| Postanak 31,1 | Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo. |
| Postanak 31,2 | A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. |
| Postanak 31,3 | Tada Jahve reče Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom! |
| Postanak 31,4 | Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, |
| Postanak 31,5 | pa im reče: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. |
| Postanak 31,6 | I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; |
| Postanak 31,7 | pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. |
| Postanak 31,8 | Ako bi on rekao: `Svaka šarena neka bude tebi za naplatu`, onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: `Prugasti neka budu tebi za plaću`, onda bi cijelo stado mladilo prugaste. |
| Postanak 31,9 | Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. |
| Postanak 31,10 | Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni. |
| Postanak 31,11 | Još u snu anđeo Božji mene zovne: `Jakove!` `Evo me!` rekoh. |
| Postanak 31,12 | A on nastavi: `Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio. |
| Postanak 31,13 | Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!` |
| Postanak 31,14 | Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu? |
| Postanak 31,15 | Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! |
| Postanak 31,16 | Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao! |
| Postanak 31,17 | Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; |
| Postanak 31,18 | pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. |
| Postanak 31,19 | Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu. |
| Postanak 31,20 | Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati. |
| Postanak 31,21 | I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. |
| Postanak 31,22 | Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. |
| Postanak 31,23 | On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. |
| Postanak 31,24 | Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo! |
| Postanak 31,25 | Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. |
| Postanak 31,26 | Onda Laban reče Jakovu: "Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? |
| Postanak 31,27 | Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. |
| Postanak 31,28 | Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio. |
| Postanak 31,29 | U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: `Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!` |
| Postanak 31,30 | Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao? |
| Postanak 31,31 | Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri. |
| Postanak 31,32 | A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. |
| Postanak 31,33 | Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin. |
| Postanak 31,34 | A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe. |
| Postanak 31,35 | Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. |
| Postanak 31,36 | Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? |
| Postanak 31,37 | Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom. |
| Postanak 31,38 | Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. |
| Postanak 31,39 | Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. |
| Postanak 31,40 | Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. |
| Postanak 31,41 | Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. |
| Postanak 31,42 | Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio. |
| Postanak 31,43 | Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile? |
| Postanak 31,44 | Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe. |
| Postanak 31,45 | Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, |
| Postanak 31,46 | a onda reče svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. |
| Postanak 31,47 | Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". |
| Postanak 31,48 | Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, |
| Postanak 31,49 | ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. |
| Postanak 31,50 | Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe. |
| Postanak 31,51 | Potom Laban reče Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: |
| Postanak 31,52 | ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. |
| Postanak 31,53 | Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. |
| Postanak 31,54 | Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici. |
