Postanak 37,1 | A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. |
Postanak 37,2 | Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. |
Postanak 37,3 | Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. |
Postanak 37,4 | Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti. |
Postanak 37,5 | Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze. |
Postanak 37,6 | "Poslušajte", reče im, "san što sam ga usnio! |
Postanak 37,7 | Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu. |
Postanak 37,8 | Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima. |
Postanak 37,9 | Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu! |
Postanak 37,10 | Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati? |
Postanak 37,11 | I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. |
Postanak 37,12 | Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema. |
Postanak 37,13 | Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem. |
Postanak 37,14 | Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. |
Postanak 37,15 | Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš? |
Postanak 37,16 | "Tražim braću", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada? |
Postanak 37,17 | A čovjek reče: "Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: `Hajdemo u Dotan.`" Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu. |
Postanak 37,18 | Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. |
Postanak 37,19 | I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar! |
Postanak 37,20 | Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova! |
Postanak 37,21 | Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života! |
Postanak 37,22 | Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. |
Postanak 37,23 | Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; |
Postanak 37,24 | pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. |
Postanak 37,25 | Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. |
Postanak 37,26 | Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? |
Postanak 37,27 | Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju. |
Postanak 37,28 | Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. |
Postanak 37,29 | Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću. |
Postanak 37,30 | A kad se vratio svojoj braći, povika: "Dječaka nema! Kamo ću ja sad? |
Postanak 37,31 | A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv. |
Postanak 37,32 | Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije. |
Postanak 37,33 | Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan! |
Postanak 37,34 | I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. |
Postanak 37,35 | Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!" Tako ga je oplakivao njegov otac. |
Postanak 37,36 | A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže. |