| Postanak 21,1 | Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: |
| Postanak 21,2 | Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio. |
| Postanak 21,3 | Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. |
| Postanak 21,4 | I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. |
| Postanak 21,5 | Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. |
| Postanak 21,6 | Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se. |
| Postanak 21,7 | Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". |
| Postanak 21,8 | Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. |
| Postanak 21,9 | Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, |
| Postanak 21,10 | pa reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom! |
| Postanak 21,11 | To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. |
| Postanak 21,12 | Ali Bog reče Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. |
| Postanak 21,13 | I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak. |
| Postanak 21,14 | Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. |
| Postanak 21,15 | Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, |
| Postanak 21,16 | a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neću da vidim kako dijete umire." Sjedeći tako, udari u jecanje. |
| Postanak 21,17 | Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. |
| Postanak 21,18 | Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod. |
| Postanak 21,19 | Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. |
| Postanak 21,20 | Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. |
| Postanak 21,21 | Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. |
| Postanak 21,22 | U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. |
| Postanak 21,23 | Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio. |
| Postanak 21,24 | "Kunem se", odgovori Abraham. |
| Postanak 21,25 | Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. |
| Postanak 21,26 | A Abimelek reče: "Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas. |
| Postanak 21,27 | Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. |
| Postanak 21,28 | Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada. |
| Postanak 21,29 | Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio? |
| Postanak 21,30 | A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac. |
| Postanak 21,31 | Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. |
| Postanak 21,32 | Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. |
| Postanak 21,33 | Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga. |
| Postanak 21,34 | Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. |
