Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Marko 4. poglavlje

Marko 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Marko 4,1Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu, i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali na zemlji,
Marko 4,2Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svojemu predavanju: "
Marko 4,3"Pazite! Sijač izađe da sije.
Marko 4,4Kad je sijao, jedno pade na put, i dođoše ptice i pozobaše ga.
Marko 4,5Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo izniče, jer nije ležalo duboko u zemlji,
Marko 4,6Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu.
Marko 4,7Opet drugo Pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda.
Marko 4,8Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniče, uzraste i donese rod: "tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk."
Marko 4,9Zaključi riječima: "Tko ima uši, neka čuje!"
Marko 4,10Kad je bio sam, zapitaše ga učenici s dvanaestoricom za smisao prispodobe.
Marko 4,11Reče im: "Vama je tajna kraljevstva Božjega povjerena. Onima vani sve se iznosi u prispodobama.
Marko 4,12Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i oproštenje ne nađu."
Marko 4,13Tada nastavi: "Ne razumijete li ove prispodobe, kako ćete onda razumjeti sve druge?
Marko 4,14Sijač riječ sije.
Marko 4,15Koji su na putu, na koji je bila posijana riječ, to su oni, koji je čuju. A onda dolazi odmah sotona i oduzme riječ, koja je bila posijana u srca njihova.
Marko 4,16Slični su oni, što su posijani na tlo kamenito. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću.
Marko 4,17Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog riječi provali nevolja ili progonstvo, onda se odmah spotaknu.
Marko 4,18Drugi su oni, koji su posijani među trnje. Oni slušaju riječ.
Marko 4,19Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda.
Marko 4,20Koji su napokon bili posijani na dobru zemlju, to su oni, koji slušaju riječ, primaju je u se i donose rod tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk."
Marko 4,21Dalje im je govorio: "Donosi li se svjetiljka, da se metne pod sud ili pod postelju! A ne, da se metne na svijećnjak?
Marko 4,22Jer nije ništa skriveno, što se neće otkriti, nije ništa tajno, što neće doći na svjetlo.
Marko 4,23Tko ima uši, neka čuje!"
Marko 4,24Tada nastavi: "Pazite na to, što čujete! Mjerom, kojom mjerite, vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti.
Marko 4,25Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono, što ima."
Marko 4,26Dalje je govorio: "Kraljevstvo je Božje kao čovjek, koji baci sjeme u zemlju.
Marko 4,27Spavao on ili bdio, danju ili noću: "Sjeme niče i raste, a da on to ne zapazi.
Marko 4,28Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu.
Marko 4,29Kad se tada pokaže rod, odmah primakne srp; jer je tu žetva."
Marko 4,30Dalje je govorio: "S čim da prispodobimo kraljevstvo Božje? Kojom prispodobom da ga prikažemo.
Marko 4,31Ono je kao zrno gorušično. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemena na zemlji.
Marko 4,32A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća; Potjera tako velike grane, da mogu ptice nebeske stanovati u njegovoj sjeni."
Marko 4,33U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ, kako bi je bolje mogli shvatiti.
Marko 4,34Bez prispodoba nije im govorio. Je li tada bio sam s učenicima svojim, onda bi im sve protumačio.
Marko 4,35Podvečer onoga dana reče im: "Poći ćemo na drugu obalu."
Marko 4,36Otpustiše narod, i uzeše njega sobom onako kako je bio u lađici. I druge lađice išle su s njim.
Marko 4,37Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom.
Marko 4,38A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: "Učitelju, zar ti ne mariš, što ginemo?"
Marko 4,39On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: "Umukni! Mirno budi!" Prestane vjetar, i postade tišina velika.
Marko 4,40Tada im reče: "Što ste tako, strašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?"
Marko 4,41Oni se uplašiše vrlo i rekoše jedan drugome: "Tko je ovaj? I vjetar i more slušaju ga!"
Marko 4,1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Marko 4,2Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
Marko 4,3"Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
Marko 4,4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Marko 4,5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
Marko 4,6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
Marko 4,7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
Marko 4,8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.
Marko 4,9I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!
Marko 4,10Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
Marko 4,11I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
Marko 4,12da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.
Marko 4,13I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
Marko 4,14Sijač sije Riječ.
Marko 4,15Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
Marko 4,16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
Marko 4,17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
Marko 4,18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
Marko 4,19ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
Marko 4,20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Marko 4,21I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
Marko 4,22Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
Marko 4,23Ima li tko uši da čuje, neka čuje.
Marko 4,24I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
Marko 4,25Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.
Marko 4,26I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
Marko 4,27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
Marko 4,28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
Marko 4,29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.
Marko 4,30I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
Marko 4,31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
Marko 4,32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.
Marko 4,33Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
Marko 4,34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Marko 4,35Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!
Marko 4,36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Marko 4,37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
Marko 4,38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?
Marko 4,39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
Marko 4,40Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?
Marko 4,41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?
Marko 4,1Ponovo, Isus poče poučavati na rubu mora . Jedno se mnoštvo sakupi kod njega, tako brojno da se on uspne sjesti u jednu barku, na moru. Svo mnoštvo bijaše na kopnu nasuprot moru.
Marko 4,2A on ih u *prispodobama poučavaše mnogim stvarima. On im govoraše u svom poučavanju:
Marko 4,3` Slušajte. Evo kako je sijač izišao sijati.
Marko 4,4I, kako on sijaše, zrno padaše na rub puta; ptice nebeske su došle i sve pojele.
Marko 4,5Padalo je također na kamenita mjesta gdje ne bijaše mnogo zemlje; ono je odmah proklijalo jer zemlja ne bijaše duboka;
Marko 4,6kad sunce zasija, ono bijaše sprženo i, zbog nedostatka korijenja, ono se sasuši.
Marko 4,7Padalo je također u trnje; trnje je uzraslo, ono je bilo zagušeno, i nije donijelo ploda.
Marko 4,8Druga zrna su pala u dobru zemlju i, rast ući i razvijaj ući se, davaše ona plod, i doniješe jedna 30, druga 60, stotinu neka. `
Marko 4,9A Isus govoraše: ` Tko ima uši za slušati, nek čuje! ` ( Mt 13.1015; Lk 81910)
Marko 4,10Kad Isus bi na samo, oni koji ga okruživaše s Dvanaestoricom počeše ga ispitivati o *prispodobama.
Marko 4,11A on im kazivaše: ` Vama, *tajna kraljevstva Božjeg je dana, ali onima napolju sve postaje zagonetkom
Marko 4,12da gledaj ući ne vide i da slušaj ući ne razumiju, da se ne bi obratili i bilo im oprošteno.
Marko 4,13I on im kaza: ` Vi ne razumijete ovu prispodobu! Kako ćete tada razumjeti sve prispodobe? ` ( Mt 13.1823; Lk 8.1115)
Marko 4,14` Sijač ` sije Riječ.
Marko 4,15Evo, oni koji su ` na rubu puta ` gdje je Riječ zasijana, kad su čuli, Sotona je odmah stigao i oteo riječ koja je bila posijana u njih.
Marko 4,16Isto, evo onih koji su zasijani ` u kamenitim mjestima`: ti tamo, kad čuju Riječ, prime ju odmah, s radošću;
Marko 4,17ali oni nemaju korijenja u sebi, oni su ljudi od jednog časa; i čim dođe nevolja ili progon zbog Riječi, oni padnu.
Marko 4,18Drugi su zasijani ` u trnje ` : to su oni koji su čuli Riječ,
Marko 4,19ali svjetovne brige, zavodljivost bogatstava i druge žudnje se pojave i zaguše Riječ koja ostane bez ploda.
Marko 4,20A evo onih koji su zasijani ` u dobroj zemlji`: ti tamo čuju riječ, prihvate ju i donesu plod, ` 30 jedni, 60 drugi, stotinu neki. ` ( Mt 5.15; 10.26; 7.2; 13.12;; L k 8.16.18; 11.33; 6.38))
Marko 4,21On reče: ` Da li je svjetiljka stigla da bi se stavila pod vagan ili pod krevet? nije li ona za staviti na jedno postolje?
Marko 4,22Jer, nema ničeg tajnog koje ne treba biti objelodanjeno, i ništa nije skriveno što ne treba objaviti.
Marko 4,23Ako netko ima uši za slušati, nek čuje! `
Marko 4,24On ima kazivaše: ` Pazite na ono što čujete. Mjera kojom se budete služili služit će mjerom za vas i bit će vam još dodano.
Marko 4,25Jer, onome koji ima, bit će dano; a onome tko nema, čak i ono što ima bit će oduzeto. `
Marko 4,26On kaza: ` *Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baca sjeme u zemlju:
Marko 4,27bilo da spava ili stoji, noć ili dan, sjeme klija i raste, on ne zna kako.
Marko 4,28Sama od sebe zemlja proizvede najprije vlat, potom klas, najzad žito puno klasja.
Marko 4,29I čim je žito zrelo, dolazi srp, jer vrijeme je žetve. ` ( Mt 13.3132; Lk 13.1819)
Marko 4,30On kazivaše: ` Čemu ćemo prispodobiti *Kraljevstvo Božje, ili kojom *prispodobom ćemo ga predstaviti?
Marko 4,31To je kao jedno zrno gorušice: kad se zasije u zemlju, ono je najmanje od svih sjemena svijeta;
Marko 4,32ali kad je zasijano, ono uzraste i postane veće nego sve vrtne biljke, i ono iznikne velikim granama, tako da ptice nebeske mogu savijati gnijezdo u njegovoj sjeni. ` ( Mt 13.3435 )
Marko 4,33Brojnim *prispodobama te vrste, on im naviještaše Riječ, u mjeri u kojoj oni bijahu sposobni razumjeti.
Marko 4,34On im ne govoraše bez prispodoba, već, posebice, on sve objašnjavaše učenicima svojim. ( Mt 8..18, 2327; Lk 8. 2225)
Marko 4,35Tog dana, kad je došla večer, Isus im reče: ` Pređimo na drugu obalu. `
Marko 4,36Napuštajući mnoštvo, oni odvedoše Isusa, u barci gdje on bijaše, a bijaše i drugih barki s njim.
Marko 4,37Naiđe jedan veliki kovitlac vjetra. Valovi se bacaše na barku, toliko da se barka napuni.
Marko 4,38A on, pozadi, na jastuku, spavaše. Oni ga probudiše i rekoše mu: ` Učitelju, tebi to ne znači ništa da mi izginemo? `
Marko 4,39Razbuđen, on zaprijeti vjetru i reče moru: ` Tišina! Utihni! ` Vjetar pade, i nastade jedna velika tišina.
Marko 4,40Isus im reče: ` Zašto ste se uplašili toliko? Vi još ne vjerujete? `
Marko 4,41Njih spopade jedan veliki strah, i oni govoraše između sebe: ` Tko je dakle on, ma su mu čak vjetar i more pokorni?` ( Mt 8.2834; Lk 8.2639)
Marko 4,1I opet poče učiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora ući u lađu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.
Marko 4,2I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj:
Marko 4,3Slušajte: evo iziđe sijač da sije.
Marko 4,4I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga.
Marko 4,5A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah izniče; jer ne bijaše u dubinu zemlje:
Marko 4,6A kad obasja sunce, uvenu, i budući da nemaše korijena, usahnu.
Marko 4,7I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.
Marko 4,8I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto.
Marko 4,9I reče: ko ima uši da čuje neka čuje.
Marko 4,10A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu priču.
Marko 4,11I reče im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva;
Marko 4,12Da očima gledaju i da ne vide, i ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.
Marko 4,13I reče im: zar ne razumijete ove priče? A kako ćete sve priče razumjeti?
Marko 4,14Sijač riječ sije.
Marko 4,15A ono su kraj puta, gdje se sije riječ i kad je čuju odmah dođe sotona i otme riječ posijanu u srcima njihovijem.
Marko 4,16Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad čuju riječ odmah je prime s radošću;
Marko 4,17Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju riječi radi, odmah se sablazne.
Marko 4,18A ono su što se u trnju sije koji slušaju riječ,
Marko 4,19Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane.
Marko 4,20A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju riječ i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto.
Marko 4,21I govoraše im: eda li se svijeća užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?
Marko 4,22Jer nema ništa tajno što neće biti javno; niti ima što sakriveno što neće izići na vidjelo.
Marko 4,23Ako ima ko uši da čuje neka čuje.
Marko 4,24I govoraše im: pamtite što čujete: kakom mjerom mjerite onakom će vam se mjeriti i dometnuće se vama koji slušate.
Marko 4,25Jer ko ima, daće mu se; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
Marko 4,26I govoraše im: tako je carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju;
Marko 4,27I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da ne zna on.
Marko 4,28Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
Marko 4,29A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva.
Marko 4,30I govoraše: kakvo ćemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?
Marko 4,31Ono je kao zrno gorušičino koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;
Marko 4,32A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.
Marko 4,33I takovijem mnogijem pričama kazivaše im riječ koliko mogahu slušati.
Marko 4,34A bez priča ne govoraše im ni riječi. A učenicima osobito kazivaše sve.
Marko 4,35I reče im onaj dan uveče: hajdemo na onu stranu.
Marko 4,36I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim.
Marko 4,37I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u lađu da se već napuni.
Marko 4,38A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: učitelju! zar ti ne mariš što ginemo?
Marko 4,39I ustavši zaprijeti vjetru, i reče moru: ćuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika.
Marko 4,40I reče im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere.
Marko 4,41I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje