| Marko 5,1 | Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. |
| Marko 5,2 | Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. |
| Marko 5,3 | Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima |
| Marko 5,4 | jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. |
| Marko 5,5 | Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. |
| Marko 5,6 | Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, |
| Marko 5,7 | a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! |
| Marko 5,8 | Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka! |
| Marko 5,9 | Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo! |
| Marko 5,10 | I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. |
| Marko 5,11 | A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. |
| Marko 5,12 | Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo! |
| Marko 5,13 | I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. |
| Marko 5,14 | Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. |
| Marko 5,15 | Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. |
| Marko 5,16 | A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. |
| Marko 5,17 | Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. |
| Marko 5,18 | Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. |
| Marko 5,19 | No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao. |
| Marko 5,20 | On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili. |
| Marko 5,21 | Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. |
| Marko 5,22 | Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge |
| Marko 5,23 | pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu! |
| Marko 5,24 | I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. |
| Marko 5,25 | A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, |
| Marko 5,26 | mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. |
| Marko 5,27 | Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. |
| Marko 5,28 | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena. |
| Marko 5,29 | I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. |
| Marko 5,30 | Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina? |
| Marko 5,31 | A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `Tko me se to dotaknu?` |
| Marko 5,32 | A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. |
| Marko 5,33 | Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. |
| Marko 5,34 | On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla! |
| Marko 5,35 | Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja? |
| Marko 5,36 | Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj! |
| Marko 5,37 | I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. |
| Marko 5,38 | I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. |
| Marko 5,39 | Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava. |
| Marko 5,40 | A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. |
| Marko 5,41 | Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani! |
| Marko 5,42 | I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. |
| Marko 5,43 | On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. |
