Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Marko 5. poglavlje

Marko 5. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Marko 5,1Dođoše na drugu obalu mora u kraj gerazenski.
Marko 5,2Kad izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah u susret čovjek s duhom nečistim.
Marko 5,3On je stanovao u grobnim špiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima.
Marko 5,4Jer su ga već često bili vezali u okove i lance, ali je bio svaki put izlomio lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti.
Marko 5,5Neprestano, danju i noću, zadržavao se je u kamenim grobovima i u gorama i vikao je i udarao se kamenjem.
Marko 5,6Kad vidje Isusa izdaleka, poteče, baci se pred njega ničice
Marko 5,7I povika iza glasa: "Što ja imam s tobom posla, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega zaklinjem te Bogom, ne muči me!"
Marko 5,8Jer mu je govorio: "Duše nečisti, izađi iz čovjeka!"
Marko 5,9Upita ga: "Kako se zoveš?" "Legija mi je ime", odgovori mu; "jer nas je mnogo."
Marko 5,10Molio ga je mnogo, da ih ipak ne protjera iz one zemlje.
Marko 5,11Na brijegu je ondje pasao veliko krdo svinja.
Marko 5,12Tada ga zamoliše: "Daj da uđemo u svinje!"
Marko 5,13On im dopusti. Izađoše dusi nečisti i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće komada, navali s brijega u more i potopi se u moru.
Marko 5,14Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide, što se je bilo dogodilo.
Marko 5,15Kad dođoše k Isusu i vidješe, kako čovjek, koji je upravo bio opsjednut od legije, sjedi obučen i zdrave pameti, uplašiše se.
Marko 5,16Očevici im propovijedaše, kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i svinjama.
Marko 5,17Tada ga zamoliše, da se udalji iz njihova kraja.
Marko 5,18Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga ona, koji je bio prije opsjednut, da smije s njim ići.
Marko 5,19Ali mu ne dopusti, nego mu reče: "Idi kući k svojima i pripovijedaj im, kako je veliku stvar učinio Gospodin na tebi i kako se je smilovao tebi.
Marko 5,20On otide i uze navješćivati u Dekapolisu, kako je veliku stvar bio Isus učinio na njemu. I svi su se divili.
Marko 5,21Kad je bio Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora.
Marko 5,22Tada dođe jedan predstojnik sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge
Marko 5,23I vruće ga zamoli: "Kćerka je moja na umoru. Dođi, metni na nju ruke, da ozdravi i ostane na životu!"
Marko 5,24On pođe s njim. Mnogi ga je narod pratio i tiskao se oko njega
Marko 5,25Među njima je bila žena, koja je već dvanaest godina bolovala od tečenja krvi,
Marko 5,26Mnogo je bila podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je još gore bivalo.
Marko 5,27Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda straga njemu i dotače se haljine njegove;
Marko 5,28Jer je govorila u sebi: "Ako se i samo dotaknem haljine njegove, ozdravit ću."
Marko 5,29Odmah prestade njezino tečenje krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je ozdravila od svoje bolesti.
Marko 5,30Isus osjeti, da je sila izašla iz njega, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: "Tko se je dotakao moje haljine."
Marko 5,31Učenici njegovi odgovoriše mu: "Ta vidiš, kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: "Tko se je dotakao mene?"
Marko 5,32Ali je on pogledao onu, koja je to bila učinila.
Marko 5,33Tada dođe žena uplašena i dršćući; jer je znala, što se je dogodilo s njom. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo.
Marko 5,34A on joj reče: "Kćeri, vjera ti je tvoja pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od bolesti svoje!"
Marko 5,35Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: "Kći je tvoja umrla, što još trudiš Učitelja."
Marko 5,36Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
Marko 5,37I ne dade sobom ići nikome osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.
Marko 5,38Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje.
Marko 5,39Uđe i reče im: "Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava."
Marko 5,40Tada mu se nasmijaše, a on istjera sve van i s ocem i majkom djeteta i s pratiocima svojim uđe u sobu, u kojoj je ležalo dijete.
Marko 5,41Uze dijete za ruku i reče mu: "Talita kumi" to znači: "Djevojko, velim ti, ustani!"
Marko 5,42Odmah je ustala djevojka i hodala. Bilo joj je već dvanaest godina. Tada se začudiše čudom velikim.
Marko 5,43A on im strogo naloži, da nitko ne dozna za to. Onda reče, neka joj dadnu jesti.
Marko 5,1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
Marko 5,2Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
Marko 5,3Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
Marko 5,4jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
Marko 5,5Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
Marko 5,6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
Marko 5,7a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!
Marko 5,8Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!
Marko 5,9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!
Marko 5,10I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
Marko 5,11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
Marko 5,12Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!
Marko 5,13I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
Marko 5,14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
Marko 5,15Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
Marko 5,16A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
Marko 5,17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
Marko 5,18Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
Marko 5,19No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.
Marko 5,20On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
Marko 5,21Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
Marko 5,22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
Marko 5,23pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!
Marko 5,24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Marko 5,25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
Marko 5,26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
Marko 5,27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
Marko 5,28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.
Marko 5,29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Marko 5,30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?
Marko 5,31A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `Tko me se to dotaknu?`
Marko 5,32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Marko 5,33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
Marko 5,34On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!
Marko 5,35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?
Marko 5,36Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!
Marko 5,37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
Marko 5,38I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
Marko 5,39Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.
Marko 5,40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
Marko 5,41Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!
Marko 5,42I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
Marko 5,43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Marko 5,1Oni stigoše s druge strane mora, u zemlju gerazenijansku .
Marko 5,2Kako on siđe iz barke, jedan čovjek opsjednut nečistim duhom . dođe smjesta njemu u susret, izlazeći iz grobova .
Marko 5,3On stanovaše u grobovima i nitko ga više ni lancem nije mogao svezati.
Marko 5,4Jer, on je najčešće bio svezan bukagijama i lancima, ali je on raskidao lance i slamao bukagije, i nitko nije imao snage da ga svlada.
Marko 5,5Noć i dan, on neprekidno bijaše u grobovima i planinama, kričeći i trgajući se kamenjem.
Marko 5,6Videći Isusa iz daljine, on dotrča i pokloni se pred njim.
Marko 5,7Snažnim glasom od se prodera: ` U što se ti miješaš, Isuse, Sine Boga svevišnjega? Ja te zaklinjem Bogom, ne muči me. `
Marko 5,8Jer Isus njemu kaza: ` Izlazi iz ovog čovjeka, duše nečisti! `
Marko 5,9On ga ispitivaše: ` Koje je tvoje ime? ` On mu odgovori: ` Moje je ime Legija, jer mi smo brojni. `
Marko 5,10On ga opetovano preklinjaše da ga ne šalje izvan tog kraja.
Marko 5,11A bijaše ondje, sa strane planine, jedno veliko krdo svinja2 koje je ondje paslo.
Marko 5,12Nečisti duhovi preklinjaše Isusa govoreći: ` Pošalji nas u svinje da uđemo u njih. `
Marko 5,13On im to dopusti. I oni iziđoše, uđoše u svinje i krdo se baci s visine nagiba u more; bijaše ih ondje otprilike 2.000 i one se sve utopiše u moru.
Marko 5,14Oni koji ih čuvaše pobjegoše i ispričaše stvar u gradu i po predgrađima. A ljudi dolažaše vidjeti što se to bijaše zbilo.
Marko 5,15Oni dolažaše k Isusu i vidješe opsjednutog kako sjedi, odjeven i pri zdravom razumu, on koji imade nečistog duha Legiju. Njih zahvati strah.
Marko 5,16Oni koji bijahu vidjeli ispričaše im ono što se dogodilo opsjednutom i glede svinja.
Marko 5,17I oni se staviše preklinjati Isusa da se udalji s njihovog područja.
Marko 5,18Kako se on uspinjaše u lađu, onaj koji bijaše opsjednut preklinjaše ga, tražeći da ide s njim.
Marko 5,19Isus mu ne dopusti, već mu reče: ` Idi u svoju kuću svojima i ispričaj im sve što je Gospod učinio za tebe u milosrđu svojem. `
Marko 5,20Čovjek ode i stade obznanjivati po Dekapolu sve što Isus bijaše učinio za njega. I svi bijahu iznenađeni. ( Mt9.1826; Lk 8.4056)
Marko 5,21Kad Isus bijaše dostigao u barci drugu obalu, jedno se veliko mnoštvo okupi okolo njega. On bijaše na obali mora.
Marko 5,22Stiže jedan od poglavara *sinagoge, imenom Jairos; videći Isusa, on mu pade pred noge
Marko 5,23i uznastoja preklinjući: ` Moja kćerkica je gotova umrijeti; dođi i *položi joj ruke da bi bila spašena i da živi. `
Marko 5,24Isus ode s njim; brojno mnoštvo ga slijeđaše i gaziše.
Marko 5,25Jedna žena, koja je patila od krvoliptanja od prije dvanaest godina,
Marko 5,26bijaše ona mnogo patila zbog brojnih liječnika i bijaše potrošila sve što je posjedovala, bez ikakvog poboljšanja; naprotiv, njeno stanje bijaše još gore,
Marko 5,27ta žena dakle, bijaše doznala ono što se pričalo o Isusu. Ona dođe otpozadi kroz mnoštvo i dodirnu njegovu odjeću.
Marko 5,28Ona si bijaše rekla: ` Ako samo uspijem barem dodirnuti njegovu odjeću, bit ću spašena. `
Marko 5,29U čas, njeno otjecanje krvi se zaustavi i ona osjeti u svom tijelu da bijaše ozdravljena od svoje boli.
Marko 5,30Isus smjesta opazi da je jedna snaga izišla iz njega. On se okrenu usred mnoštva i reče: ` Tko je dodirnuo moju odjeću? `
Marko 5,31Njegovi mu učenici rekoše: ` Ti vidiš mnoštvo koje te pritišće i ti pitaš: Tko me je dodirnuo? `
Marko 5,32Ali, on je pogledao uokolo sebe da vidi tko ga je to dodirnuo.
Marko 5,33Tada ustrašena i uzdrhtala žena, znajući ono što joj se bijaše dogodilo, dođe se baciti pred noge njegove i reći mu svu istinu.
Marko 5,34Ali, on joj reče: ` Kćeri moja, tvoja te vjera spasila; idi u miru i budi ozdravljena od svoje boli. `
Marko 5,35On još govoraše kad stigoše kod poglavara sinagoge ljudi koji govoraše: ` Tvoja je kćerka mrtva; zašto još dosađivati Učitelju?`
Marko 5,36Ali, ne vodeći računa o tim riječima, Isus reče poglavaru sinagoge: ` ne boj se, samo vjeruj. `
Marko 5,37I on ne pusti nikome pratiti ga, izuzev Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevom.
Marko 5,38Oni stigoše u kuću poglavara sinagoge. Isus vidje komešanje ljude koji plakaše i puštaše snažne krikove.
Marko 5,39On uđe i reče im:` Zašto to komešanje, i to plakanje? Dijete nije mrtvo, ona spava. `
Marko 5,40A oni se sprdaše s njim. Ali, on istjera sve napolje i uze sa sobom samo oca i majku djetetove i one koji ga bijahu pratili. On uđe onamo gdje se nalazilo dijete,
Marko 5,41uze ruku djetetovu i reče joj: ` Talitha qoum `, što će reći: ` Djevojčice, ja ti kažem, probudi se! `
Marko 5,42Djevojčica se odmah diže i stade hodati, jer ona imade dvanaest godina. Najednom, oni biše potreseni.
Marko 5,43Isus im živo preporuči da nitko ne dozna to, i reče im da daju djevojčici jesti. ( Mt13.5458; Lk 4.16, 22, 24)
Marko 5,1I dođoše preko mora u okolinu Gadarinsku.
Marko 5,2I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete čovjek s duhom nečistijem,
Marko 5,3Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;
Marko 5,4Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.
Marko 5,5I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem.
Marko 5,6A kad vidje Isusa iz daleka, poteče i pokloni mu se.
Marko 5,7I povikavši iza glasa reče: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me.
Marko 5,8Jer mu govoraše: iziđi, duše nečisti, iz čovjeka.
Marko 5,9I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
Marko 5,10I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.
Marko 5,11A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.
Marko 5,12I moliše ga svi đavoli govoreći: pošlji nas u svinje da u njih uđemo.
Marko 5,13I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru.
Marko 5,14A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo.
Marko 5,15I dođoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obučen i pametan; i uplašiše se.
Marko 5,16A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.
Marko 5,17I počeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva.
Marko 5,18I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.
Marko 5,19A Isus ne dade mu, već mu reče: idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod učini, i kako te pomilova.
Marko 5,20I otide i poče pripovijedati u Deset gradova šta mu učini Isus; i svi se divljahu.
Marko 5,21I kad prijeđe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.
Marko 5,22I gle, dođe jedan od starješina zborničkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.
Marko 5,23I moljaše ga vrlo govoreći: kći je moja na smrti; da dođeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.
Marko 5,24I pođe s njim; i za njim iđaše naroda mnogo i turkahu ga.
Marko 5,25I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi
Marko 5,26I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore načinili,
Marko 5,27Kad je čula za Isusa, dođe u narodu sastrag, i dotače se haljine njegove.
Marko 5,28Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviću.
Marko 5,29I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
Marko 5,30I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod reče: ko se to dotače mojijeh haljina?
Marko 5,31I rekoše mu učenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotače mene?
Marko 5,32I on se obziraše da vidi onu koja to učini.
Marko 5,33A žena uplašivši se drktaše, i znajući što joj se dogodi, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu.
Marko 5,34A on reče joj: kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.
Marko 5,35Još on govoraše, a dođoše od starješine zborničkoga govoreći: kći tvoja umrije; šta već trudiš učitelja?
Marko 5,36A Isus odmah čuvši riječ što rekoše reče starješini: ne boj se, samo vjeruj.
Marko 5,37I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
Marko 5,38I dođe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki.
Marko 5,39I ušavši reče im: šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava.
Marko 5,40I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojčina i mater i koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojka.
Marko 5,41I uzevši djevojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: djevojko, tebi govorim, ustani.
Marko 5,42I odmah usta djevojka i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem.
Marko 5,43I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: podajte joj nek jede.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje