| Luka 20,1 | Kad je on jednoga dana učio narod u hramu i navješćivao vijest spasenja, pristupiše k njemu glavari svećenički i književnici sa starješinama |
| Luka 20,2 | I zapitaše ga: "Reci nam: "Kojom vlasti to činiš, ili tko ti je dao vlast za to?" |
| Luka 20,3 | On im odgovori: "I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi: |
| Luka 20,4 | Krštenje Ivanovo bijaše li je od neba ili od ljudi?" |
| Luka 20,5 | Oni su razmišljali među se: "Reknemo li 'od neba', odgovorit će nam: 'Zašto mu onda ne vjerovaste?' |
| Luka 20,6 | Reknemo li: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati; jer je uvjeren, da je Ivan prorok." |
| Luka 20,7 | Tako odgovoriše, da ne znaju, odakle je. |
| Luka 20,8 | Isus im reče: "Onda ni ja vama neću reći, kojom vlašću ovo činim." |
| Luka 20,9 | On izreče narodu ovu prispodobu: "Jedan čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otide izvan zemlje na dulje vrijeme. |
| Luka 20,10 | Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od roda vinogradskoga. Ali vinogradari izbiše ga i protjeraše ga praznih ruku. |
| Luka 20,11 | Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku. |
| Luka 20,12 | Posla još trećega. A oni i toga izbiše do krvi i izbaciše ga van. |
| Luka 20,13 | Onda reče gospodar vinograda: 'Što da počnem? Poslat ću svojega sina ljubljenoga; njega će se možda pobojati.' |
| Luka 20,14 | Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među se: 'To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša.' |
| Luka 20,15 | Izbaciše ga dakle iz vinograda van i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njina započeti? |
| Luka 20,16 | Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima." Kad oni to čuše, rekoše: "Da se tako što ne dogodi!" |
| Luka 20,17 | A on pogleda na njih i reče: "Pa što znači ona riječ u Pismu: "Kamen, koji odbaciše graditelji, postade kamen ugaoni? |
| Luka 20,18 | Tko padne na ovaj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga." |
| Luka 20,19 | Još u onaj dan gledali su književnici i glavari svećenički da stave ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom prispodobom. |
| Luka 20,20 | Pazili su oštro na njega, i poslaše uhode, koji su se imali napraviti kao ljudi pravedni, da ga uhvate u riječi. Oni su ga tada htjeli predati poglavarstvu, vlasti namjesnika. |
| Luka 20,21 | Upitaše ga: "Učitelju, znamo, da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš na osobu ljudi, nego zaista učiš putu Božjemu. |
| Luka 20,22 | Je li nam je dopušteno plaćati caru porez ili ne?" |
| Luka 20,23 | On prozre njihovo lukavstvo i reče im: "Što me kušate? |
| Luka 20,24 | Pokažite mi denar! "Čiji je na njemu lik i natpis?" "Carev", odgovoriše. |
| Luka 20,25 | Tada im reče: "Podajte dakle caru, što pripada caru, i Bogu, što pripada Bogu!" |
| Luka 20,26 | Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se odgovoru njegovu i zašutješe. |
| Luka 20,27 | Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše |
| Luka 20,28 | I rekoše: "Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kojemu umre brat i ostavi ženu, a djece nikakve, onda ima brat oženiti ženu i podignuti potomstvo bratu svojemu. |
| Luka 20,29 | A bilo je sedam braće. Prvi uze ženu i umrije bez djece. |
| Luka 20,30 | Tada je uze drugi za ženu, a umrije bez djece, |
| Luka 20,31 | Onda je uze treći, i tako svih sedam pomriješe, a da ne ostaviše potomaka. |
| Luka 20,32 | Najposlije umre i žena. |
| Luka 20,33 | Kojemu će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena." |
| Luka 20,34 | Isus im odgovori: "Djeca ovoga svijeta žene se i udaju. |
| Luka 20,35 | A koji se budu našli vrijednima biti dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, neće se više ženiti, niti će se udavati. |
| Luka 20,36 | Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća. |
| Luka 20,37 | A da će mrtvi uskrsnuti, i Mojsije pokaza na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. |
| Luka 20,38 | On ipak nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu svi žive." |
| Luka 20,39 | Tada rekne neki od književnika: "Učitelju, dobro si rekao." |
| Luka 20,40 | I nijesu se više usudili da ga što zapitaju. |
| Luka 20,41 | Tada ih on zapita: "Kako se može tvrditi, da je Krist sin Davidov? |
| Luka 20,42 | David ipak sam govori u knjigi psalama: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi ob desnu moju, |
| Luka 20,43 | Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.' |
| Luka 20,44 | David dakle njega naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?" |
| Luka 20,45 | Dok je slušao sav narod, reče učenicima svojim: |
| Luka 20,46 | "Čuvajte se književnika! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih se pozdravlja na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i začelja na gozbama. |
| Luka 20,47 | Oni jedu kuće udovicama i izgovaraju za to na oko duge molitve. Njih čeka stroži sud." |
