Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Luka 20. poglavlje

Luka 20. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Luka 20,1Kad je on jednoga dana učio narod u hramu i navješćivao vijest spasenja, pristupiše k njemu glavari svećenički i književnici sa starješinama
Luka 20,2I zapitaše ga: "Reci nam: "Kojom vlasti to činiš, ili tko ti je dao vlast za to?"
Luka 20,3On im odgovori: "I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi:
Luka 20,4Krštenje Ivanovo bijaše li je od neba ili od ljudi?"
Luka 20,5Oni su razmišljali među se: "Reknemo li 'od neba', odgovorit će nam: 'Zašto mu onda ne vjerovaste?'
Luka 20,6Reknemo li: 'Od ljudi', sav će nas narod kamenovati; jer je uvjeren, da je Ivan prorok."
Luka 20,7Tako odgovoriše, da ne znaju, odakle je.
Luka 20,8Isus im reče: "Onda ni ja vama neću reći, kojom vlašću ovo činim."
Luka 20,9On izreče narodu ovu prispodobu: "Jedan čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otide izvan zemlje na dulje vrijeme.
Luka 20,10Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od roda vinogradskoga. Ali vinogradari izbiše ga i protjeraše ga praznih ruku.
Luka 20,11Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku.
Luka 20,12Posla još trećega. A oni i toga izbiše do krvi i izbaciše ga van.
Luka 20,13Onda reče gospodar vinograda: 'Što da počnem? Poslat ću svojega sina ljubljenoga; njega će se možda pobojati.'
Luka 20,14Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među se: 'To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša.'
Luka 20,15Izbaciše ga dakle iz vinograda van i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njina započeti?
Luka 20,16Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima." Kad oni to čuše, rekoše: "Da se tako što ne dogodi!"
Luka 20,17A on pogleda na njih i reče: "Pa što znači ona riječ u Pismu: "Kamen, koji odbaciše graditelji, postade kamen ugaoni?
Luka 20,18Tko padne na ovaj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga."
Luka 20,19Još u onaj dan gledali su književnici i glavari svećenički da stave ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom prispodobom.
Luka 20,20Pazili su oštro na njega, i poslaše uhode, koji su se imali napraviti kao ljudi pravedni, da ga uhvate u riječi. Oni su ga tada htjeli predati poglavarstvu, vlasti namjesnika.
Luka 20,21Upitaše ga: "Učitelju, znamo, da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš na osobu ljudi, nego zaista učiš putu Božjemu.
Luka 20,22Je li nam je dopušteno plaćati caru porez ili ne?"
Luka 20,23On prozre njihovo lukavstvo i reče im: "Što me kušate?
Luka 20,24Pokažite mi denar! "Čiji je na njemu lik i natpis?" "Carev", odgovoriše.
Luka 20,25Tada im reče: "Podajte dakle caru, što pripada caru, i Bogu, što pripada Bogu!"
Luka 20,26Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se odgovoru njegovu i zašutješe.
Luka 20,27Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše
Luka 20,28I rekoše: "Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kojemu umre brat i ostavi ženu, a djece nikakve, onda ima brat oženiti ženu i podignuti potomstvo bratu svojemu.
Luka 20,29A bilo je sedam braće. Prvi uze ženu i umrije bez djece.
Luka 20,30Tada je uze drugi za ženu, a umrije bez djece,
Luka 20,31Onda je uze treći, i tako svih sedam pomriješe, a da ne ostaviše potomaka.
Luka 20,32Najposlije umre i žena.
Luka 20,33Kojemu će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena."
Luka 20,34Isus im odgovori: "Djeca ovoga svijeta žene se i udaju.
Luka 20,35A koji se budu našli vrijednima biti dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, neće se više ženiti, niti će se udavati.
Luka 20,36Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća.
Luka 20,37A da će mrtvi uskrsnuti, i Mojsije pokaza na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
Luka 20,38On ipak nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu svi žive."
Luka 20,39Tada rekne neki od književnika: "Učitelju, dobro si rekao."
Luka 20,40I nijesu se više usudili da ga što zapitaju.
Luka 20,41Tada ih on zapita: "Kako se može tvrditi, da je Krist sin Davidov?
Luka 20,42David ipak sam govori u knjigi psalama: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi ob desnu moju,
Luka 20,43Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.'
Luka 20,44David dakle njega naziva Gospodinom, kako onda može biti sin njegov?"
Luka 20,45Dok je slušao sav narod, reče učenicima svojim:
Luka 20,46"Čuvajte se književnika! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih se pozdravlja na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i začelja na gozbama.
Luka 20,47Oni jedu kuće udovicama i izgovaraju za to na oko duge molitve. Njih čeka stroži sud."
Luka 20,1 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
Luka 20,2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?
Luka 20,3On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi:
Luka 20,4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?
Luka 20,5A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li `od Neba`, odvratit će `Zašto mu ne povjerovaste?`
Luka 20,6A reknemo li `od ljudi`, sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.
Luka 20,7I odgovore da ne znaju odakle.
Luka 20,8I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.
Luka 20,9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.
Luka 20,10"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
Luka 20,11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
Luka 20,12Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše.
Luka 20,13"Nato reče gospodar vinograda: `Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.`
Luka 20,14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: `Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.`
Luka 20,15Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
Luka 20,16Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!
Luka 20,17A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
Luka 20,18Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.
Luka 20,19Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
Luka 20,20Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
Luka 20,21Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
Luka 20,22Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?
Luka 20,23Proničući njihovu lukavost, reče im:
Luka 20,24"Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?
Luka 20,25A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.
Luka 20,26I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
Luka 20,27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
Luka 20,28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
Luka 20,29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
Luka 20,30Drugi uze njegovu ženu,
Luka 20,31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
Luka 20,32Naposljetku umrije i žena.
Luka 20,33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.
Luka 20,34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
Luka 20,35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
Luka 20,36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.
Luka 20,37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
Luka 20,38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!
Luka 20,39Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!
Luka 20,40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Luka 20,41A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?
Luka 20,42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: `Sjedi mi zdesna
Luka 20,43dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!`
Luka 20,44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?
Luka 20,45I pred svim narodom reče svojim učenicima:
Luka 20,46"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
Luka 20,47proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.
Luka 20,1A, jednog od onih dana, kad Isus poučavaše narod u *Templu i najavljivaše Dobru Vijest, naiđoše *veliki svećenici i pismoznalci sa starješinama.
Luka 20,2Oni mu rekoše: ` Reci nam temelju kojeg ovlaštenja ti činiš to, ili tko je onaj tko ti je da tu ovlast? `
Luka 20,3On im odgovori: ` Ja vama također, postavit ću jedno pitanje. Recite mi:
Luka 20,4Krštenje Ivanovo, dolažaše li s *neba ili od ljudi? `
Luka 20,5Oni razmijeniše misli između sebe: ` Ako bismo mi rekli: s neba, on bi rekao: Zašto niste povjerovali u njega?
Luka 20,6A ako mi kažemo: od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da Ivan bijaše *prorok. `
Luka 20,7Tada oni odgovaraše da ne znaju otkud ono dolazi.
Luka 20,8A Isus im reče: ` Ni ja također, neću vam reći po čijoj ovlasti činim ovo. ` (Mt 21.3346; Mk 12. 112)
Luka 20,9I on stade narodu govoriti ovu *prispodobu: ` Jedan čovjek zasadi vinograd, on ga dade u najam vinogradarima i otputova na dugo vrijeme.
Luka 20,10Dođe čas, on posla jednog slugu vinogradarima da mu daju njegov dio plodova iz vinograda; ali, vinogradari njega otposlaše izbrazdanog udarcima i praznih ruku.
Luka 20,11On ponovo posla jednog drugog slugu; njega također, oni izdevetaše, izvrijeđaše i otpustiše praznih šaka.
Luka 20,12On ponovo posla jednog trećeg slugu; njega također oni raniše i potjeraše.
Luka 20,13Tad si gospodar vinograda reče: Što učiniti? Ja ću poslati svog predragog sina. On, njega će oni poštovati.
Luka 20,14Ali, kad ugledaše sina, vinogradari između sebe smisliše: To je baštinik. Ubijmo ga da baština pripadne nama!
Luka 20,15I izbacivši ga iz vinograda oni ga ubiše. Što će dakle njima učiniti gospodar vinograda?
Luka 20,16On će doći, uništit će te vinogradare i povjeriti vinograd drugima. ` Na te riječi, oni rekoše: ` Ne, nikada!`
Luka 20,17ali Isus, gledaj ući ih u lice, reče im: ` Što dakle znači ovaj tekst u Pismu: " Kamen, kojeg su graditelji odbacili, onaj je koji je postao ugaoni kamen? "
Luka 20,18Svaki čovjek koji padne na tom kamenu bit će skršen, a onaj na koga on padne, njega će zdrobiti. `
Luka 20,19Pismoznalci i *veliki svećenici tražaše kako staviti ruku na njega u istom tom času, ali se bojaše naroda. Oni su dobro razumjeli da se to na njih odnosila ta prispodoba. (Mt 22.1522; Mk 12. 1317)
Luka 20,20Budući se namjestili za nadziranje, oni poslavši Isusu doušnike u ulozi pravednika; oni ga htjedoše uloviti u grješci onoga što bi on rekao, da ga izruče u nadležnost i vlasti upravitelja.
Luka 20,21Oni mu postaviše ovo pitanje: ` Učitelju, mi znamo da ti govoriš i poučavaš na točan način, da si nepristran i da poučavaš putove Božje prema istini.
Luka 20,22Da li je nama dopušteno ili nije plaćati porez Cezaru? `
Luka 20,23Prozrijevši njihovu podmuklost, Isus im reče: ` Pokažite mi jedan srebrnjak. Čije nosi sliku i natpis? `
Luka 20,24Oni odgovaraše: ` Cezarove. `
Luka 20,25On im reče: ` Eh dobro, predajte Cezaru Cezarovo, a Bogu što je Božje. `
Luka 20,26A oni ne mogaše uhvatiti ga u pogrješci pred narodom u njegovim riječima, i iznenađeni njegovim odgovorom, oni umukoše. (Mt 22.23.33; Mk 12. 1827)
Luka 20,27Tad mu se približi nekoliko Saduceja. Saduceji osporavaše da ima uskrsnuća. Oni mu postaviše ovo pitanje:
Luka 20,28` Učitelju, Mojsije je napisao za nas: Ako jedan čovjek ima oženjena brata koji umre bez djece nek njegovu udovicu i dadne jedno potomstvo, svom bratu.
Luka 20,29A bijaše sedmero braće. Prvi uzme ženu i umre bez djece.
Luka 20,30Drugi,
Luka 20,31potom treći oženiše ženu i i tako svih sedam: oni pomriješe ne ostavivši djece.
Luka 20,32Konačno žena također umre.
Luka 20,33Eh dobro, ta žena, na uskrsnuću, kojem od njih bit će ženom, pošto ih je njih sedam imalo za ženu? `
Luka 20,34Isus im reče: ` Oni koji pripadaju ovom svijetu uzimaju žene ili muža.
Luka 20,35Ali oni koji su osuđeni dostojnima imati udio u budućem svijetu i na uskrsnuću iz mrtvih ne uzimaju žene ni muževe.
Luka 20,36Zato što ne mogu umrijeti jednaki su *anđelima: Oni su sinovi Božji pošto su sinovi uskrsnuća .
Luka 20,37I da mrtvi trebaju uskrsavati, Mojsije sam je naznačio u izvješću o gorućem grmu, kad on nazva Gospoda Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
Luka 20,38Bog nije Bog mrtvih, već živih, jer svi su živi za njega. `
Luka 20,39Nekoliko pismoznalaca, uzimajući riječ, rekoše: ` Učitelju, ti si dobro govorio. `
Luka 20,40Jer, oni se ne usudiše ispitivati ga o ničemu. (Mt 22.4145; Mk 12. 3537)
Luka 20,41On tada reče: ` Kako se može reći da *Spasitelj jest sin Davidov,
Luka 20,42pošto David sam kaže u knjizi Psalama: Gospodin je rekao mom Gospodinu: sjedi meni s desna,
Luka 20,43dok ja ne napravim od tvojih neprijatelja klupicu pod tvojim nogama?
Luka 20,44Tako David naziva Gospodina. Dakle, kako je on njegov sin? ` (Mk 12.3740)
Luka 20,45On reče učenicima pred svim narodom koji ga slušaše:
Luka 20,46` Pazite se *pismoznalaca koji vole šetkati u svečanim odorama, i koji vole pozdravljanja na javnim mjestima, prva sjedišta u *sinagogama, prva mjesta za večerama.
Luka 20,47Oni koji proždiru dobra udovica pod izlikom dugih molitava, oni će pretrpjeti najstrožu osudu. ( Mk 12.4144)
Luka 20,1I kad on u jedan od onijeh dana učaše narod u crkvi i propovijedaše jevanđelje, dođoše glavari sveštenički i književnici sa starješinama,
Luka 20,2I rekoše mu govoreći: kaži nam kakvom vlasti to činiš? Ili ko ti je dao vlast tu?
Luka 20,3A on odgovarajući reče im: i ja ću vas upitati jednu riječ, i kažite mi:
Luka 20,4Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?
Luka 20,5A oni pomišljahu u sebi govoreći: ako rečemo s neba, reći će: zašto mu dakle ne vjerovaste?
Luka 20,6Ako li rečemo od ljudi, sav će nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.
Luka 20,7I odgovoriše: ne znamo otkuda.
Luka 20,8A Isus im reče: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.
Luka 20,9A narodu poče kazivati priču ovu: jedan čovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena.
Luka 20,10I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.
Luka 20,11I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna.
Luka 20,12I posla opet trećega; a oni i onoga raniše, i istjeraše.
Luka 20,13Onda reče gospodar od vinograda: šta ću činiti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.
Luka 20,14A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreći: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje.
Luka 20,15I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će dakle učiniti njima gospodar od vinograda?
Luka 20,16Doći će i pogubiće ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog!
Luka 20,17A on pogledavši na njih reče: šta znači dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?
Luka 20,18Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
Luka 20,19I gledahu glavari sveštenički i književnici u onaj čas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu priču kaza.
Luka 20,20I pažahu na njega, i poslaše vrebače, koji se građahu kao da su pobožni, ne bi li ga uhvatili u riječi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijinoj.
Luka 20,21I upitaše ga govoreći: učitelju! znamo da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijemu:
Luka 20,22Treba li nam ćesaru davati harač, ili ne?
Luka 20,23A on razumjevši njihovo lukavstvo reče im: šta me kušate?
Luka 20,24Pokažite mi dinar; čiji je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajući rekoše: ćesarev.
Luka 20,25A on im reče: podajte dakle što je ćesarevo ćesaru, a što je Božije Bogu.
Luka 20,26I ne mogoše riječi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.
Luka 20,27A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga
Luka 20,28Govoreći: učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu.
Luka 20,29Bijaše sedam braće, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;
Luka 20,30I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;
Luka 20,31I treći je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;
Luka 20,32A poslije sviju umrije i žena.
Luka 20,33O vaskrseniju dakle koga će od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.
Luka 20,34I odgovarajući Isus reče im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju;
Luka 20,35A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvih niti će se ženiti ni udavati;
Luka 20,36Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anđeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.
Luka 20,37A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.
Luka 20,38A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.
Luka 20,39A neki od književnika odgovarajući rekoše: učitelju! dobro si kazao.
Luka 20,40I već ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reče:
Luka 20,41Kako govore da je Hristos sin Davidov?
Luka 20,42Kad sam David govori u psaltiru: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,
Luka 20,43Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
Luka 20,44David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?
Luka 20,45A kad sav narod slušaše, reče učenicima svojijem:
Luka 20,46Čuvajte se od književnika, koji hoće da idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama;
Luka 20,47Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni će još većma biti osuđeni.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje