Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Luka 24. poglavlje

Luka 24. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Luka 24,1U prvi dan sedmice otidoše one vrlo rano grobu s mirisima, što su ih bile pripravile.
Luka 24,2Nađoše kamen odvaljen od groba
Luka 24,3I uniđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
Luka 24,4Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u sjajnim haljinama.
Luka 24,5Od straha srušiše pogled na tlo. A oni im rekoše: "Što tražite živoga među mrtvima?
Luka 24,6On nije ovdje, on je uskrsnuo. Sjetite se, kako vam reče, kad je još bio u Galileji:
Luka 24,7Sin čovječji mora biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti.
Luka 24,8Tada se sjetiše riječi njegovih.
Luka 24,9Vratiše se od groba i javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalim.
Luka 24,10Bile su Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i još druge s njima, koje ovu vijest donesoše apostolima.
Luka 24,11A njihove riječi učiniše se ovima kao tlapnja i ne povjerovaše im.
Luka 24,12Ali Petar ustade i pohrli grobu. Kad se je prignuo, vidje samo plahte gdje leže. Pun čuđenja nad tim otide kući.
Luka 24,13Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus, koje je bilo udaljeno od Jerusalema šezdeset stadija.
Luka 24,14Oni su se razgovarali među sobom o svemu, što se je bilo dogodilo.
Luka 24,15Dok su se tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima.
Luka 24,16Ali oči su njihove bile držane, te ga ne poznaše.
Luka 24,17On im reče: "Kakav je to razgovor, što ga imate među sobom na putu?" Tada se žalosni zaustaviše.
Luka 24,18Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: "Zar si ti jedini stranac u Jerusalemu, koji ne zna, što se je ondje dogodilo ovih dana?"
Luka 24,19On ih upita "Što?" Odgovoriše mu: "To za Isusa Nazarećanina. On je bio prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom.
Luka 24,20Naši glavari svećenički i prvaci predadoše ga, te se osudi na smrt, i raspeše ga.
Luka 24,21A mi, smo se bili nadali, da će on izbaviti Izraela. I nakon svega toga ovo je danas treći dan, kako se je to dogodilo.
Luka 24,22I neke su nas od naših žena uzbunile. One su bile rano ujutro na grobu,
Luka 24,23Ali ne nađoše tijela njegova. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli, koji da su rekli, da on živi.
Luka 24,24Neki od naših otidoše tada na grob i nađoše tako, kako su bile rekle žene; ali njega samoga ne vidješe."
Luka 24,25Tada im on reče: "O bezumni i sporoga srca za vjerovanje sve što su navješćivali proroci!
Luka 24,26Zar nije morao Krist to trpjeti i tako unići u slavu svoju?"
Luka 24,27I poče od Mojsija i svih proroka i tumačio im, što pisano stoji o njemu u svim Pismima.
Luka 24,28Tako se približiše k selu, u koje su išli. On se učinio, kao da hoće dalje ići.
Luka 24,29A oni ga nukali i govorili: " Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se je već nagnuo." Tada se svrati s njima.
Luka 24,30Dok je s njima sjedio za stolom, uze kruh, blagoslovi ga, prelomi ga i pruži im ga.
Luka 24,31Tada im se otvoriše oči, i poznaše ga. A njega nestade ispred očiju njihovih.
Luka 24,32I oni rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo naše srce u nama, kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?"
Luka 24,33Još u isti čas ustadoše, vratiše se u Jerusalem i nađoše jedanaestoricu skupa sa svojim drugovima.
Luka 24,34Oni rekoše: "Gospodin je zaista uskrsnuo i javio se Simonu."
Luka 24,35I pripovjediše, što se je bilo dogodilo na putu, i kako su ga poznali u lomljenju kruha.
Luka 24,36Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: "Mir vam! (Ja sam, ne bojte se!)"
Luka 24,37Od tjeskobe i straha oni su mislili, da vide duha.
Luka 24,38On im reče: "Zašto ste se ustrašili i zašto se sumnje porađaju u srcima vašim?
Luka 24,39Vidite ruke moje i noge moje! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni."
Luka 24,40Iza ovih riječi pokaza im ruke i noge.
Luka 24,41Ali od radosti i začuđenja nijesu oni još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: "Imate li ovdje što jesti?"
Luka 24,42Oni mu dadoše komad ribe pečene i nešto meda.
Luka 24,43On uze, i jeo je pred njihovim očima što preostade, dade njima.
Luka 24,44On im reče: "Ovo je ono, što sam vam govorio, dok sam još bio s vama: "Sve se mora ispuniti, što stoji napisano o meni u zakonu Mojsijevu, kod proroka i u psalmima."
Luka 24,45Tada im otvori um, da razumiju Pismo,
Luka 24,46I nastavi: "Tako stoji pisano: Krist mora trpjeti i treći da uskrsnuti od mrtvih.
Luka 24,47U ime njegovo ima se propovijedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jerusalema.
Luka 24,48Vi ste svjedoci ovome.
Luka 24,49Evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas. Ostanite u gradu, dok ne budete opremljeni snagom odozgo!"
Luka 24,50On ih izvede prema Betaniji, podiže ruke svoje i blagoslovi ih.
Luka 24,51I blagoslivljajući ih rastade se od njih i uzađe na nebo.
Luka 24,52Oni padoše ničice i pokloniše se.
Luka 24,53Tada se s velikom radošću vratiše u Jerusalem. Bili su uvijek u hramu i slavili su Boga. Amen.
Luka 24,1 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.
Luka 24,2Kamen nađoše otkotrljan od groba.
Luka 24,3Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
Luka 24,4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih.
Luka 24,5Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima?
Luka 24,6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:
Luka 24,7`Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.`
Luka 24,8I sjetiše se one riječi njegovih,
Luka 24,9vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
Luka 24,10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,
Luka 24,11ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
Luka 24,12A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.
Luka 24,13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.
Luka 24,14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo.
Luka 24,15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.
Luka 24,16Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima.
Luka 24,17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave
Luka 24,18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?
Luka 24,19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom:
Luka 24,20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
Luka 24,21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.
Luka 24,22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu,
Luka 24,23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ.
Luka 24,24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.
Luka 24,25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!
Luka 24,26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?
Luka 24,27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Luka 24,28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.
Luka 24,29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima.
Luka 24,30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše.
Luka 24,31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Luka 24,32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?
Luka 24,33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
Luka 24,34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!
Luka 24,35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Luka 24,36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!
Luka 24,37Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.
Luka 24,38Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?
Luka 24,39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.
Luka 24,40Rekavši to, pokaza im ruke i noge.
Luka 24,41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?
Luka 24,42Oni mu pruže komad pečene ribe.
Luka 24,43On uzme i pred njima pojede.
Luka 24,44Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.
Luka 24,45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
Luka 24,46te im reče: "Ovako je pisano: `Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,
Luka 24,47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.`
Luka 24,48Vi ste tomu svjedoci.
Luka 24,49I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.
Luka 24,50Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi.
Luka 24,51I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
Luka 24,52Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem
Luka 24,53te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
Luka 24,1Prvog dana u tjednu, u rano jutro, one dođoše k grobu noseći mirisne tvari koje bijahu pripravile.
Luka 24,2One nađoše kamen otkotrljan od groba.
Luka 24,3Budući ušle, one ne nađoše tijelo Gospodina Isusa.
Luka 24,4Kad gle, njima tako zbunjenima time, predstaviše se dva čovjeka u blistavim odijelima.
Luka 24,5Obuzete strahom, one spustiše lica prema zemlji kad im oni rekoše: ` Zašto tražite vi živog među mrtvima?
Luka 24,6On nije ovdje, već je uskrsnuo. Sjetite se kako vam je govorio kad još bijaše u Galileji;
Luka 24,7on govoraše: Treba *Sin čovjekov biti izručen u ruke ljudi *grješnika, razapet i trećeg dana uskrsnuti. `
Luka 24,8Tada, one sjetiše se njegovih riječi;
Luka 24,9one se vratiše od groba i ispričaše sve to Jedanaestorici i svima drugima.
Luka 24,10Bijahu to Marija iz Magdale i Marija Jakovljeva; njihove druge pratiteljice to također ispričaše *apostolima.
Luka 24,11U očima drugim te riječi činjaše se ludošću i oni ne povjerovaše tim ženama.
Luka 24,12Petar, međutim, pođe i otrča k grobu; nagnuvši se nad njega on ne vidje drugo do povoje, i on ode iznenađen onim što se bijaše dogodilo.
Luka 24,13Kad evo, tog istog dana, dvojica između njih stigoše u selo zvano Emaus, na dva sata hoda od Jeruzalema.
Luka 24,14Oni govoraše između sebe o svim tim događanjima.
Luka 24,15A, dok oni još razgovaraše i raspravljaše zajedno, Isus glavom njih stiže i putovaše s njima;
Luka 24,16ali, njihove oči bijahu spriječene prepoznati ga.
Luka 24,17On im reče: ` Idući, kakve ste vi riječi izmijenili između sebe? ` Tad se oni zaustaviše, turobnog izgleda .
Luka 24,18Jedan od njih, zvan Kleofas, njemu odgovori: ` Ti si jedini u Jeruzalemu koji nije doznao što se jučer dogodilo ovdje! `
Luka 24,19`Što dakle? ` Reče im on. Oni mu odgovaraše: ` Ono što se tiče Isusa iz Nazareta, koji bi moćan *prorok na djelu i u riječi pred Bogom i pred svim narodom:
Luka 24,20kako su ga naši *veliki svećenici i naši poglavari izručili da bude osuđen na smrt i razapet;
Luka 24,21a mi, mi se nadasmo da on bijaše onaj koji će osloboditi Izrael. Ali, osim svega toga, evo treći dan je kako su se ti događaji zbili.
Luka 24,22Ipak, nekoliko žena koje su od naših uznemirile su nas: budući u rano jutro došle k grobu,
Luka 24,23i ne našavši njegovog tijela, one su došle reći da su sve imale isto viđenje *anđela koji ga je proglasio živim.
Luka 24,24Nekolicina od naših drugova su otišli na grob i ono što su našli odgovara onome što žene bijahu rekle; ali njega nisu vidjele. `
Luka 24,25A on im reče: ` Duhovi bez pameti, *srca spora za povjerovati svemu onome što su rekli proroci!
Luka 24,26Nije li trebalo da *Krist sve to propati i da uđe u svoju slavu? `
Luka 24,27I, počevši s Mojsijem i sa svim prorocima, on im objasni u svim spisima što se odnosilo na njega.
Luka 24,28Oni se približiše k selu gdje su se uputili, a on, dade na znanje kao da hoće ići dalje.
Luka 24,29Oni navaljivaše na njega govoreći: ` Ostani s nama jer, dolazi večer i dan je već poodmakao. ` I on uđe da ostane s njima.
Luka 24,30A, kad se bi smjestio za stol, on uze kruh, izgovori blagoslov, prelomi ga i dade njima.
Luka 24,31Tad njihove oči biše otvorene i oni ga prepoznaše, potom im on posta nevidljiv.
Luka 24,32I oni rekoše jedni drugima: ` Nije li naše srce gorjelo u nama dok nam govoraše putem i otvaraše nam Spise? `
Luka 24,33I istog časa, oni pođoše i vratiše se u Jeruzalem; oni nađoše Jedanaestoricu zajedno s njihovim drugovima,
Luka 24,34koji im rekoše: ` To je istina! Gospodin je uskrsnuo, i on se prikazao Šimunu. `
Luka 24,35A ni, ispričaše što se bijaše dogodilo usput i kako ga bijahu prepoznali pri prelamanju kruha.
Luka 24,36Kako oni govoraše tako, Isus bi nazočan usred njih i reče im: ` Mir s vama. `
Luka 24,37Užasnuti i ispunjeni strahom, oni mišljaše da su vidjeli jednog duha.
Luka 24,38On im reče: ` Kakav je to nemir i zašto se te prigovori dižu u vašim *srcima?
Luka 24,39Pogledajte moje ruke i moje noge: To sam ja. Dodirnite me, gledajte; jedan duh nema ni mesa, ni kostiju, kao što mene vidite imati. `
Luka 24,40Na te riječi, on njima pokaza svoje ruke i svoje noge.
Luka 24,41Kako, pod dojmom radosti, oni ostadoše još u nevjerici i kako se čudio, on im kaza: ` Imate li vi ovdje što za jesti? `
Luka 24,42Oni mu ponudiše jedan komad pržene ribe .
Luka 24,43On ju uze i pojede na njihove oči.
Luka 24,44Potom on im reče: ` Evo riječi koje sam vam ja uputio kad još bijah s vama: treba se sve ovo ispuniti što je bilo pisano o meni u Zakonu Mojsijevom, Prorocima i Psalmima. `
Luka 24,45Tad im on otvori razum za razumjeti Spise,
Luka 24,46i reče im: ` Ovako bijaše bilo pisano: *Krist će trpjeti i uskrsnut će iz mrtvih trećeg dana,
Luka 24,47i propovijedat će se u njegovo *ime obraćenje i oprost grijeha svim narodima počev od Jeruzalema.
Luka 24,48Vi ste bili svjedoci tome.
Luka 24,49A ja, ja ću vam poslati ono što moj Otac bijaše obećao. Za vas, ostanite u gradu sve dok ne budete, odozgo, ogrnuti moć. `
Luka 24,50Potom, on ih odvede sve do Betanije i, dižući ruke, on ih blagoslovi.
Luka 24,51A, kako ih blagoslovljivaše, on se odvoji od njih i bi uznesen u *nebo.
Luka 24,52Oni, nakon što su se bili poklonili pred njim, vratiše se u Jeruzalem puni radosti,
Luka 24,53i ostadoše neprekidno u *Templu blagosiljati Boga.
Luka 24,1A u prvi dan nedjeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
Luka 24,2Ali nađoše kamen odvaljen od groba.
Luka 24,3I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa.
Luka 24,4I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama;
Luka 24,5A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga među mrtvima?
Luka 24,6Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
Luka 24,7Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane.
Luka 24,8I opomenuše se riječi njegovijeh.
Luka 24,9I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
Luka 24,10A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
Luka 24,11I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im.
Luka 24,12A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vidje same haljine gdje leže, i otide čudeći se u sebi šta bi.
Luka 24,13I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
Luka 24,14A oni govorahu među sobom o svima ovijem događajima.
Luka 24,15I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima.
Luka 24,16A oči im se držahu da ga ne poznaše.
Luka 24,17A on im reče: kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?
Luka 24,18A jedan po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
Luka 24,19I reče im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazarećanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i pred svijem narodom;
Luka 24,20Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
Luka 24,21A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako ti bi.
Luka 24,22A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
Luka 24,23I ne našavši tijela njegova dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je on živ.
Luka 24,24I idoše jedni od našijeh na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
Luka 24,25I on im reče: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
Luka 24,26Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
Luka 24,27I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
Luka 24,28I približiše se k selu u koje iđahu, i on činjaše se da hoće dalje da ide.
Luka 24,29I oni ga ustavljahu govoreći: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.
Luka 24,30I kad sjeđaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
Luka 24,31Tada se njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade.
Luka 24,32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
Luka 24,33I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,
Luka 24,34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
Luka 24,35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
Luka 24,36A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: mir vam.
Luka 24,37A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.
Luka 24,38I reče im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
Luka 24,39Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
Luka 24,40I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
Luka 24,41A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: imate li ovdje što za jelo?
Luka 24,42A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u satu.
Luka 24,43I uzevši izjede pred njima.
Luka 24,44I reče im: ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
Luka 24,45Tada im otvori um da razumiju pismo.
Luka 24,46I reče im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;
Luka 24,47I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima.
Luka 24,48A vi ste svjedoci ovome.
Luka 24,49I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.
Luka 24,50I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
Luka 24,51I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
Luka 24,52I oni mu su pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
Luka 24,53I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje