Luka 1,1 | Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - |
Luka 1,2 | kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - |
Luka 1,3 | pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati |
Luka 1,4 | da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. |
Luka 1,5 | U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. |
Luka 1,6 | Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. |
Luka 1,7 | No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. |
Luka 1,8 | Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, |
Luka 1,9 | ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. |
Luka 1,10 | Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. |
Luka 1,11 | A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. |
Luka 1,12 | Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. |
Luka 1,13 | No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. |
Luka 1,14 | Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. |
Luka 1,15 | Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. |
Luka 1,16 | Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. |
Luka 1,17 | Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan. |
Luka 1,18 | Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi. |
Luka 1,19 | Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. |
Luka 1,20 | I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude. |
Luka 1,21 | Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. |
Luka 1,22 | Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. |
Luka 1,23 | Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. |
Luka 1,24 | Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: |
Luka 1,25 | "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima. |
Luka 1,26 | U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret |
Luka 1,27 | k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. |
Luka 1,28 | Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! |
Luka 1,29 | Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. |
Luka 1,30 | No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. |
Luka 1,31 | Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. |
Luka 1,32 | On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, |
Luka 1,33 | i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. |
Luka 1,34 | Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? |
Luka 1,35 | Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. |
Luka 1,36 | A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. |
Luka 1,37 | Ta Bogu ništa nije nemoguće! |
Luka 1,38 | Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje. |
Luka 1,39 | Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. |
Luka 1,40 | Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. |
Luka 1,41 | Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga |
Luka 1,42 | i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! |
Luka 1,43 | Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? |
Luka 1,44 | Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. |
Luka 1,45 | Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina! |
Luka 1,46 | Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, |
Luka 1,47 | klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, |
Luka 1,48 | što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. |
Luka 1,49 | Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! |
Luka 1,50 | Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. |
Luka 1,51 | Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. |
Luka 1,52 | Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. |
Luka 1,53 | Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. |
Luka 1,54 | Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: |
Luka 1,55 | spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. |
Luka 1,56 | Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. |
Luka 1,57 | Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. |
Luka 1,58 | Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. |
Luka 1,59 | Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, |
Luka 1,60 | no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan! |
Luka 1,61 | Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao. |
Luka 1,62 | Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. |
Luka 1,63 | On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, |
Luka 1,64 | a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. |
Luka 1,65 | Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. |
Luka 1,66 | I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. |
Luka 1,67 | A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj! |
Luka 1,69 | Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, |
Luka 1,70 | kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: |
Luka 1,71 | spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; |
Luka 1,72 | iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, |
Luka 1,73 | zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati |
Luka 1,74 | te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha |
Luka 1,75 | u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. |
Luka 1,76 | A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, |
Luka 1,77 | da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, |
Luka 1,78 | darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine |
Luka 1,79 | da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira. |
Luka 1,80 | Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. |