| Postanak 19,1 | Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, |
| Postanak 19,2 | a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu. |
| Postanak 19,3 | Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. |
| Postanak 19,4 | Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. |
| Postanak 19,5 | Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo? |
| Postanak 19,6 | Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. |
| Postanak 19,7 | "Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla! |
| Postanak 19,8 | Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova. |
| Postanak 19,9 | "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. |
| Postanak 19,10 | Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata; |
| Postanak 19,11 | a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata. |
| Postanak 19,12 | Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! |
| Postanak 19,13 | Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo. |
| Postanak 19,14 | Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu. |
| Postanak 19,15 | Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada! |
| Postanak 19,16 | Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. |
| Postanak 19,17 | Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt! |
| Postanak 19,18 | Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! |
| Postanak 19,19 | Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. |
| Postanak 19,20 | Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim! |
| Postanak 19,21 | Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. |
| Postanak 19,22 | Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. |
| Postanak 19,23 | Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, |
| Postanak 19,24 | Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem |
| Postanak 19,25 | i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. |
| Postanak 19,26 | A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. |
| Postanak 19,27 | Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, |
| Postanak 19,28 | upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. |
| Postanak 19,29 | Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. |
| Postanak 19,30 | Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. |
| Postanak 19,31 | Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. |
| Postanak 19,32 | Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo. |
| Postanak 19,33 | One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. |
| Postanak 19,34 | Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo. |
| Postanak 19,35 | Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. |
| Postanak 19,36 | Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. |
| Postanak 19,37 | Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. |
| Postanak 19,38 | I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. |
