Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Obadija 1. poglavlje

Obadija 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Obadija 1,1Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospod o Edomu: Od Gospoda čuli smo ovaj glas, među narode bila je poslana ova vijest: "Ustajte, dignut ćemo se na nju u boj!"
Obadija 1,2"Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere.
Obadija 1,3Oholost srca tvojega zaludila te. U rasjelinama kamenitim stanuješ, imaš svoje sjedište na visini: zato misliš u sebi: 'Tko me može srušiti na zemlju?'
Obadija 1,4I visoko si sagradio kao orao, jest, pod same zvijezde gnijezdo svoje: ipak sam te odatle srušio dolje", govori Gospod.
Obadija 1,5Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži, - kako si dotjeran do ništa! - oni bi samo krali, koliko bi trebali, Sad bi došli vinogradari u vinograd tvoj: oni bi još ostavili pabirke.
Obadija 1,6Kad se pretražuje Ezav, prekopava se blago njegovo!
Obadija 1,7Natrag do granice gonit će te svi saveznici tvoji. Zaludit će te i silu ti nanijeti, koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš.
Obadija 1,8"Doista, u onaj će se dan dogoditi", govori Gospod, "tada ću uništiti mudrace edomske, razumne u gori Ezavovoj.
Obadija 1,9Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz gore Ezavove."
Obadija 1,10Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena
Obadija 1,11Jer si tada stajao suprot, kada su stranci odvodili u ropstvo vojsku njegovu, i tuđinci prodirali na vrata njegova i bacali ždrijeb nad Jerusalem, i ti si bio kao jedan od njih.
Obadija 1,12Ti nijesi trebao gledati dana brata svojega, dana nesreće njegove, nijesi trebao radovati se sinovima Judinim u dan uništenja njihova, nijesi trebao podsmijevati se u dan nevolje njihove.
Obadija 1,13Nijesi trebao prodrijeti na vrata naroda mojega u dan nesreće njegove, nijesi trebao naslađivati se na zlu njegovu u dan pogibli njegove, nijesi trebao pružiti ruku svoju u dan nevolje njegove.
Obadija 1,14Nijesi trebao da stojiš na raskršćima, da ubijaš bjegunce njegove, i nijesi trebao da izdaješ onih, što izmakoše u dan tjeskobe.
Obadija 1,15Jer je blizu dan Gospodnji nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: "djela tvoja Padaju natrag na vlastitu glavu tvoju.
Obadija 1,16Doista, kao što ste vi morali piti na svetoj gori mojoj, tako će sveudilj piti svi narodi, piti i srkati biti, kao da ih nije bilo nikada.
Obadija 1,17Ali će na gori Sionu biti spasenje, Ona će biti utočište. I kuća Jakovljeva pobijedit će pobjeditelje svoje.
Obadija 1,18Kuća Jakovljeva bit će oganj i kuća Josipova plamen. A kuća Ezavova postat će strnjika! Oni će je zapaliti i izgorjeti, i ništa neće više ostati od kuće Ezavove, jer je to rekao Gospod.
Obadija 1,19Tada će južna zemlja zaposjesti goru Ezavovu i nizinu Filistejaca. I polje će Efraimovo zaposjesti i polje samarijsko, i Benjamin Gilead.
Obadija 1,20Prognanici vojske Izraelaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jerusalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove.
Obadija 1,21Izbavitelji će uzaći na goru Sion, da sude gori Ezavovoj. A kraljevstvo će biti Gospodnje.
Obadija 1,1 Viđenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Čuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!
Obadija 1,2"Jer gle, učinit ću te najmanjim među narodima, prezrenim veoma.
Obadija 1,3Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: `Tko li će me na zemlju skinuti?`
Obadija 1,4Da se vineš k`o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina.
Obadija 1,5"Dođu li k tebi lupeži il` kradljivci noćni, kako li ćeš biti oplijenjen! Neće li te okrasti po miloj volji? Dođu li trgači k tebi, zar će i pabirka ostaviti?
Obadija 1,6Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena!
Obadija 1,7Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: `Sasvim je bez uma!`
Obadija 1,8Neću li u dan onaj - riječ je Jahvina - uništit` mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve?
Obadija 1,9Ratnike tvoje, Temane, užas će spopasti, i posljednji će biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj
Obadija 1,10i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda.
Obadija 1,11U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih.
Obadija 1,12Ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!
Obadija 1,13Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreće njegove! Ne naslađuj se njegovom propašću u dan nesreće njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreće njegove!
Obadija 1,14Ne stoj na raskršćima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!
Obadija 1,15Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat će ti se milo za drago, tvoja će djela na tvoju glavu pasti.
Obadija 1,16"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit će svi narodi bez oduška, pit će i iskapiti - i bit će k`o da ih nigda bilo nije.
Obadija 1,17Al` na gori Sionu bit će spasenici - postat će sveta - i dom će Jakovljev baštiniti svoju baštinu.
Obadija 1,18Dom će Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit će ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neće ostati" - riječ je Jahvina.
Obadija 1,19Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead.
Obadija 1,20A izgnana nekoć vojska sinova Izraelovih baštinit će Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske.
Obadija 1,21Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastat` kraljevstvo Jahvino.
Abdias 1,1Viđenje Abdiasovo. Ovako govori Gospodin BOG glede Edoma. Jedna poruka! Mi ju slušamo, ona dolazi od GOSPODA, dok jedan poklisar je poslan među narode: ” Ustajte! U napad na grad ! U boj!“
Abdias 1,2Eh dobro, ja ću te smanjiti u sred naroda! Prezren! Ti si veoma prezren.
Abdias 1,3To je tvoja nadutost koju ti zloupotrebljavaš, ti koji nastanjuješ udubine u stijenama i koji stanuješ na visinama, ti koji misliš: ”Tko me može zbaciti na zemlju?“
Abdias 1,4Kad se budeš sjurio kao lješinar i kad sviješ svoje gnijezdo među zvijezdama, odatle ja ću te zbaciti!
Abdias 1,5Pogledajmo: kradljivci dolaze k tebi, ponoćni pljačkaši, i da ti bi ostao spokojan! Ne pokupe li oni sve što mogu? Berači dolaze k tebi, ostavljaju li oni drugo osim ono što ostane za paljetkovati?
Abdias 1,6Oh, kako je Ezav prekopan! njegova skrivena blaga otkrivena!
Abdias 1,7Istjeran si sa svog područja; svi te tvoji saveznici varaju. Tvoji se prijatelji dočepaše tebe; oni koji dijele tvoj kruh podmeću ti klipove u noge: ” Nema više pameti u njega.“
Abdias 1,8Nije li istina? Ovog istog dana - proročanstvo GOSPODOVO -, iz Edoma, ja uklanjam mudrace iz iz planine Ezavljeve pamet.
Abdias 1,9Tvoji junaci, Temane, stropoštaše se na takav način da, u pokolju, svaki čovjek je istrijebljen s planine : Ezavljeve. :
Abdias 1,10To je zbog nasilja vršenog protiv tvog brata Jakova da te pokriva sram, da si ti istrijebljen zauvijek.
Abdias 1,11U dan kad ti ostade ustobočena nasuprot, u dan kad stranci ispražnjivaše silom svojom kad barbari provaljivahu vrata njegova i bacaše ždrijeb nad Jeruzalemom, ti također bijaše kao jedan od njih.
Abdias 1,12Ne naslađuj se zbog dana brata svojega, dana užasa njegovog. Ne raduj se o trošku sinova Judinih, u dan gubitka njinog. Ne razvaljuj svoju gubicu u da, njihovog užasa.
Abdias 1,13Ne prodiri u grad puka mog, u dan njegove propasti. Ne razveseljavaj se, naročito ne ti, njegovom nesrećom, u dan njegovog rušenja.
Abdias 1,14Ne ostani ustobočen u breši za istrijebiti preživjele. Ne izručuj njegove preživjele u dan zebnje.
Abdias 1,15Da, blizak je dan GOSPODOV, dan koji prijeti svim narodima. Kao što si ti učinio, učinit će se tebi; tvoji če činovi pasti tebi na glavu.
Abdias 1,16Da, kao što ste vi pili na mojoj svetoj planini, isto svi narodi piju bez predaha. Oni piju, oni se prepijaju, oni postaju kao da ne bijahu ni rođeni.
Abdias 1,17Ali, na planini *Sion skrivaju se preživjeli, oni postaju ponovo *sveti. Ljudi Jakovljevi porobljavaju one koji njih orobiše.
Abdias 1,18Ljudi Jakovljevi postaju jedna vatra, i oni Josipovi jedan plamen. Ali, ljudi Ezavljevi postaju slama. Oni prvi ih zapališe i sagorješe: Ni jedan preživjeli ne preostade Ezavu. GOSPOD je rekao!
