| Postanak 3,1 | Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih, što ih je bio učinio Gospod Bog. Ona reče ženi: "Je li doista rekao Bog: 'Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu'?" |
| Postanak 3,2 | Žena odgovori zmiji: "Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. |
| Postanak 3,3 | Samo od plodova drveta, što stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: 'Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.' " |
| Postanak 3,4 | Zmija reče ženi: "Nikako nećete umrijeti, |
| Postanak 3,5 | Dapače zna Bog, da će vam se otvoriti oči, čim budete jeli s njega, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate, što je dobro i zlo." |
| Postanak 3,6 | Sada istom vidje žena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede. |
| Postanak 3,7 | Tada se obadvima otvoriše oči, i oni opaziše, da su bili goli. Zato spletoše lišće smokvino i načiniše sebi od njega pregače. |
| Postanak 3,8 | A kad začuše sušanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, skriju se oni, Adam i žena njegova, pred Gospodom Bogom među grmenjem u vrtu. |
| Postanak 3,9 | A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: "Gdje si?" |
| Postanak 3,10 | On odgovori: "Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol, pa sam se skrio." |
| Postanak 3,11 | Tada upita on: "Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi možda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti?" |
| Postanak 3,12 | Adam odgovori: "Žena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh." |
| Postanak 3,13 | I Gospod Bog upita ženu: "Zašto si to učinila?" Žena odgovori: "Zmija me zavede; zato sam jela." |
| Postanak 3,14 | Tada reče Gospod Bog zmiji: "Jer si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svima životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svojemu puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega! |
| Postanak 3,15 | Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti." |
| Postanak 3,16 | Ženi reče: "Mnoge ću ti muke umnožiti, kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar." |
| Postanak 3,17 | Adamu reče: "Jer si popustio molbi žene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: 'Ne smiješ jesti s njega', to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega. |
| Postanak 3,18 | Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti zelje poljsko. |
| Postanak 3,19 | U znoju ćeš lica svojega jesti kruh, dok se ne vratiš u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraćaš." |
| Postanak 3,20 | Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima. |
| Postanak 3,21 | A načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuće ih u njih. |
| Postanak 3,22 | Tada reče Gospod Bog: "Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!" |
| Postanak 3,23 | Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju, od koje je bio uzet. |
| Postanak 3,24 | I kad je bio prognao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put k drvetu života. |
