Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Marko 12. poglavlje

Marko 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Marko 12,1Govorio im je u prispodobama: "Čovjek posadi vinograd. Ogradi ga plotom, iskopa tijesak i načini kulu. Tada ga dade u zakup vinogradarima i otide izvan zemlje.
Marko 12,2Kad je bilo vrijeme, posla k vinogradarima slugu, da primi od vinogradara svoj dio prihoda vinogradskoga.
Marko 12,3Ali ga oni uhvatiše, izbiše ga i otjeraše ga praznih ruku,
Marko 12,4Tada posla k njima drugoga slugu. Ali su i njega zlostavili i pogrdili.
Marko 12,5Posla još trećega, kojega ubiše. I tako još mnoge druge, koje što izbiše, što ubiše.
Marko 12,6I još je imao svojega jedinog, ljubljenog sina. Njega posla najposlije k njima. Mislio je naime: "Bit će ih strah od sina mojega.
Marko 12,7Ali vinogradari rekoše među se: "To je baštinik. Hajde, ubijmo ga; tada će baština pripasti nama!
Marko 12,8Uhvatiše ga dale, ubiše ga, i izbaciše iz vinograda.
Marko 12,9Što će sad učiniti gospodar vinograda? Doći će, pogubit će vinogradare i drugima dati vinograd.
Marko 12,10Nijeste li nikada čitali u Pismu ovo: "Kamen, koji odbaciše graditelji, postade kamen ugaoni;
Marko 12,11To se dogodi od Gospodina, to je čudo pred očima našim?"
Marko 12,12Tada su gledali da ga uhvate; ali su se pobojali naroda. Bili su naime opazili, da je on htio njih pogoditi ovom pridom.
Marko 12,13Onda poslaše k njemu neke farizeje i Herodove, da hi ga uhvatili u jednoj izjavi.
Marko 12,14Oni dođoše i rekoše mu: "Učitelju, znamo, ti si istinit i ne pitaš ni za koga; jer ne gledaš tko je tko, nego učiš put Božji po istini. Je li dopušteno caru davati porez ili nije? Moramo li ga davati ili ne moramo li ga davati?"
Marko 12,15On prozre njihovo licemjerje i reče im: "Zašto me kušate? Donesite mi denar, da ga vidim!"
Marko 12,16Oni mu ga donesoše. On ih upita: "Čiji je ovo lik i natpis?" Odgovoriše mu: "Carev."
Marko 12,17Isus im reče: "Dajte dakle caru, što pripada caru, a Bogu, što pripada Bogu!" I oni su mu se divili.
Marko 12,18I dođoše k njemu saduceji, koji tvrde, da nema uskrsnuća. I oni ga upitaše.
Marko 12,19"Učitelju", rekoše, "Mojsije nam je propisao: "Ako kojemu umre brat i ostavi ženu, a djece ne ostavi, onda ima brat njegov uzeti ženu njegovu i svojemu bratu podići potomka.
Marko 12,20A bilo je sedam braće. Prvi uze ženu i umrije bez potomka
Marko 12,21Tada je uze drugi i umrije bez potomka, isto tako i treći,
Marko 12,22I sva sedmorica ne ostaviše potomka. Poslije sviju umrije i žena.
Marko 12,23Kojemu će sad od njih pripasti ona kao žena kod uskrsnuća, kad uskrsnu, jer su je sva sedmorica imala za ženu."
Marko 12,24Isus im reče: "Nijeste li zato u zabludi, jer ne razumijete niti Pisma niti moći Božje?
Marko 12,25Jer kad uskrsnu od mrtvih, više se ne žene i više se ne udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.
Marko 12,26A što se tiče uskrsnuća od mrtvih, nijeste li čitali u knjizi Mojsijevoj na mjestu o grmu, kako mu Bog reče: "Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?
Marko 12,27On ipak nije Bog mrtvih, nego živih. Vi ste dakle vrlo u zabludi."
Marko 12,28Jedan od književnika bio je slušao prepirku njihovu i opazio, kako im je odgovorio zgodno. I on pristupi i zapita ga: "Koja je prva od svih zapovijedi?"
Marko 12,29Isus odgovori: "Prva glasi: "Čuj, Izraele, Gospodin, Bog naš, jest jedini Gospodin.
Marko 12,30Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovijed.
Marko 12,31Druga glasi: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! Važnije zapovijedi od ovih nema."
Marko 12,32Tada mu reče književnik: "Dobro, učitelju, posve si pravo rekao: "Samo je jedan Bog, i osim njega nema drugoga
Marko 12,33Njega ljubiti svim srcem, svom dušom, svom pameti kao samoga sebe: "To je vrednije od svih žrtava paljenica i zaklanica."
Marko 12,34Kad vidje Isus, kako pametno odgovori, reče mu: "Nijesi daleko od kraljevstva Božjega." Otada ne usudi se više nitko da ga što zapita
Marko 12,35Kad je Isus učio u hramu, zapita: "Kako mogu književnici tvrditi, da je Krist sin Davidov?
Marko 12,36Ipak sam David kaže u Duhu Svetom: "Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi mi s desnu moju, dok položim neprijatelje tvoje za: "podnožje nogama tvojim!
Marko 12,37Sam David naziva ga, Gospodinom, kako može dakle biti sin njegov?" Veliko mnoštvo naroda slušalo ga je rado.
Marko 12,38Dalje im reče u pouci svojoj: "Čuvajte se književnika! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće, da ih se pozdravlja na javnim mjestima
Marko 12,39I da zauzimaju u sinagogama prva mjesta i na gozbama začelja
Marko 12,40Oni prosipaju kuće udovičke i zato naoči izgovaraju duge molitve. Njih čeka stroži sud."
Marko 12,41On je sjedio prema blagajni za prinose i vidio, kako narod ubacuje novce u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.
Marko 12,42Jedna siromašna udovica dođe i metnu dvije lepte, što čini kvadrant.
Marko 12,43Tada dozva učenike svoje i reče im: "Zaista, kažem vam: "Ova siromašna udovica metnula je više u blagajnu, nego svi drugi.
Marko 12,44Jer svi drugi ubaciše od viška svojega, a ona metnu od siromaštva svojega sve, što je imala, svu hranu svoju."
Marko 12,1 I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
Marko 12,2I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.
Marko 12,3A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
Marko 12,4I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga.
Marko 12,5Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.
Marko 12,6"Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: `Poštovat će sina moga.`
Marko 12,7Ali ti vinogradari među sobom rekoše: `Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.`
Marko 12,8I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.
Marko 12,9"Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
Marko 12,10Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
Marko 12,11Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!
Marko 12,12I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
Marko 12,13I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi.
Marko 12,14Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?
Marko 12,15A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!
Marko 12,16Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev.
Marko 12,17A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.
Marko 12,18Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga:
Marko 12,19"Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
Marko 12,20Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda.
Marko 12,21I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako.
Marko 12,22I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije.
Marko 12,23Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.
Marko 12,24Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?
Marko 12,25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.
Marko 12,26A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?
Marko 12,27Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.
Marko 12,28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?
Marko 12,29Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.
Marko 12,30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!
Marko 12,31"Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.
Marko 12,32Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
Marko 12,33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve.
Marko 12,34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Marko 12,35A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?
Marko 12,36A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: `Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!`
Marko 12,37Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao.
Marko 12,38A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,
Marko 12,39prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama;
Marko 12,40proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!
Marko 12,41Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo.
Marko 12,42Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant.
Marko 12,43Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.
Marko 12,44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.
Marko 12,1I on stade njima govoriti u *prispodobama. ` Jedan je čovjek zasadio jedan vinograd, ogradio ga ogradom, iskopao jedan bazen i sagradio jednu kulu; potom ga dao u najam vinogradarima i otišao.
Marko 12,2Došlo vrijeme, on pošalje slugu vinogradarima za primiti od njih svoj dio plodova vinograda.
Marko 12,3Vinogradari ga dograbe, izbubetaju udarcima i vrate ga praznih ruku.
Marko 12,4On im je poslao opet jednog drugog slugu; ovoga također oni izvrijeđaju i izudaraju po glavi.
Marko 12,5On je poslao jednog drugog toga su oni ubili, potom mnoge druge: oni su izlemali jedne a ubili druge.
Marko 12,6Ostao mu je još samo sin ljubimac. On ga je posljednjeg poslao k njima govoreći: `Oni će poštovati sina mog. `
Marko 12,7Ali, ti vinogradari između sebe govoraše: ` To je baštinik! Dođite! Ubijmo ga i imat ćemo baštinu. `
Marko 12,8Oni su ga dograbili, ubili i bacili van iz vinograda.
Marko 12,9Što će učiniti gospodar vinograda? On će doći, dat će uništiti vinogradare i povjerit će vinograd drugima.
Marko 12,10Niste li vi čitali ovaj odlomak iz Pisma: Kamen kojeg si graditelji odbacili, to je onaj koje je postao ugaoni kamen.
Marko 12,11To je djelo Gospodinovo: kojeg li čuda u očima našim! `
Marko 12,12Oni su tražili kako ga uhititi, ali su se plašili mnoštva. Oni bijahu dobro razumjeli da to bijaše za njih on govorio tu prispodobu. I ostavljajući ga, oni odoše. ( Mt 22.152; Lk 22.2026)
Marko 12,13Oni poslaše k Isusu nekoliko farizeja i nekoliko Herodijanaca za uhvatiti ga u klopku navukavši ga da govori.
Marko 12,14Oni mu dođoše reći: ` Učitelju, mi znamo da si ti slobodan i da se ne dopuštaš podvrći bilo kome tko god da je to: ti ne vodiš računa o položaju ljudi, već ti poučavaš putove Božje prema istini. Je li dopušteno ili nije, platiti porez Cezaru? Trebamo li mi platiti ili ne trebamo plaćati? `
Marko 12,15Ali on, poznavajući njihovo licemjerje, reče njima: ` Zašto mi postavljate klopku? Donesite mi jedan srebrnjak da vidim! `
Marko 12,16Oni mu donesoše jedan. Isus im reče: ` Ovaj lik i ovaj napis, čiji su? ` Oni mu odgovoriše: ` Cezarov. `
Marko 12,17Isus im reče: ` Vratite Cezaru Cezarovo, a Bogu Božje što je. ` A, oni ostadoše u jednom velikom zaprepaštenju. ( Mt 22.2233; Lk 20.2738))
Marko 12,18*Saduceji dolažaše poslije, kod njega. Ti ljudi govoraše da nema uskrsnuća. Oni mu postaviše ovo pitanje:
Marko 12,19` Učitelju, Mojsije je pisao za nas: Ako jedan čovjek ima jednog brata koji umre ostavivši jednu ženu, ali ne ostavivši djeteta, nek on oženi udovicu i dadne potomstvo svojem bratu.
Marko 12,20Bijaše sedmoro braće. Prvi se oženio i umro ne ostavivši potomstva.
Marko 12,21Drugi je oženio tu ženu i umro ne ostavivši potomstva. Treći jednako,
Marko 12,22i sva sedmorica ne ostaviše nikakvo potomstvo. Poslije svih njih, žena je također umrla.
Marko 12,23Na uskrsnuću, kad oni budu uskrsnuli, kojem od njih ona će biti ženom, pošto je sedmorica imahu za ženu? `
Marko 12,24Isus im reče: ` Nije li to zato pitanje, što vi ne poznajete ni Pisma ni moć Božju, pa ste u grješci?
Marko 12,25Naime, kad se uskrsne iz mrtvih, niti se ženi niti se udaje, već se je kao *anđeli u nebesima.
Marko 12,26Što se tiče stvari da mrtvi trebaju uskrsnuti, niste li vi čitali u Mojsijevoj knjizi, u priči o gorućem grmu, kako je Bog njemu rekao: Ja sam Boga Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?
Marko 12,27On nije Bog mrtvih, već živih. Vi ste potpuno pogriješili. ` ( Mt 22.3440; Lk 10.2528; 20.3940)
Marko 12,28Jedan se *pismoznanac približi. On ih bijaše čuo raspravljati i vidješe Isusa njima odgovarati. On ga zapita: ` Koja je prva od svih zapovijedi? `
Marko 12,29Isus odgovori: ` Prva, jest: Slušaj Izraele, Gospodin naš Bog je jedini Gospodin;
Marko 12,30ti ćeš voljeti Gospodina svog Boga svim srcem, svom svojom dušom, svom svojom mišlju i svom svojom snagom.
Marko 12,31Evo druge: Ti ćeš voljeti bližnjeg svog kao samog sebe. Nema druge veće zapovijedi od te. `
Marko 12,32Pismoznanac mu reče: ` Vrlo dobro, Učitelju, ti si zaista rekao: On je jedini i nema drugog osim njega,
Marko 12,33i voljeti ga svim svojim srcem, svom svojom pameću, svom svojom snagom i voljeti bližnjeg svog kao samog sebe, to vrijedi više nego svi holokausti i *žrtve. `
Marko 12,34Isus, videći da mu je on odgovorio mudro, reče mu: ` Ti nisi daleko od *kraljevstva Božjeg. ` I nitko se nije usudio ispitivati ga. ( Mt 22.4146; Lk 204144)
Marko 12,35Uzimaj ući riječ, Isus poučavaše u *Templu. On govoraše: ` Kako *pismoznanci mogu reći da je *Spasitelj sin Davidov?
Marko 12,36David sam, nadahnut Duhom Svetim, rekao je: Gospod je rekao mom Gospodinu: Sjedi uz moju desnicu sve dok ja ne budem stavio tvoje neprijatelje pod tvoje noge.
Marko 12,37David sam naziva ga Gospodinom; tada, na koji način je on njegov sin? ` Brojno mnoštvo slušaše ga s užitkom. ( Mt 23.112; Lk 20.4547)
Marko 12,38U svom poučavanju, on govoraše: ` Pazite na *pismoznance koji vole šetati u dugim haljinama, biti pozdravljani na javnim mjestima,
Marko 12,39zauzimati prva mjesta u *sinagogama i prva mjesta za večerama.
Marko 12,40Oni koji proždiru dobra udovicama i izvode duge molitve za izliku, oni će podnijeti najstrožu osudu. ( Lk 21.14)
Marko 12,41Posjednut nasuprot škrinjici za milostinju, Isus promatraše kako mnoštvo stavljaše novac u škrabicu. Brojni bogataši stavljaše mnogo.
Marko 12,42Dođe jedna udovica koja stavi dva novčića, nekoliko sentima .
Marko 12,43Pozivajući svoje učenike, Isus im reče: `Uistinu ja vam to kažem, ova sirota udovica je stavila više nego svi koji stavljaju u škrabicu.
Marko 12,44Jer svi su oni stavili od onog što im pretječe; ali ona, ona je uzela od svoje sirotinje za staviti sve što posjeduje, sve što je imala za živjeti.` ( Mt 24.1.3; Lk 21.57 )
Marko 12,1I poče im govoriti u pričama: posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.
Marko 12,2I kad dođe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga.
Marko 12,3A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
Marko 12,4I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna.
Marko 12,5I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše.
Marko 12,6Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreći: postidjeće se sina mojega.
Marko 12,7A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama će ostati očevina njegova.
Marko 12,8I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.
Marko 12,9Šta će dakle učiniti gospodar od vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima.
Marko 12,10Zar nijeste čitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla;
Marko 12,11To bi od Gospoda i divno je u našijem očima?
Marko 12,12I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.
Marko 12,13I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u riječi.
Marko 12,14A oni došavši rekoše mu: učitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš; treba li ćesaru davati harač ili ne? Hoćemo li dati ili da ne damo?
Marko 12,15A on znajući njihovo licemjerje reče im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim.
Marko 12,16A oni donesoše. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: ćesarev.
Marko 12,17I odgovarajući Isus reče im: podajte ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu. I čudiše mu se.
Marko 12,18I dođoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreći:
Marko 12,19Učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
Marko 12,20Sedam braće bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda.
Marko 12,21I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći.
Marko 12,22I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena.
Marko 12,23O vaskrseniju dakle kad ustanu koga će od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila.
Marko 12,24I odgovarajući Isus reče im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije?
Marko 12,25Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti će se ženiti ni udavati, nego su kao anđeli na nebesima.
Marko 12,26A za mrtve da ustaju nijeste li čitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reče Bog kod kupine govoreći: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
Marko 12,27Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate.
Marko 12,28I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju?
Marko 12,29A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini;
Marko 12,30I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.
Marko 12,31I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovijeh nema.
Marko 12,32I reče mu književnik: dobro, učitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega;
Marko 12,33I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju žrtava i priloga.
Marko 12,34A Isus vidjevši kako pametno odgovori reče mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita.
Marko 12,35I odgovori Isus i reče učeći u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?
Marko 12,36Jer sam David kaza Duhom svetijem: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
Marko 12,37Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošću.
Marko 12,38I govoraše im u nauci svojoj: čuvajte se književnika koji idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama,
Marko 12,39I prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama.
Marko 12,40Ovi što jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo, biće još većma osuđeni.
Marko 12,41I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meće novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo.
Marko 12,42I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje čine jedan kodrant.
Marko 12,43I dozvavši učenike svoje reče im: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meću u Božiju haznu.
Marko 12,44Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje