| Marko 5,1 | Dođoše na drugu obalu mora u kraj gerazenski. |
| Marko 5,2 | Kad izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah u susret čovjek s duhom nečistim. |
| Marko 5,3 | On je stanovao u grobnim špiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima. |
| Marko 5,4 | Jer su ga već često bili vezali u okove i lance, ali je bio svaki put izlomio lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti. |
| Marko 5,5 | Neprestano, danju i noću, zadržavao se je u kamenim grobovima i u gorama i vikao je i udarao se kamenjem. |
| Marko 5,6 | Kad vidje Isusa izdaleka, poteče, baci se pred njega ničice |
| Marko 5,7 | I povika iza glasa: "Što ja imam s tobom posla, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega zaklinjem te Bogom, ne muči me!" |
| Marko 5,8 | Jer mu je govorio: "Duše nečisti, izađi iz čovjeka!" |
| Marko 5,9 | Upita ga: "Kako se zoveš?" "Legija mi je ime", odgovori mu; "jer nas je mnogo." |
| Marko 5,10 | Molio ga je mnogo, da ih ipak ne protjera iz one zemlje. |
| Marko 5,11 | Na brijegu je ondje pasao veliko krdo svinja. |
| Marko 5,12 | Tada ga zamoliše: "Daj da uđemo u svinje!" |
| Marko 5,13 | On im dopusti. Izađoše dusi nečisti i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće komada, navali s brijega u more i potopi se u moru. |
| Marko 5,14 | Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide, što se je bilo dogodilo. |
| Marko 5,15 | Kad dođoše k Isusu i vidješe, kako čovjek, koji je upravo bio opsjednut od legije, sjedi obučen i zdrave pameti, uplašiše se. |
| Marko 5,16 | Očevici im propovijedaše, kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i svinjama. |
| Marko 5,17 | Tada ga zamoliše, da se udalji iz njihova kraja. |
| Marko 5,18 | Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga ona, koji je bio prije opsjednut, da smije s njim ići. |
| Marko 5,19 | Ali mu ne dopusti, nego mu reče: "Idi kući k svojima i pripovijedaj im, kako je veliku stvar učinio Gospodin na tebi i kako se je smilovao tebi. |
| Marko 5,20 | On otide i uze navješćivati u Dekapolisu, kako je veliku stvar bio Isus učinio na njemu. I svi su se divili. |
| Marko 5,21 | Kad je bio Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora. |
| Marko 5,22 | Tada dođe jedan predstojnik sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge |
| Marko 5,23 | I vruće ga zamoli: "Kćerka je moja na umoru. Dođi, metni na nju ruke, da ozdravi i ostane na životu!" |
| Marko 5,24 | On pođe s njim. Mnogi ga je narod pratio i tiskao se oko njega |
| Marko 5,25 | Među njima je bila žena, koja je već dvanaest godina bolovala od tečenja krvi, |
| Marko 5,26 | Mnogo je bila podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je još gore bivalo. |
| Marko 5,27 | Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda straga njemu i dotače se haljine njegove; |
| Marko 5,28 | Jer je govorila u sebi: "Ako se i samo dotaknem haljine njegove, ozdravit ću." |
| Marko 5,29 | Odmah prestade njezino tečenje krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je ozdravila od svoje bolesti. |
| Marko 5,30 | Isus osjeti, da je sila izašla iz njega, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: "Tko se je dotakao moje haljine." |
| Marko 5,31 | Učenici njegovi odgovoriše mu: "Ta vidiš, kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: "Tko se je dotakao mene?" |
| Marko 5,32 | Ali je on pogledao onu, koja je to bila učinila. |
| Marko 5,33 | Tada dođe žena uplašena i dršćući; jer je znala, što se je dogodilo s njom. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo. |
| Marko 5,34 | A on joj reče: "Kćeri, vjera ti je tvoja pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od bolesti svoje!" |
| Marko 5,35 | Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: "Kći je tvoja umrla, što još trudiš Učitelja." |
| Marko 5,36 | Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: "Ne boj se! Samo vjeruj!" |
| Marko 5,37 | I ne dade sobom ići nikome osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu. |
| Marko 5,38 | Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje. |
| Marko 5,39 | Uđe i reče im: "Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava." |
| Marko 5,40 | Tada mu se nasmijaše, a on istjera sve van i s ocem i majkom djeteta i s pratiocima svojim uđe u sobu, u kojoj je ležalo dijete. |
| Marko 5,41 | Uze dijete za ruku i reče mu: "Talita kumi" to znači: "Djevojko, velim ti, ustani!" |
| Marko 5,42 | Odmah je ustala djevojka i hodala. Bilo joj je već dvanaest godina. Tada se začudiše čudom velikim. |
| Marko 5,43 | A on im strogo naloži, da nitko ne dozna za to. Onda reče, neka joj dadnu jesti. |
