Tražilica


Marko 12. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Marko 12,1Govorio im je u prispodobama: "Čovjek posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa tijesak i načini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide izvan zemlje.
Marko 12,2Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu, da primi od vinogradara svoj dio prihoda vinogradskoga.
Marko 12,3Ali ga oni uhvatiše, izbiše ga i otjeraše ga praznih ruku,
Marko 12,4Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega zlostavili i pogrdili.
Marko 12,5Posla još trećega, kojega ubiše. I tako još mnoge druge, koje što izbiše, što ubiše.
Marko 12,6I još je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Njega posla najposlije k njima. Mislio je naime: "Bit će ih strah od sina mojega.
Marko 12,7Ali vinogradari rekoše među se: "To je baštinik. Hajde, ubijmo ga; tada će baština pripasti nama!
Marko 12,8Uhvatiše ga dale, ubiše ga, i izbaciše iz vinograda.
Marko 12,9Što će sad učiniti gospodar vinograda? Doći će, pogubit će vinogradare i drugima dati vinograd.
Marko 12,10Nijeste li nikada čitali u Pismu ovo: "Kamen, koji odbaciše graditelji, postade kamen ugaoni;
Marko 12,11To se dogodi od Gospodina, to je čudo pred očima našim?"
Marko 12,12Tada su gledali da ga uhvate; ali su se pobojali naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom pridom.
Marko 12,13Onda poslaše k njemu neke farizeje i Herodove, da hi ga uhvatili u jednoj izjavi.
Marko 12,14Oni dođoše i rekoše mu: "Učitelju, znamo, ti si istinit i ne pitaš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko, nego učiš put Božji po istini. Je li dopušteno caru davati porez ili nije? Moramo li ga davati ili ne moramo li ga davati?"
Marko 12,15On prozre njihovo licemjerje i reče im: "Zašto me kušate? Donesite mi denar, da ga vidim!"
Marko 12,16Oni mu ga donesoše. On ih upita: "Čiji je ovo lik i natpis?" Odgovoriše mu: "Carev."
Marko 12,17Isus im reče: "Dajte dakle caru, što pripada caru, a Bogu, što pripada Bogu!" I oni su mu se divili.
Marko 12,18I dođoše k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. I oni ga upitaše.
Marko 12,19"Učitelju", rekoše, "Mojsije nam je propisao: "Ako kojemu umre brat i ostavi ženu, a djece ne ostavi, onda ima brat njegov uzeti ženu njegovu i svojemu bratu podići potomka.
Marko 12,20A bilo je sedam braće. Prvi uze ženu i umrije bez potomka
Marko 12,21Tada je uze drugi i umrije bez potomka, isto tako i treći,
Marko 12,22I sva sedmorica ne ostaviše potomka. Poslije sviju umrije i žena.
Marko 12,23Kojemu će sad od njih pripasti ona kao žena kod uskrsnuća, kad uskrsnu, jer su je sva sedmorica imala za ženu."
Marko 12,24Isus im reče: "Nijeste li zato u zabludi, jer ne razumijete niti Pisma niti moći Božje?
Marko 12,25Jer kad uskrsnu od mrtvih, više se ne žene i više se ne udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.
Marko 12,26A što se tiče uskrsnuća od mrtvih, nijeste li čitali u knjizi Mojsijevoj na mjestu o grmu, kako mu Bog reče: "Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?
Marko 12,27On ipak nije Bog mrtvih, nego živih. Vi ste dakle vrlo u zabludi."
Marko 12,28Jedan od književnika bio je slušao prepirku njihovu i opazio, kako im je odgovorio zgodno. I on pristupi i zapita ga: "Koja je prva od svih zapovijedi?"
Marko 12,29Isus odgovori: "Prva glasi: "Čuj, Izraele, Gospodin, Bog naš, jest jedini Gospodin.
Marko 12,30Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovijed.
Marko 12,31Druga glasi: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! Važnije zapovijedi od ovih nema."
Marko 12,32Tada mu reče književnik: "Dobro, učitelju, posve si pravo rekao: "Samo je jedan Bog, i osim njega nema drugoga
Marko 12,33Njega ljubiti svim srcem, svom dušom, svom pameti kao samoga sebe: "To je vrednije od svih žrtava paljenica i zaklanica."
Marko 12,34Kad vidje Isus, kako pametno odgovori, reče mu: "Nijesi daleko od kraljevstva Božjega." Otada ne usudi se više nitko da ga što zapita
Marko 12,35Kad je Isus učio u hramu, zapita: "Kako mogu književnici tvrditi, da je Krist sin Davidov?
Marko 12,36Ipak sam David kaže u Duhu Svetom: "Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi mi s desnu moju, dok položim neprijatelje tvoje za: "podnožje nogama tvojim!
Marko 12,37Sam David naziva ga, Gospodinom, kako može dakle biti sin njegov?" Veliko mnoštvo naroda slušalo ga je rado.
Marko 12,38Dalje im reče u pouci svojoj: "Čuvajte se književnika! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće, da ih se pozdravlja na javnim mjestima
Marko 12,39I da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama začelja
Marko 12,40Oni prosipaju kuće udovičke i zato naoči izgovaraju duge molitve. Njih čeka stroži sud."
Marko 12,41On je sjedio prema blagajni za prinose i vidio, kako narod ubacuje novce u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.
Marko 12,42Jedna siromašna udovica dođe i metnu dvije lepte, što čini kvadrant.
Marko 12,43Tada dozva učenike svoje i reče im: "Zaista, kažem vam: "Ova siromašna udovica metnula je više u blagajnu, nego svi drugi.
Marko 12,44Jer svi drugi ubaciše od viška svojega, a ona metnu od siromaštva svojega sve, što je imala, svu hranu svoju."
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje