| Marko 4,1 | Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu, i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali na zemlji, |
| Marko 4,2 | Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svojemu predavanju: " |
| Marko 4,3 | "Pazite! Sijač izađe da sije. |
| Marko 4,4 | Kad je sijao, jedno pade na put, i dođoše ptice i pozobaše ga. |
| Marko 4,5 | Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo izniče, jer nije ležalo duboko u zemlji, |
| Marko 4,6 | Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu. |
| Marko 4,7 | Opet drugo Pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda. |
| Marko 4,8 | Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniče, uzraste i donese rod: "tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk." |
| Marko 4,9 | Zaključi riječima: "Tko ima uši, neka čuje!" |
| Marko 4,10 | Kad je bio sam, zapitaše ga učenici s dvanaestoricom za smisao prispodobe. |
| Marko 4,11 | Reče im: "Vama je tajna kraljevstva Božjega povjerena. Onima vani sve se iznosi u prispodobama. |
| Marko 4,12 | Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i oproštenje ne nađu." |
| Marko 4,13 | Tada nastavi: "Ne razumijete li ove prispodobe, kako ćete onda razumjeti sve druge? |
| Marko 4,14 | Sijač riječ sije. |
| Marko 4,15 | Koji su na putu, na koji je bila posijana riječ, to su oni, koji je čuju. A onda dolazi odmah sotona i oduzme riječ, koja je bila posijana u srca njihova. |
| Marko 4,16 | Slični su oni, što su posijani na tlo kamenito. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću. |
| Marko 4,17 | Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog riječi provali nevolja ili progonstvo, onda se odmah spotaknu. |
| Marko 4,18 | Drugi su oni, koji su posijani među trnje. Oni slušaju riječ. |
| Marko 4,19 | Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda. |
| Marko 4,20 | Koji su napokon bili posijani na dobru zemlju, to su oni, koji slušaju riječ, primaju je u se i donose rod tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk." |
| Marko 4,21 | Dalje im je govorio: "Donosi li se svjetiljka, da se metne pod sud ili pod postelju! A ne, da se metne na svijećnjak? |
| Marko 4,22 | Jer nije ništa skriveno, što se neće otkriti, nije ništa tajno, što neće doći na svjetlo. |
| Marko 4,23 | Tko ima uši, neka čuje!" |
| Marko 4,24 | Tada nastavi: "Pazite na to, što čujete! Mjerom, kojom mjerite, vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti. |
| Marko 4,25 | Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono, što ima." |
| Marko 4,26 | Dalje je govorio: "Kraljevstvo je Božje kao čovjek, koji baci sjeme u zemlju. |
| Marko 4,27 | Spavao on ili bdio, danju ili noću: "Sjeme niče i raste, a da on to ne zapazi. |
| Marko 4,28 | Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu. |
| Marko 4,29 | Kad se tada pokaže rod, odmah primakne srp; jer je tu žetva." |
| Marko 4,30 | Dalje je govorio: "S čim da prispodobimo kraljevstvo Božje? Kojom prispodobom da ga prikažemo. |
| Marko 4,31 | Ono je kao zrno gorušično. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemena na zemlji. |
| Marko 4,32 | A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća; Potjera tako velike grane, da mogu ptice nebeske stanovati u njegovoj sjeni." |
| Marko 4,33 | U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ, kako bi je bolje mogli shvatiti. |
| Marko 4,34 | Bez prispodoba nije im govorio. Je li tada bio sam s učenicima svojim, onda bi im sve protumačio. |
| Marko 4,35 | Podvečer onoga dana reče im: "Poći ćemo na drugu obalu." |
| Marko 4,36 | Otpustiše narod, i uzeše njega sobom onako kako je bio u lađici. I druge lađice išle su s njim. |
| Marko 4,37 | Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom. |
| Marko 4,38 | A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: "Učitelju, zar ti ne mariš, što ginemo?" |
| Marko 4,39 | On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: "Umukni! Mirno budi!" Prestane vjetar, i postade tišina velika. |
| Marko 4,40 | Tada im reče: "Što ste tako, strašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?" |
| Marko 4,41 | Oni se uplašiše vrlo i rekoše jedan drugome: "Tko je ovaj? I vjetar i more slušaju ga!" |