Abdias 1,19Oni zauzimaju Negev - planinu Ezavljevu - i Niziju - Filistinci. Oni osvajaju teritoriju Efraimovu - teritoriju Samarije - i on - Benjamin - zauzima Galaad .
Abdias 1,20Izbjegli sinovi Izraelovi - ta vojska - protjeruju Kanaance sve do Sarepta, a izbjegli iz Jeruzalema koji stanuju u Sefaradu zauzimaju gradove Negeva.
Abdias 1,21Osloboditelji se uspinju na planinu *Sion za savladati planinu Ezavljevu. A GOSPOD preuzima svoju Vladavinu.
Avdija 1,1Utvara Avdijeva. Ovako veli Gospod Gospod za Edomsku: čusmo glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima: ustajte, da ustanemo na nju u boj.
Avdija 1,2Gle, učiniću te malijem među narodima, bićeš vrlo prezren.
Avdija 1,3Ponos srca tvojega prevari te, tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem, u visokom stanu svom, i govoriš u srcu svom: ko će me oboriti na zemlju?
Avdija 1,4Da podigneš visoko kao orao i među zvijezde da metneš gnijezdo svoje, odande ću te oboriti, govori Gospod.
Avdija 1,5Kako si oplijenjen? da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, ne bi li pokrali koliko im je dosta? da su došli k tebi berači vinogradski, ne bi li ostavili pabiraka?
Avdija 1,6Kako se pretraži Isav, kako se nađoše potaje njegove!
Avdija 1,7Do granice te odvedoše svi koji bijahu s tobom u vjeri, prevariše te i nadvladaše te koji bijahu u miru s tobom; koji jedu hljeb tvoj podmetnuše ti zamku, da se ne opazi.
Avdija 1,8U onaj dan, govori Gospod, neću li pogobiti mudre u zemlji Edemskoj i razumne u gori Isavovoj?
Avdija 1,9I tvoji će se junaci uplašiti, Temane, da se istrijebe pokoljem svi iz gore Isavove.
Avdija 1,10Za nasilje učinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriće te stid i istrijebićeš se zasvagda.
Avdija 1,11Onaj dan, kad ti stajaše nasuprot; onaj dan, kad inostranci odvođahu u ropstvo vojsku njegovu, i tuđinci ulažahu na vrata njegova i bacahu ždrijeb za Jerusalim, bješe i ti kao koji od njih.
Avdija 1,12Ali ti ne trebaše gledati dana brata svojega, dana, kad se odvođaše u tuđu zemlju, niti se radovati sinovima Judinijem u dan kad propadahu, niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove.
Avdija 1,13Ne trebaše ti ući na vrata naroda mojega u dan pogibli njihove, ne trebaše da i ti gledaš zlo njihovo u dan pogibli njihove ni da se mašaš dobra njihova u dan pogibli njihove.
Avdija 1,14Niti trebaše da staneš na rasputicu da ubijaš bježan njihovu, niti da izdaješ onijeh koji ostaše u dan nevolje.
Avdija 1,15Jer je dan Gospodnji blizu svijem narodima; kako si činio, tako će ti biti, plata će ti se vratiti na glavu tvoju.
Avdija 1,16Jer kao što ste vi pili na svetoj gori mojoj, tako će piti svi narodi vazda, piće, i ždrijeće, i biće kao da ih nije bilo.
Avdija 1,17A na gori će Sionu biti spasenje, i biće sveta, i dom će Jakovljev naslijediti našljedstvo svoje.
Avdija 1,18I dom će Jakovljev biti oganj i dom Josifov plamen, a dom Isavov strnjika; i razgorijeće se na njih, i spaliće ih; i neće biti ostataka domu Isavovu, jer Gospod reče.
Avdija 1,19I naslijediće jug, goru Isavovu, i ravnicu, Filisteje; i naslijediće polje Jefremovo i polje Samarijsko i Venijaminovo I Galad;
Avdija 1,20I zarobljena vojska sinova Izrailjevijeh naslijediće što je bilo Hananejsko do Sarepte; a roblje Jerusalimsko, što je u Sefaradu, naslijediće južne gradove.
Avdija 1,21I izbavitelji će izaći na goru Sion da sude gori Isavovoj, i carstvo će biti Gospodnje.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje