga.
Job 9,24Jednu zemlju je li izručio zlikovcima, on pokriva lice svojih sudaca; ako to nije on, tko je dakle?
Job 9,25Moji dani jure trkom trkača, oni su istekli ne vidjevši sreću.
Job 9,26S barkama od rogozine, oni su zbrisali, kao što se jedan orao obrušava na svoj plijen.
Job 9,27Da sam si rekao: Zaboravi svoju
Job 9,28ja se užasavam svih svojih nemira; ja to znam: ti me nećeš odriješiti.
Job 9,29Potrebno je da biti krivcem! Zašto me nizašto umarati?
Job 9,30Da se ja operem u vodi od snijega, da ja očistim svoje ruke sodom,
Job 9,31tada, u kal ti ćeš me uroniti, i moju mi odjeću ispovraćati.
Job 9,32To je što on nije čovjek, kao što sam ja, zašto ja njemu i da se zajedno usporedimo u
Job 9,33Da postoji među nama jedan sudac za staviti ruku na nas obojicu,
Job 9,34on bi s mene odstranio bič Božji, i njegov me užas ne bi užasavao
Job 9,35Ja bih govorio bez strahovanja. Pošto to nije, ja sam sam sa sobom.
Jov 9,1A Jov odgovori i reče:
Jov 9,2Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti prav pred Bogom?
Jov 9,3Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuće na jednu.
Jov 9,4Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio srećan?
Jov 9,5On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom;
Jov 9,6On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
Jov 9,7On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde;
Jov 9,8On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
Jov 9,9On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu;
Jov 9,10On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
Jov 9,11Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim.
Jov 9,12Gle, kad uhvati, ko će ga nagnati da vrati? ko će mu kazati: šta radiš?
Jov 9,13Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoćnici.
Jov 9,14A kako bi mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?
Jov 9,15Da sam i prav, neću mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
Jov 9,16Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je čuo glas moj.
Jov 9,17Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
Jov 9,18Ne da mi da odahnem, nego me siti grčinama.
Jov 9,19Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko će mi svjedočiti?
Jov 9,20Da se pravdam, moja će me usta osuditi; da sam dobar, pokazaće da sam nevaljao.
Jov 9,21Ako sam dobar, neću znati za to; omrzao mi je život moj.
Jov 9,22Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
Jov 9,23Kad bi još ubio bič najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
Jov 9,24Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
Jov 9,25Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
Jov 9,26Prođoše kao brze lađe, kao orao kad leti za hranu.
Jov 9,27Ako rečem: zaboraviću tužnjavu svoju, ostaviću gnjev svoj i okrijepiću se;
Jov 9,28Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me nećeš opravdati.
Jov 9,29Biću kriv; zašto bih se mučio uzalud?
Jov 9,30Da se izmijem vodom šnježnicom, i da očistim sapunom ruke svoje,
Jov 9,31Tada ćeš me zamočiti u jamu da se gade na me moje haljine.
Jov 9,32Jer nije čovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
Jov 9,33Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu.
Jov 9,34Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
Jov 9,35Tada ću govoriti, i neću ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje