| Luka 24,1 | U prvi dan sedmice otidoše one vrlo rano grobu s mirisima, što su ih bile pripravile. |
| Luka 24,2 | Nađoše kamen odvaljen od groba |
| Luka 24,3 | I uniđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. |
| Luka 24,4 | Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u sjajnim haljinama. |
| Luka 24,5 | Od straha srušiše pogled na tlo. A oni im rekoše: "Što tražite živoga među mrtvima? |
| Luka 24,6 | On nije ovdje, on je uskrsnuo. Sjetite se, kako vam reče, kad je još bio u Galileji: |
| Luka 24,7 | Sin čovječji mora biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti. |
| Luka 24,8 | Tada se sjetiše riječi njegovih. |
| Luka 24,9 | Vratiše se od groba i javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim. |
| Luka 24,10 | Bile su Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i još druge s njima, koje ovu vijest donesoše apostolima. |
| Luka 24,11 | A njihove riječi učiniše se ovima kao tlapnja i ne povjerovaše im. |
| Luka 24,12 | Ali Petar ustade i pohrli grobu. Kad se je prignuo, vidje samo plahte gdje leže. Pun čuđenja nad tim otide kući. |
| Luka 24,13 | Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus, koje je bilo udaljeno od Jerusalema šezdeset stadija. |
| Luka 24,14 | Oni su se razgovarali među sobom o svemu, što se je bilo dogodilo. |
| Luka 24,15 | Dok su se tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima. |
| Luka 24,16 | Ali oči su njihove bile držane, te ga ne poznaše. |
| Luka 24,17 | On im reče: "Kakav je to razgovor, što ga imate među sobom na putu?" Tada se žalosni zaustaviše. |
| Luka 24,18 | Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: "Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, koji ne zna, što se je ondje dogodilo ovih dana?" |
| Luka 24,19 | On ih upita "Što?" Odgovoriše mu: "To za Isusa Nazarećanina. On je bio prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom. |
| Luka 24,20 | Naši glavari svećenički i prvaci predadoše ga, te se osudi na smrt, i raspeše ga. |
| Luka 24,21 | A mi, smo se bili nadali, da će on izbaviti Izraela. I nakon svega toga ovo je danas treći dan, kako se je to dogodilo. |
| Luka 24,22 | I neke su nas od naših žena uzbunile. One su bile rano ujutro na grobu, |
| Luka 24,23 | Ali ne nađoše tijela njegova. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli, koji da su rekli, da on živi. |
| Luka 24,24 | Neki od naših otidoše tada na grob i nađoše tako, kako su bile rekle žene; ali njega samoga ne vidješe." |
| Luka 24,25 | Tada im on reče: "O bezumni i sporoga srca za vjerovanje sve što su navješćivali proroci! |
| Luka 24,26 | Zar nije morao Krist to trpjeti i tako unići u slavu svoju?" |
| Luka 24,27 | I poče od Mojsija i svih proroka i tumačio im, što pisano stoji o njemu u svim Pismima. |
| Luka 24,28 | Tako se približiše k selu, u koje su išli. On se učinio, kao da hoće dalje ići. |
| Luka 24,29 | A oni ga nukali i govorili: " Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se je već nagnuo." Tada se svrati s njima. |
| Luka 24,30 | Dok je s njima sjedio za stolom, uze kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i pruži im ga. |
| Luka 24,31 | Tada im se otvoriše oči, i poznaše ga. A njega nestade ispred očiju njihovih. |
| Luka 24,32 | I oni rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo naše srce u nama, kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?" |
| Luka 24,33 | Još u isti čas ustadoše, vratiše se u Jerusalem i nađoše jedanaestoricu skupa sa svojim drugovima. |
| Luka 24,34 | Oni rekoše: "Gospodin je zaista uskrsnuo i javio se Simonu." |
| Luka 24,35 | I pripovjediše, što se je bilo dogodilo na putu, i kako su ga poznali u lomljenju kruha. |
| Luka 24,36 | Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: "Mir vam! (Ja sam, ne bojte se!)" |
| Luka 24,37 | Od tjeskobe i straha oni su mislili, da vide duha. |
| Luka 24,38 | On im reče: "Zašto ste se ustrašili i zašto se sumnje porađaju u srcima vašim? |
| Luka 24,39 | Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni." |
| Luka 24,40 | Iza ovih riječi pokaza im ruke i noge. |
| Luka 24,41 | Ali od radosti i začuđenja nijesu oni još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: "Imate li ovdje što jesti?" |
| Luka 24,42 | Oni mu dadoše komad ribe pečene i nešto meda. |
| Luka 24,43 | On uze, i jeo je pred njihovim očima što preostade, dade njima. |
| Luka 24,44 | On im reče: "Ovo je ono, što sam vam govorio, dok sam još bio s vama: "Sve se mora ispuniti, što stoji napisano o meni u zakonu Mojsijevu, kod proroka i u psalmima." |
| Luka 24,45 | Tada im otvori um, da razumiju Pismo, |
| Luka 24,46 | I nastavi: "Tako stoji pisano: Krist mora trpjeti i treći da uskrsnuti od mrtvih. |
| Luka 24,47 | U ime njegovo ima se propovijedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jerusalema. |
| Luka 24,48 | Vi ste svjedoci ovome. |
| Luka 24,49 | Evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas. Ostanite u gradu, dok ne budete opremljeni snagom odozgo!" |
| Luka 24,50 | On ih izvede prema Betaniji, podiže ruke svoje i blagoslovi ih. |
| Luka 24,51 | I blagoslivljajući ih rastade se od njih i uzađe na nebo. |
| Luka 24,52 | Oni padoše ničice i pokloniše se. |
| Luka 24,53 | Tada se s velikom radošću vratiše u Jerusalem. Bili su uvijek u hramu i slavili su Boga. Amen. |
