| Postanak 43,1 | Strašna glad pritisla zemlju. |
| Postanak 43,2 | Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: "Idite opet i nabavite nam malo hrane. |
| Postanak 43,3 | Nato će mu Juda: "Onaj nam je čovjek jasno rekao: `Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.` |
| Postanak 43,4 | Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. |
| Postanak 43,5 | Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: `Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.` |
| Postanak 43,6 | "Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga brata? |
| Postanak 43,7 | Oni odgovore: "Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: `Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?` Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći : `Dovedite svoga brata!` |
| Postanak 43,8 | Potom Juda reče svome ocu Izraelu: "Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. |
| Postanak 43,9 | Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. |
| Postanak 43,10 | Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti. |
| Postanak 43,11 | Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. |
| Postanak 43,12 | Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. |
| Postanak 43,13 | Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku. |
| Postanak 43,14 | Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem. |
| Postanak 43,15 | Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. |
| Postanak 43,16 | Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: "Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne! |
| Postanak 43,17 | Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. |
| Postanak 43,18 | Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove. |
| Postanak 43,19 | Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: |
| Postanak 43,20 | "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; |
| Postanak 43,21 | i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. |
| Postanak 43,22 | A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće. |
| Postanak 43,23 | "Budite mirni", reče im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. |
| Postanak 43,24 | Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iće. |
| Postanak 43,25 | Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati. |
| Postanak 43,26 | Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. |
| Postanak 43,27 | Upita ih on za zdravlje te će dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja? |
| Postanak 43,28 | "Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. |
| Postanak 43,29 | Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj! |
| Postanak 43,30 | Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. |
| Postanak 43,31 | Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: "Poslužite ručak! |
| Postanak 43,32 | Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. |
| Postanak 43,33 | I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. |
| Postanak 43,34 | I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. |
