| Luka 1,1 | Već su mnogi preduzeli da napišu izvještaj o događajima, što su se zbili među nama, |
| Luka 1,2 | Onako, kako nam ih predadoše prvotni očevici i sluge riječi. |
| Luka 1,3 | Tako i ja namislih da pomno ispitam sve događaje od prvih početaka njihovih i da ih po redu napišem tebi, plemeniti Teofile, |
| Luka 1,4 | Da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka, u kojima si bio poučen. |
| Luka 1,5 | U dane Heroda, kralja Judeje, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog reda Abije. Žena je njegova vukla lozu iz roda Aronova i zvala se Elizabeta. |
| Luka 1,6 | Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. |
| Luka 1,7 | A bili su bez djece; jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama. |
| Luka 1,8 | Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu i on vršio pred Bogom svetu službu, |
| Luka 1,9 | Zapadne njega kockom po običaju svećeničkom, da ide u hram Gospodnji i prinese kad. |
| Luka 1,10 | A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se. |
| Luka 1,11 | Tada mu se ukaza anđeo Gospodnji s desne strane žrtvenika kadionoga. |
| Luka 1,12 | Kad ga vidje Zaharija, uplaši se i strah ga spopadne. |
| Luka 1,13 | A anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Molitva je tvoja uslišena: "Elizabeta, žena tvoja, rodit će ti sina; nadjeni mu ime Ivan! |
| Luka 1,14 | Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju. |
| Luka 1,15 | Jer će biti velik pred Gospodinom Vina i jaka pića neće piti, i već u utrobi majčinoj napunit će se Duha Svetoga. |
| Luka 1,16 | Mnoge od djece Izraelove obratit će Gospodinu, Bogu njihovu. |
| Luka 1,17 | On će doći pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da opet obrati srca otaca k djeci, nepokorne da privede k mišljenju pravednika i tako učini Gospodinu narod spreman." |
| Luka 1,18 | Zaharija odgovori anđelu: "Po čemu da ja to spoznam? Jer sam ja star, i žena je moja poodmakla u godinama." |
| Luka 1,19 | Anđeo mu reče: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest. |
| Luka 1,20 | A jer nijesi vjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš onijemiti i nećeš moći govoriti do onoga dana, dok se to ne zbude." |
| Luka 1,21 | Narod je čekao na Zahariju, i čudio se, što se je tako dugo zabavio u hramu. |
| Luka 1,22 | Kad je izašao, nije im mogao riječi progovoriti. Tada upoznaše, da je morao imati u hramu kakvo prikazanje. On im je namigivao, i ostade nijem. |
| Luka 1,23 | Čim se dovršiše dani njegove službe, vrati se kući. |
| Luka 1,24 | Poslije ovih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila: |
| Luka 1,25 | "Tako mi učini Gospodin: "On u ove dane milostivo skide s mene sramotu moju pred ljudima." |
| Luka 1,26 | U šestom mjesecu poslan bi anđeo Gabriel u grad galilejski, koji se zove Nazaret, |
| Luka 1,27 | K djevici zaručenoj mužu, kojemu je bilo ime Josip, iz kuće Davidove. Ime je djevici bilo Marija. |
| Luka 1,28 | Anđeo uniđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom. Blagoslovljena si ti među ženama." |
| Luka 1,29 | Na ove riječi uplaši se ona i pomisli, što ima da znači ovaj pozdrav. |
| Luka 1,30 | Anđeo joj reče: "Ne boj se. Marija; jer si našla milost u Boga! |
| Luka 1,31 | Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus. |
| Luka 1,32 | On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida. |
| Luka 1,33 | On će vladati nad kućom Jakovljevom u vijeke, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja. |
| Luka 1,34 | Marija reče anđelu: "Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?" |
| Luka 1,35 | Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i Sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji. |
| Luka 1,36 | I Elizabeta, rođakinja tvoja, u starosti svojoj zače sina, i ona, koju zovu nerotkinjom, broji već šesti mjesec. |
| Luka 1,37 | Jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar." |
| Luka 1,38 | Tada reče Marija: "Evo, ja sam službenica Gospodnja; neka mi bude po riječi tvojoj!" I anđeo otide od nje. |
| Luka 1,39 | U one dane ustade Marija i otide brzo u planinu u grad u Judi. |
| Luka 1,40 | Uniđe u kuću Zahariju i pozdravi Elizabetu. |
| Luka 1,41 | Čim je Elizabeta čula pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga. |
| Luka 1,42 | Ona povika iza glasa: "Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje! |
| Luka 1,43 | Odakle meni ta milost, da majka Gospodina mojega dolazi k meni? |
| Luka 1,44 | Jer evo, čim pozdrav tvoj dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj. |
| Luka 1,45 | Blagoslovljena je koja je vjerovala, da će se ispuniti, što joj je rekao Gospodin." |
| Luka 1,46 | Tada reče Marija: "Veliča duša moja Gospodina. |
| Luka 1,47 | I duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu. |
| Luka 1,48 | Pogledao je on u milosti na neznatnu službenicu svoju. Gle, od sada će me zvati Blagoslovljenom svi naraštaji. |
| Luka 1,49 | Velike je stvari učinio na meni Moćni. Ime je njegovo sveto, |
| Luka 1,50 | Milosrđe njegovo traje kroz sve naraštaje onima, koji ga se boje. |
| Luka 1,51 | Moćno upravlja ruka njegova. Uništi srca puna oholosti. |
| Luka 1,52 | Silnike sruši s prijestolja, neznatne podiže gore. |
| Luka 1,53 | Gladne napuni dobara, bogate otpusti prazne. |
| Luka 1,54 | Zauzeo se je za Izraela, slugu svojega, sjećajući se milosrđa svojega |
| Luka 1,55 | S Abrahamom i potomcima njegovim dovijeka kao što je obećao ocima našim." |
| Luka 1,56 | Marija ostade kod nje jedno mjesec dana. Tada se vrati kući. |
| Luka 1,57 | Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina. |
| Luka 1,58 | Njezini susjedi i rođaci čuli su, da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom. |
| Luka 1,59 | U osmi dan dođoše da obrežu dijete i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije. |
| Luka 1,60 | Ali majka njegova odgovori: "Ne, Ivan neka se zove!" |
| Luka 1,61 | Rekoše joj: "Ali nitko u rodbini tvojoj nema toga imena." |
| Luka 1,62 | I namigivali su ocu njegovu, kako bi on htio da ga nazovu. |
| Luka 1,63 | On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: "Ivan je njegovo ime." Svi se tomu začudiše. |
| Luka 1,64 | U isti čas otvoriše mu se usta i jezik se njegov razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga. |
| Luka 1,65 | Tada dođe strah na sve, koji su stanovali u blizini, i po svoj planini judejskoj govorilo se o svim ovim događajima. |
| Luka 1,66 | Svi, koji su čuli to, razmišljali su o tom u srcu i govorili: "Što će biti iz ovoga djeteta?" Jer je ruka Gospodnja bila s njim. |
| Luka 1,67 | Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i reče proročke riječi: |
| Luka 1,68 | "Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov! On pohodi narod svoj, pripravi mu otkup. |
| Luka 1,69 | Bog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida: " |
| Luka 1,70 | Spasenje od neprijatelja naših i iz ruke svih mrzitelja naših, |
| Luka 1,71 | Kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka; |
| Luka 1,72 | Tako htjede smilovati se ocima našim i spomenuti se svetoga zavjeta svojega |
| Luka 1,73 | Zakletve, kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: "da će nam dati, |
| Luka 1,74 | Da se izbavimo iz ruke neprijatelja, da mu služimo bez straha |
| Luka 1,75 | U svetosti i pravednosti sve dane života svojega |
| Luka 1,76 | Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš naprijed pred Gospodinom, da mu pripraviš putove, |
| Luka 1,77 | Da doneseš vijest spasenja narodu njegovu u oproštenju grijeha njegovih |
| Luka 1,78 | Po dubokom milosrđu Boga našega. Pohodio nas je istok s visine, |
| Luka 1,79 | Da obasja one, koji sjede u noći i u sjeni smrtnoj, da uputi korake naše na put mira." |
| Luka 1,80 | Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana, kad se je pokazao pred Izraelom. |
