| Postanak 24,1 | Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. |
| Postanak 24,2 | Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno |
| Postanak 24,3 | da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, |
| Postanak 24,4 | nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku. |
| Postanak 24,5 | A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao? |
| Postanak 24,6 | Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! |
| Postanak 24,7 | Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: `Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju`, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. |
| Postanak 24,8 | A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi! |
| Postanak 24,9 | Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. |
| Postanak 24,10 | Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. |
| Postanak 24,11 | Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. |
| Postanak 24,12 | Onda reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! |
| Postanak 24,13 | Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; |
| Postanak 24,14 | pa neka djevojka kojoj ja rečem: `Molim te, spusti svoj vrč da se napijem`, a ona odgovori: `Pij! I deve ću ti napojiti`, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru. |
| Postanak 24,15 | Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu. |
| Postanak 24,16 | Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore. |
| Postanak 24,17 | Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz svog vrča! |
| Postanak 24,18 | "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. |
| Postanak 24,19 | Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje. |
| Postanak 24,20 | Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama. |
| Postanak 24,21 | Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. |
| Postanak 24,22 | Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. |
| Postanak 24,23 | Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo? |
| Postanak 24,24 | Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru. |
| Postanak 24,25 | Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište. |
| Postanak 24,26 | Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi |
| Postanak 24,27 | i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara. |
| Postanak 24,28 | Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke. |
| Postanak 24,29 | A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca. |
| Postanak 24,30 | Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu. |
| Postanak 24,31 | Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve. |
| Postanak 24,32 | Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. |
| Postanak 24,33 | Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj! |
| Postanak 24,34 | "Ja sam sluga Abrahamov", poče on. |
| Postanak 24,35 | "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. |
| Postanak 24,36 | Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. |
| Postanak 24,37 | Potom mene moj gospodar zakune rekavši: `Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, |
| Postanak 24,38 | nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.` |
| Postanak 24,39 | A ja rekoh svome gospodaru: `A što ako žena za mnom ne pođe?` |
| Postanak 24,40 | On mi odgovori: `Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. |
| Postanak 24,41 | Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.` |
| Postanak 24,42 | Danas dođoh na studenac i rekoh: `Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, |
| Postanak 24,43 | ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - |
| Postanak 24,44 | i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.` |
| Postanak 24,45 | Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: `Daj mi da se napijem!` |
| Postanak 24,46 | Ona brzo spusti vrč i odvrati: `Pij! A napojit ću i tvoje deve.` Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. |
| Postanak 24,47 | Pitao sam je: `Čija si kći?` Odgovorila je: `Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.` Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. |
| Postanak 24,48 | Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. |
| Postanak 24,49 | A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo. |
| Postanak 24,50 | Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. |
| Postanak 24,51 | Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao. |
| Postanak 24,52 | Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. |
| Postanak 24,53 | Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. |
| Postanak 24,54 | Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru! |
| Postanak 24,55 | A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi! |
| Postanak 24,56 | On im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru! |
| Postanak 24,57 | Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli! |
| Postanak 24,58 | Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću. |
| Postanak 24,59 | I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. |
| Postanak 24,60 | Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli! |
| Postanak 24,61 | Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. |
| Postanak 24,62 | Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. |
| Postanak 24,63 | U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. |
| Postanak 24,64 | Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve |
| Postanak 24,65 | pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. |
| Postanak 24,66 | Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. |
| Postanak 24,67 | Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. |
